seksualno nasilje

D.M.-ovo pokajništvo više doliči ispovijedi bliskom svećeniku negoli odgovornom priznanju u suvremenom, kako-tako rodno osviještenom medijskom prostoru, i utoliko je duboko problematično.

Građani Bosne i Hercegovine protestima izražavaju nezadovoljstvo poručujući: „Niti jedna više“, no bez konkretnih i jasnih mjera od onih koji bi trebali preuzeti odgovornost.

Iako je 2015. usvojen Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme rata, za ostvarivanje prava prijavilo se tek njih 274, dok su procjene govorile o nekoliko tisuća žrtava.

Uoči Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama predstavljeno je tiskano izdanje Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje do 2027. godine i Akcijskog plana za provedu plana za razdoblje do 2024.

Pravosudni sustav je duboko patrijarhalan, ne priznaje i ignorira evidentno postojanje rodnog utemeljenog nasilja odnosno muškog nasilja nad ženama prvenstveno u kontekstu partnerskih odnosa.

Najavljen je preokret u politici suzbijanja nasilja nad ženama: uz zakonske izmjene predviđa se veća podrška žrtvama u prekršajnom postupku te uvođenje specijalizacija sudaca i sutkinja za rad na predmetima nasilja u obitelji.

Bez zajedničkog europskog sustava evidentiranja nasilja nad ženama i jačanja sustava zaštite žrtava, provođenja zakona i pooštravanja kazni za počinitelje rodno uvjetovano nasilje nastavit će rasti. 

Stranica „Seksizam naš svagdašnji“ na društvenim je mrežama Facebook i Instagram prikupila preko 1000 primjera seksizma u medijima, od čega su 55 najgorih prijavili nadležnim institucijama.

Godišnji izvještaj Amnesty Internationala o Hrvatskoj: „Tražitelji međunarodne zaštite i dalje imaju otežan pristup azilu, a policija nastavlja s prisilnim odvraćanjima i zlostavljanjem iregulirnih migranata.“

Je li Kodeks za medijsko izvještavanje o nasilju nad ženama koji je prije tri godine donijela pravobraniteljica Višnja Ljubičić doista unaprijedio to osjetljivo područje novinarskog rada?

Prva mjera protiv rodno uvjetovanog nasilja trebala bi biti prevencija koju bi posredovali socijalni radnici te, gdje je potrebno, i psihijatrija; osim toga, ključno sredstvo suzbijanja trebala bi biti edukacija o pravima žena.

Neva Tölle: Moj osobni dojam je da vlada premijera Plenkovića s više razumijevanja i senzibiliteta pristupa problemu nasilja nad ženama nego što je to radila Milanovićeva, SDP-ova vlada.

Maja Mamula: „Većina žena i djece koja su proživjela seksualno nasilje neće progovoriti o tome ili dulje vrijeme ili ikada.“