Američki državni tajnik zahtijeva od vlasti u Zagrebu i Sarajevu da discipliniraju Dragana Čovića koji, kaže, opstruira plinsko povezivanje Hrvatske i Bosne, što će reći, opstruira američke energetske profite u Bosni i Hercegovini.
Američki državni tajnik Antony John Blinken, koji je puno obećavao pri ulasku u administraciju Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr., a pokazao se većim jastrebom od republikanskog prethodnika Michaela Richarda Pompea i jalovim u aktualnim svjetskim krizama (osobito u Ukrajini, u Palestini, u odnosu na Kinu i Iran, etc.), oštrim se pismom ovih dana ministrima vanjskih poslova RH Gordanu Gliću Radmanu i BiH Elmedinu Konakoviću legitimirao i kao BiH šeik. Interesno zauzeti diler američkog plina u BiH koji bi, poveznicom s hrvatskom plinskom mrežom, Južnom plinskom interkonekcijom RH-BiH eliminirao s b-h tražišta ruski energent što dolazi opskrbnim pravcem Turskog toka. Šeik Blinken zahtijeva od vlasti u Zagrebu i Sarajevu da discipliniraju samozvanog vođu političkih Hrvata Dragana Čovića u bivšoj tzv. Jugoslaviji u malom, danas napadno disfunkcionalnoj državi tzv. triju konstitutivnih naroda što se ponašaju kao rogovi u vreći. Nezreli za demokratski, politički i ekonomski suživot. Čović, tvrdi Blinken, opstruira plinsko povezivanje RH i BiH, što će reći, opstruira američke energetske profite u BiH i hrvatsku proviziju, pa…
„Budući da je ovaj projekt u jasnom interesu vaše zemlje i regije“, pisao je b-h šeik Blinken dvojici ministara, „ohrabrujem vas i druge u vašoj vladi da pritisnete čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića da prekine svoju opstrukciju u tom pitanju. Njegov zahtjev da se osnuje posebna tvrtka sa sjedištem u Mostaru koja bi realizirala izgradnju plinovoda s Hrvatskom dupliciranje je, ekonomski je neodrživo i ugrožava cijeli projekt. Ovako evidentna korupcija i samopogodovanje mogli bi ugroziti put BiH u EU. Pozivam Gornji dom Parlamenta Federacije BiH da donese zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji te da posao plinskog operatera isključivo obavlja kompanija BH-Gas sa sjedištem u Sarajevu. SAD ne podupire bilo kakve napore što potkopavaju potencijal Južne plinske interkonekcije za pružanje energetske usluge.“
Američki državni tajnik, sudeći po toj svojoj poruci, nije neobaviješten o tomu tko je Čović i nije slučajno spomenuo korupciju, samopogodovanje, odnosno da bi to u slučaju opstruiranja američkih interesa „moglo ugroziti put BiH u EU“. Neizravno, znači, o nečijem, pa i putu BiH u EU odlučuje
Washington, a ne Bruxelles!? Dakako. Baš kao što američki energetski i, šire, polit-ekonomski interes odlučuje o tomu da je „ničim izazvana (sic transit) ruska vojna invazija na Ukrajinu“ izgovor za proameričku tzv. sankcijsku eutanaziju ruske energetske i ine konkurencije na zapadnom tržištu. Pa sada odijeva Blinkena u kanduru s gutrom, kefijom i ikalom na glavi eda bi uvjerljivo dilao američki ugljikovodik u disfunkcionalnoj bivšoj tzv. Jugoslaviji u malom. A smeta mu enormno obogaćeni Dragan Čović, tzv. mali od Plenkovićeve kužine, vlasnik „plemićkog“ obiteljskoga grba i titule doktora znanosti koju su svojedobno kritički propitivali neki mediji. Lani je i američki veleposlanik u BiH Michael John Murphy bio prozvao Čovića zbog opstrukcije izgradnje plinovoda između RH i BiH, koji spojio dvije države u blizini Imotskoga, odnosno Posušja u BiH odakle bi se račvao u dva odvojka: prema središtu BiH i prema Mostaru.
Posao na projektu je već počeo BH-Gas, tvrtka u vlasništvu Federacije BiH, koju je mađarski FGSZ nedavno tužio Arbitražnom sudu u Zürichu zbog jednostranog raskida ugovora radi prijelaza na opskrbu ruskim energentom iz plinovoda Turski tok. Izgubi li spor i plati FGSZ-u traženih 21 milijun dolara, BH-Gas bi mogao bankrotirati. Očito se stanje dodatno komplicira. „Dopustiti da jednim bitnim strateškim energentom kao što je plin (a dekarbonizaciju mačku o rep, tzv. zelenu tranziciju, itsl. hitove, je li, nove globalne energetske mode? – op. a.) upravlja netko drugi s različitim mogućim strategijama bilo bi politički naivno“, piše šeik Blinken vanjskopolitičkim ministrima BiH i RH, sugerirajući s natruhom prijetnje i ucjene da jedino nije naivno kupovati znatno skuplji od ruskoga američki plin s LNG terminala u akvatoriju otoka Krka. „Ja nisam voljan tako nešto uraditi. Ne bih želio da sutra netko u Sarajevu zbog političke krize zatvori plin u ljudima u Posušju. Nova kompanija sa sjedištem u Mostaru, ali u vlasništvu vlade Federacije BiH, zvala bi se Južnom plinskom interkonekcijom te bi upravljala plinovodom kao novi plinski operater. To je posve usklađeno s europskim propisima.
Novi plinovod prolazi kroz četiri većinske hrvatske županije. U Federaciji BiH, međutim, postoje dvije elektroprivredne kompanije koje većinski pokrivaju hrvatske, odnosno bošnjačke sredine (sic transit, op. a.), kao i dva telekoma i dva poštanska operatera. Bez obzira na pritiske, inzistirat ću da se realizira plinovodna kompanija sa sjedištem u Mostaru. Rekao sam: kao što imamo BH-Gas, imat ćemo i Južnu plinsku interkonekciju i zbog toga se nitko ne može ljutiti.“ Osim Amerikanaca, koji su našli ljutiti se na taj „hrvatski“ plinski poker te zadužili svog političkog šeika Antonyja Blinkena uvesti „reda“. Kao što uvijek i svugdje uvode „red“, koji je „red“ zapravo ekonomski razlog i osnovica svih ratova što ih SAD desetljećima pod raznim izlikama (borba protiv „komunizma“, protiv „terorizma“, protiv „autokracije“, itsl.) zakuhava/vodi širom svijeta: od Koreje i Vijetnama do sada Ukrajine i Bliskog istoka… Cilj je uvijek isti: prisvojiti tuđe resurse, odnosno ljude u tuđim zemljama učiniti svojim potrošačima.
Ameri su svojim ukapljeni prirodnim plinom (LNG) iz škriljevca – deset puta skupljim od ruskoga prirodnog plina iz razvedene u Europi mreže cjevovoda i četiri puta skupljim no što se prodaje potrošačima u SAD-u – pokorili Uniju, tj. proamerički dio Starog kontinenta. Uključivo već 2022. godine energetski gladnu Bijednu Našu. Pod polit-ekonomski posvema neodrživom mantrom da je Ruska Federacija „ničim izazvana (sic transit) izvela vojnu invaziju na Ukrajinu“, pa joj se, je li, Zapad treba osvetiti tzv. sankcijama na uvoz energenata, hrane, dijamanata, isključiti je iz međunarodnih financijskih tokova, prometa, kulturne i umjetničke razmjene, sportskih natjecanja, etc. i time – uz obilnu opskrbu oružjem i kešovinom – „pomoći Ukrajini pobijediti u ratu i istjerati Ruse iz osvojenih dijelova svoje zemlje“. CRO premijer Andrej Plenković se već te 2022. godine hvalio s tzv. prave strane povijesti (sic transit) da se RH potpuno odrekao „ovisnosti o ruskom plinu i diversificirao pravce opskrbe“. Hrusti se HDZ-Plenkovićeva šaka mala, a Vladimir Vladimirovič u Kremlju, je li, grize nokte od jada!? Mo’š mislit’, slon se prepao komarca!
Statistika je pak zabilježila da je hrvatski uvoz kojekakvih roba iz SAD-a te 2022. povećan osam puta u odnosu na prethodnu godinu i da je nešto više od 91 posto tog uvoza američki LNG iz škriljevaca. U tekućem ga stanju tzv. balon-brodovi dovoze na terminal u akvatoriju otoka Krka na preradu u plinovito stanje i utiskivanje u plinovodnu mrežu. Nema veze što nesnosna danonoćna buka ne dâ ljudima spavati i štetno djeluje na floru i faunu? O cijeni te „diversifikacije“ u odnosu na cijenu „ovisnosti“ o ruskom energentu nema ni riječi, jer bi se publikum zgrozio nad takvim „domaćinskim“ gospodarenjem. Politički „nije oportuno“ reći potrošačima koliko će ih i zašto stajati „diversifikacija“ tzv. ruske ovisnosti u američku ovisnost. Vrlo skupo. Uopće nije jeftino biti članom proameričke koalicije potrošača na tzv. pravoj strani povijesti. Kako god okreneš – ovisnost je ovisnost. Čim je ovisnost, tzv. energetska sigurnost je jako, jako relativan pojam budući da je onaj koji ima uvijek u prednosti u odnosu na sve koji nemaju. U poziciji je diktirati pravila ponašanja: bio Rus, Amer, Inuit, Mali Zeleni… Uvijek će reći da „mi jesmo braća, ali kese nam nisu sestre“.
Njemački vicekancelar Robert Habeck, vrlo ojađen ishodom energetske „diversifikacije“ svoje zemlje na tzv. pravoj strani povijesti (za Ukrajinu, protiv Rusije, sic transit, umjesto za mir, protiv rata!?), kazao je jednom regionalnom mediju: „Razočaravajuće je da nam prijatelji zaračunavaju neprijateljske cijene energenata“. A što su Nijemci očekivali, da će im američki prijatelji prodavati energente i inu robu jeftinije no Rusi!? Braća su jedno, a kese u tržišnoj ekonomiji američkog designa nemaju sestre. Budući da je tzv. europska ekonomska/razvojna lokomotiva, Njemačka, lani zaglibila u živom blatu recesije, a tzv. lijevo-zeleno-liberalna vlast kancelara Olafa Scholza (SPD) postala najnepopularnijom u povijesti zemlje, valom štrajkova i „traktorskom revolucijom“ poljodjelaca daje se znati urbi et orbi da su tzv. zapadne sankcije i energetski razvod braka s Moskvom aktualizirali onu zloslutnu opomenu ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Viktoroviča Lavrova iz svibnja 2022.: „Zapadni će političari morati objasniti svojim građanima zašto će ubuduće biti sve siromašniji i nesigurniji“.
A , da se „Turci ne dosjete“ kad ih „prijateljske“ cijene potope do nosa u živo blato energetske/ekonomske i sigurnosne krize i kritično im zatrokira ekonomija, netko se „nepoznat“ sjetio dati za pravo Bidenovu u veljači 2023. godine istrčavanju pred rudo izjavom da je „SAD kadar uništiti rusko-njemačko-zapadnoeuropski megaplinovod Sjeverni tok 1 i 2“ na dnu Baltičkog mora. Nedugo potom, „neki teroristi“ su ga minirali uz obalu Danske, u zoni pod NATO-ovom kontrolom. Milijuni m³ prirodnoga ruskog plina danima su šikljali u nebo, a „teroristi“ (!?) nisu otkriveni. Niti ih tko traži. Omerta? Itekakva. Energetska ovisnost zapadne Europe o (pro)američkim dobavljačima energenata je potpuna, tzv. diversifikacija opskrbnih pravaca s „neprijateljskih“ na „prijateljske“ cijene širi se na BiH.
U lipnju predstoje europarlamentarni izbori, ali i oni u članicama zemalja EU-a na kojima će političari morati podnijeti račun – što s Rusima u Ukrajini ima neusporedivo manje veze no s američkim nastojanjima za eutanazijom ruske, kineske, injsl. ekonomske konkurencije ne samo u Europi nego i drugdje po Kugli – zašto su životnostandardno i sigurnosno svojim politikama gurnuli građane u živo blato skupoće i neizvjesnosti.
Tom se logikom o braći i kesama koje nisu sestre jamačno vodi/o i šef HDZ-ove b-h filijale u Mostaru (BiH) Dragan Čović kad je tako bolno nagazio na energetski žulj sada i šeika Antonyja Blinkena na poziciji državnog tajnika najmoćnije, ali i najratobornije države na svijetu. Koji je, ne budi lijen, uzeo oštro pero i zbog nekakvoga zapadnohercegovačkog političkog redikula pozvao na red ministre Gordana Glića Radmana i kolegu mu Elmedina Konakovića. Mogu li ta dvojica sada disciplinirati samozvanog vođu političkih Hrvata u bivšoj tzv. Jugoslaviji u malom, danas napadno disfunkcionalnoj državi tzv. triju konstitutivnih naroda? Ni slučajno. Mogao bi – da uistinu želi, ali ne želi, pravi se grbavim – Čovićev zagrebački politički mecena Andrej Plenković.
SAD ima itekakav ekonomski interes energetski pokoriti BiH, jer se trsi ukloniti Ruse i njihov plin koji stiže dobavnim pravcem Turskog toka. Ni Čović pak, sa službenim Zagrebom iza leđa koji krije tzv. trećeentitetski interes neumrlog sna o tzv. velikoj Hrvatskoj (vidi ekstremističke izjave tzv. desničarskih politikanata i zemljovide po hrvatskim tzv. klubovima u Australiji, Argentini, Kanadi, SAD-u…), nema ništa protiv energetske i ine američke dominacije nad potencijalima u BiH pod ruskom kontrolom, ali s b-h Hrvatima kao partnerom. Ako je o Federaciji BiH riječ, većinski pak bošnjački interes – koji SAD ne želi gurnuti pod mostarski tepih – za sada drži figu u energetskom džepu glede&unatoč „plinskog monopola b-h Hrvata“ sa sjedištem u Mostaru. Amere zanima osvojiti šire tržište u BiH i znatno veća zarada prodajom energenta iz Južne plinske interkonekcije RH-BiH, pa će sljedeći tjedni jamačno pokazati je li i tko dovoljno snažan za presjeći taj gordijski čvor.
Naravno da ni Rusija niti Turska (neformalna „starateljica“ Bošnjaka u BiH), koje pažljivo prate nervozni pohod šeika Antonyja Blinkena na dva samonedostatna zapadnobalkanska bantustana, neće ostati skrštenih ruku u trenutku presijecanja toga gordijskog čvora. Obje imaju znatan ekonomski interes u aktualnom stanju u BiH, pa su zainteresiranije za status quo no SAD, RH i Čovićeva b-h kasta. Hrvatskoj pak, koja se već godinama prsi kako će „postati energetski hub za ovaj dio Europe“ te povećava kapacitet LNG terminala na Krku na više od šest milijarda m³ ukapljenoga prirodnog plina, odgovara američki energetski pohod na BiH budući da joj to donosi znatne energetske provizije. Hrvati tu, braća tamo i Ameri nad svima njima? A kese koje nisu sestre, zapravo, energetsko kolo vode? I svi zadovoljni? Šeik Blinken potvrdno kima glavom. E, to tek treba vidjeti.
