H-Alter
putenbiden.jpgAmeričko-ruska pripetavanja nisu ništa drugo do suludo teroriziranje zdrave pameti.

Što je to no suludi terorizam, teroriziranje zdrave pameti kada se dvije najmoćnije zemlje na planetu - SAD i Ruska Federacija (sljednica bivšeg lidera svjetskoga komunizma SSSR-a - desetljećima neodgovorno, čas goropadno i drčno, da svi vide, s prstom na nuklearnom obaraču, čas skrovito, iz sjene pijuna gurnutih pod medijske reflektore, poigravaju sa svjetskim mirom i sigurnošću!? Ako je elementarne ljudske savjesti, kao što nije, ali i mrve državničke mudrosti za tzv. opće dobro, pa makar na pofriškanoj krijesti promiskuitetne hladnoratovske teorije o tzv. ravnoteži straha - u suštini teriristička parada sile neodgovornim nadmetanjem u naoružavanju sve pogubnijim sredstvima za masovno uništenje - 46. će američki vođa Joseph Robinette "Joe" Biden, Jr. (78) i predsjednik Ruske Federacije Vladimir Vladimirovič Putin (68) biti 16. lipnja na Ljudi nisu zaslužili trpjeti terorističle politike neodgovornih moćnika kojima nitko nije dao Plavi planet u ćaćinstvoŽenevskom jezeru iskoristiti svoj susret za napokon olabaviti, ako već ne i presječi gordijski čvor "nesporazuma" tih dviju velesila. Koji nisu od jučer. 

Budu li Biden i Putin iskreno predani toj zadaći, čiju iznimnu važnost ne poriču ni Bijela kuća niti Kremlj, dvojica lidera će se iskazati u punom sjaju svoje savjesti, državničke mudrosti i odgovornosti za globalni mir, sigurnost i stabilnost. Biden-Putinov susret, prvi te vrsti otkako je Biden uvjerljivo porazio republikanskog redikuloznog Twitteraša, potvrđen je s obiju strana. S obzirom na iskustvo u tzv. visokoj diplomaciji, uopće ne bi smjelo biti sporno da - ako dvojica globalnih moćnika zaista žele, a Biden ima i pozitivan mig megakorporativnog kapitala koji zapravo nastanjuje i mijenja mandatne gazde Bijele kuće - mogu savješću, državničkom mudrošću i odgovornošću u izravnu dijalogu, barem na neko vrijeme, lišiti svijet destabilizirajućih noćnih mora. Eskalirajućih ugroza/prijetnji ne samo životu koji već dugo nije normalan već i samom opstanku planeta.

Odnosi SAD-a i Rusije su na najnižoj točki nakon Drugoga svjetskog rata. Reklo bi se, ledeniji no sibirski Yakutsk u Rusiji i američki Barrow na Aljasci, nekadašnjoj ruskoj ledenici koju je car Aleksandar II. Romanov 1867. godine bio "darovao" SAD-u za bagatelnih 7,2 milijuna dolara u zlatu. Američko-rusko hladnoratovsko pripetavanje strahom osjeća cijeli svijet. Kolateralno, u vrzinom kolu nenormalnosti, uzajamnih optuživanja, podmetanja, sankcija, prijetnji, uzajamnih protjerivanja diplomata, vojnog svrstavanja, trgovinskih spački, etc. našli su se i EU i Kina, čak i cijele regije na raznim stranama globusa. Praktično, cijeli je svijet u neredu, stalnom strahu i neizvjesnosti, kojima nisu kadre učinkovito stati na kraj ni svekolike međunarodne organizacije: od UN-a do specijaliziranih za pojedine resore. Dakako da takav opći nered i strah odgovaraju upravo najvećima i najmoćnijima u svijetu megakapitala, kojemu politika i vojna moć služe kao operativni alati.

Nije slučajno da je u prosincu 2020. samo 10 najbogatijih u svijetu - među njima jedan Kinez i jedan Indijac - zaradilo na koronakrizi čak pola bilijuna dolara, odnosno podebljali su kapital na 1,12 bilijuna dolara što bi bilo više no dovoljno, tvrdi Oxfam, "da se čitavo svjetsko stanovništvo (cca 7,5 milijarda ljudi, op. a.) cijepi protiv koronavirusa i da se osigura da nitko zbog pandemije ne osiromaši". Riječ je o najgoroj poslovnoj krizi Čeka li Bidena i Putina dovoljno oštar mač na Ženevskom jezeru za presjeći gordijski čvor nesporazuma dviju velesila, koji svijetu ne daju mirno spavati? Naravno da neu prošlih dvadesetak godina u kojoj su stotine milijuna ljudi ostale bez posla i prihoda; bolest je shrvala cca 17 milijuna ljudi u svijetu, a više od 3,5 milijuna ih je umrlo. Ta porazna statistika istodobno je utjecala na daljnje drastično širenje jaza između sve manjeg  broja prebogatih i sve više (pre)siromašnih žitelja Plavog planeta što, međutim, ne zabrinjava prave gazde više od 90 posto svjetskog bogatstva koji se svake godine okupljaju u švicarskomu mondenom zimovalištu Davosu. Ni pogubne, je li, klimatske promjene akcelerirane gramzljivošću za profitima.

Biden i Putin bi itekako mogli biti jezičac na vagi relaksiranja stanja u svijetu, ali naravno da neće. Američko-ruska klackalica tzv. ravnoteže straha ima uporište na kvarnoj praksi programiranog nepovjerenja: dobra volja s jedne strane, ponekad i iznuđena, na drugoj se razumijeva kao protivnikova slabost a vlastita nadmoć. I obratno. A tu je teško, ako ne i nemoguće - biti pametan. Hoće li onda i susret na Ženevskom jezeru biti još jedan razgovor gluhih koji ne vladaju korektno ni znakovnim jezikom? Budući da ekonomski interesi (novac) nabildanih vojnih mišića vladaju svijetom - što je u raznim inačicama konstanta od špiljskih vremena prvih humanoida - samo će pristrani medijski opsjenari s ove ili one strane dati Biden-Putinovom susretu značenje koje praktično neće imati. Unatoč, je li, činjenici da barem 60 posto spornih/razdvajajućih razloga za  opasna diplomatska i (ne)posredno vojna šaketanja SAD-a i Rusije objektivno ne bi smjelo biti sporno. Uz obostranu ekonomsku, geostratešku i političku tzv. dobru volju - u općem interesu mira, sigurnosti i stabilnosti - daju se anulirati bez ikakve štete. No, to se 16. lipnja u Švicarskoj neće dogoditi.

Ne zato što se Joe Biden neće ispričati Putinu za to što ga je nazvao ubojicom, smatra Twitteraševim simpatizerom, nalogodavcem navodne hakerske agresije na predsjedničke izbore u SAD-u, "saboterom" važnih američkih interesa u Europi i šire, etc. Jednostavno, the show must go on , a Biden nema ovlast zaustaviti predstavu. "Dok je tisuću najbogatijih ljudi za samo devet mjeseci nadoknadilo gubitke nastale zbog koronakrize, najsiromašnijima će trebati više od desetljeća da se oporave od ekonomskih posljedica pandemije", piše u Oxfamovom izvješću za Unatoč Bidenovoj glasnoj potpori Lukašenkovim disidentima uglavnom izvan Bjelorusije, te jamstvu Kijevu za državnu sigurnost od bilo kakve (ruske, dakako) vanjske ugroze, u tim će pitanjima u najboljem slučaju ostati status quo budući da se Putin neće lišiti stečenih pozicija, a zapadne sankcije postale su kontraproduktivne2020. godinu. I još, da je povećanje ekonomske nejednakosti nastupilo gotovo istodobno "u svim zemljama, bez obzira je li riječ o industrijski razvijenim, srednje razvijenim ili zemljama u razvoju". Zbog posljedica pandemije, do 2030. godine bi više ljudi moglo živjeti u siromaštvu no prije, tvrdi Svjetska banka, a organizatori Svjetskoga ekonomskog foruma u Davosu su "zabrinuti" (sic transit) zbog mladih jer "dvostruko unišeteni naraštaj odrasta u doba izgubljenih šansi".

Pandemija virusa SARS-CoV-2 i mutanata će jamačno biti prva tema dijaloga na ženevskom stolu za koji su se bili dogovorili telefonski., a onda ono što ih najviše žulja u međusobnim odnosima i njihovoj ulozi u ostatku svijeta. Iako susret dvojice najmoćnijih svjetskih vođa - da se, uvjetno, ne spominje kineski Xi Jinping - suštinski neće riješiti ništa bitno u aktualnim tzv. ključnim razlozima hladnoratovskog zaoštravanja u multipolarnom svijetu traljavo porađajućeg tzv. novog svjetskog poretka., izravan dijalog u četiti oka već je sam po sebi pozitiva. Nema veze, je li, što Ameri i Rusi više nisu pozvani igrati dominantnu ulogu u svijetu kao u doba postjaltanske/blokovske podjele i dugo kasnije, pa se o tzv. stanju zdravlja suvremenog svijeta, miru, sigurnosti i stabilnosti više se ne pita samo SAD, samo Rusku Federaciju ili samo te dvije velesile. Tu imaju što kazati i EU, i Kina, i tzv. azijski tigrovi, itekako i brzorastući akteri u Latinskoj Americi, Indija, zašto ne i u Africi, etc.

Globalna američka političko-vojno-ekonomska žandarija - "branimo demokraciju, zapadne vrijednosti i svoj način života" (sic transit), ali na drugom kraju zemaljske kugle, gdje drugi narodi imaju svoj obrazac demokracije, svoje tradicionalne vrijednosti i način života milenijima prije no doseljenici u Novom svijetu!? - prokazala se vojnim neuspjehom, uništenim ljudskim životima i bilijunima bezumno bačenih dolara... Ni ruska konspirativna potpora ekstremnoj tzv. desnici u zapadnom trbuhu "najvećeg ruskog neprijatelja" također nema smisla. Dakle, Biden i Putin će imati što reći jedan drugomu i odvagnuti mogu li se dogovoriti o nečemu suvislom i globalno znakovitom. Ili pak ne. Naravno da ne mogu riješavati ključne globalne probleme svijeta, jer za taj je dogovor uvjet: imati za stolom širi krug legitimnih sugovornika.

Svijet se mijenja, pa se - stidljivo, doduše, ali ipak... - osjete i neki novi vjetrovi u međunarodnim odnosima koji više ne ovise samo o tutorstvu dviju tradicionalnih velesila. Recimo, Nijemci su se nakon više od 100 godina neki dan ispričali za kolonijalni genocid nad narodima Herero i Nama u Namibiji te će umjesto reparacija financirati s 1,1 milijardom eura razvojne projekte u toj zemlji. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je pak za posjeta Kigaliju, glavnom gradu Ruande, zatražio oprost zbog nečasne uloge svoje zemlje 1994. godine u genocidu nad manjinskim narodom Tutsija, podržavanjem režima većinskih Hutua čiji su zločinci protiv čovječnosti završili na Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, koji je UN utemeljio za bivšu SFR Jugoslaviju i Ruandu. Ruku u vatru da Bidenu, kao nijednom njegovom prethodniku, ne pada na um ispričati se - kamoli platiti neke reparacije, je li - za "mirovne misije" (sic transit) sa stotinama tisuća ubijenih civila, razorenim gradovima, zatrtim ognjištima, opljačkanim prirodnim resursima, milijunima raseljenih... Od Koreje i Vijetnama do Afganistana, Iraka, Libije, Sirije...

Neće o tomu biti riječi na Ženevskom jezeru, a itekako bi trebalo jer SAD i SSSR/Ruska Federacija imaju debeloga putra na glavi u tima i brojnim još sudarima interesa na tzv. neuralgičnim točkama. Npr. u Ukrajini, na Bliskom/Srednjem istoku, u Africi, Latinskoj Americi, Balkanu, etc., gdje "Nastojimo obnoviti predvidljivost i stabilnost međusobnih odnosa", srž je washingronske poruke uoči susreta dvojice svjetskih moćnika 16. lipnja na Ženevskom jezeru, s kojom je sasvim korespondentna ona iz Moskve da odnosi Ruske Federacije i SAD-a napokon trebaju izaći iz "tugaljivog i jadnog položaja"više nisu sami i gdje njihova više nije zadnja, pa... Očekivati je da dijalog Biden-Putin neće proći bez da jedan drugomu ne nabiju na nos više, je li, akrualnih "kardinalnih grijeha", ali i onih iz nedavne ili još dalje prošlosti. Recimo, kad Biden spusti Putinu aneksiju ukrajinskoga poluotoka Krima i logističku potporu ruskim separatistima Donjecka i Luganska kao razloge uvođenja sve strožih zapadnih sankcija, Putin će Bidenu subverzivnu, krvavu ulogu CIA-e na kijevskom Majdanu u nasilnom rušenju legitimnog  režima četvrtog ukrajinskog predsjednika Viktora F. Janukoviča - koji je zagovarao neutralnost zemlje, usvajanje visokih EU-standarda i članstvo u Uniji - na što je Moskva bila odgovorila na Krimu, Donjecku i Lugansku protiv prozapadno instalirane nove vlasti u Kijevu.

Kada pak Biden, a to neće propustiti, predbaci Putinu "odobravajući mig" za prizemljenje irskog civilnog aviona u Minsku, pa zatvaranje oporbenog protutežimskog kritičara Alekseja A. Navaljnog po povratku iz Njemačke s "liječenja zbog trovanja otrovom novičokom", Putin će mu vratiti lopticu. Ima čime. SAD je 2013. godine zahtijevao od Austrije prisilno spuštanje također civilnog aviona bolivijskog predsjednika Eva Moralesa koji se vraćao iz posjeta Moskvi. Bili su pogrešno obaviješteni kako je u njemu odbjegli Edward Snowden, bivši zaposlenik CIA-e, kojega su željeli uhititi budući da je otkucao svijetu svu silu najprljavijih poslova američke tajne službe. Umiješane u rušenje legitimnih režima nepoćudnih SAD-u, niz ubojstava važnih osoba, tajnog prisluškivanja važnih zapadnoeuropskih državnika, svojih "partnera" (sic transit), etc. A nitko tada od zapadnih državnika (npr. "žrtve" Angela Merkel, Emmanuel Macron, itsl.) nije bio prosvjedno maknuo ni malim nožnim prstom. Ni zbog skandaloznog američkog raketiranja iranskog civilnog aviona u kojemu je ubijeno 250 putnika. "Zabunili se"?  Sic transit  Sofisticirani američki vojni radar "prepoznao" žene, djecu i muškarce u civilnoj odjeći kao iranske revolucionarne gardiste naoružane do zuba koji kritično ugrožavaju "demokraciju, zapadne vrijednosti i naš način života" u SAD-u!? Nije bio skandal ni prisilno prizemljenje bjeloruskog aviona u Ukrajini s članovima ruske udruge "Antimajdan"...

Bit će da su ruski tajni agenti organizirali (i usput ubili petero ljudi!) napad razularenih trumpovaca na Capitol Hill, simbol "američke demokracije i slobode", eda bi osporili Bidenovu izbornu pobjedu? Takvo što se moglo vidjeti samo u nekim divljim državama plemenskog mentaliteta i davno prije na bezakonjem zagađenom Divljem zapadu u doba genocida nad starosjedilačkim, indijanskim stanovništvom. I kasnije, sve do danas. Bit će da Putin stoji - a tko bi drugi, je li!? - iza praktično dnevnih masovnih ubojstava po školama, trgovačkim centrima, na ulicama, etc. posvuda po SAD-u, gdje svaka šuša uzme kalašnjikov i puca po ljudima, sic transit. Pače, Ruski medvjed stoji iza policijskih rasista što maltretiraju i ubijaju  Afroamerikance kao u doba zakrabuljenih Ku Klux Klanovih genocidnih pohoda bijelih protestanata na svoje crne sugrađane, itsl.? Bit će i to da je Vladimir Vladimirovič isključivi krivac što je ruskom i kineskom cjepivu protiv virusa SARS-CoV-2 i mutanata  onemogućen pristup EU-tržištu, američkim i građanima najvjernijih tzv. partnerskih zemalja.

Baš kao što je kineski Xi Jinping apriorno kriv jer je "virus pobjegao iz laboratorija u Wuhanu i zarazio cijeli svijet", pa je Biden dao 90 dana rok svojoj tajnoj službi za istražiti krivnju i - "kazniti Kineze". Jednomjesečna je istraga Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) dokazala da to nije istina, ali i da jest virus pobjegao, to se događa i događat će se. To se ne čini namjerno, pa... Na Ženevskom će jezeru i o tomu biti riječi budući da se cjepiva i pandemija neodgovorno koriste i kao hladnoratovsko oružje i kao kurentna roba onima što mogu bolje platiti, a zdravlje ljudi nevažno je u odnosu na politiku i milijarde dolara profita razvikanih farmaceutskih industrija. To je ta zla/nehumana duša kapitalizma. Kapital bez Biden-Putinov dijalog na Ženevskom jezeru u globalnoj dijalektici podijeljenih interesa ne može učiniti ništa više do poigrati se "dobrim namjerama" i obećati (s figom u džepu) što već sutra kani izigrati. Krivnjom - druge stranepardona gazi sve pred sobom: i ljude, i prirodne resurse, i države... Biden-Putinov dijalog na Ženevskom jezeru u globalnoj dijalektici podijeljenih interesa ne može učiniti ništa više do poigrati se "dobrim namjerama" i obećati (s figom u džepu) što već sutra kani izigrati. Krivnjom - druge strane.

Susret Biden-Putin, tvrde u Washingtonu, "važan je jer treba raspraviti cijeli niz problem u okolnostima kada nastojimo obnoviti predvidljivost i stabilnost međusobnih odnosa". U Moskvi ga drža važnim eda bi "odnosi Rusije i SAD-a izašli iz sada tugaljivog i jadnog položaja". Neki analitičari dodaju da Putin dolazi na Ženevsko jezero s teškom "migrenom" zbog svoga velikog prijatelja Aleksandra Lukašenka, koji je prisilno prizemljio Rayanairov avion i iz njega oteo blogera Romana Protaseviča i djevojku mu, Ruskinju. Moskovski Komersant će napisati kako je Lukašenko time "uvalio Putina u neugodnu situaciju". Biden i EU su smjesta zatražili hitno puštanje uhićenih na slobodu, što Lukašenku ne pada na pamet, pa je fasovao ozbiljne zapadne sankcije Bjelorusiji. Dakako, i Moskva prijetnje koje su počele obustavom zračnog prometa preko Bjelorusije. Moskva je uzvratila obustavom letove nekih zapadnih avioprijevoznika u Rusiju. Ni srdačan susret Putin-Lukašenko u Sočiju, crnomorskoj rezidenciji ruskog lidera nije na Zapadu prošao nezapaženo. The show must go on?

Na Biden-Putinovom stolu uz šûm jezerskih valova naći će se i ukrajinski gordijski čvor te stezanje NATO-ova vojnog obruča oko ruskih granica na što je Putin osobito osjetljiv i Zapad nema opravdanja zašto se poigrava vatrom na ogradi tuđeg dvorišta. SAD s vojnim proračunom od cca 800 milijarda dolara "brani se" s buljukom do zuba naoružanih "partnera" (među njima i CRO-miš voska, sic transit) od "agresije" vojnog proračuna cca 50 milijarda dolara? Koji se već pet-šest godina smanjuje. Ukrajinski incident namro je Ruskoj Federaciji niz zapadnih sankcija (među kojima i hrvatskih, sic transit, na vlastitu ekonomsku i političku štetu, ali...), koje su obostrano izgubili i Rusi i Zapad. Zapadni Balkan pak, gdje je srpsko-hrvatsko-bošnjački rat (1991.-1995.) svih protiv sviju završio oružano, ali još ne u trknutim šovinističkim glavama samozvanih nacionalnih mesija  s nakaznim politikama, neće biti ni ameba pod ženevskim sitnozorom.

Ne zato što se nova američka vanjska politika ne bi snašla na rovitomu nekadašnjem Antemurale Christianitatis (papa Lav X, 1519. godine u pismu banu Petru Berislaviću) - Biden itekako dobro poznaje ovaj dio svijeta još iz svojih potpredsjedničkih dana uz Baracka Obamu - nego Svijet se mijenja, pa se - stidljivo, doduše, ali ipak... - osjete i neki novi vjetrovi u međunarodnim odnosima koji više ne ovise samo o tutorstvu dviju tradicionalnih velesilazato što se njezin fokus interesno seli s Europe i Rusije na Pacifik i Kinu. "Partnerskoj" Uniji, iako nesposobnoj rješavati i vlastite probleme (je li, s evidentno jalovom vanjskom politikom), prepušta uredovati u svom dvorištu. A Bidenu važnijeg posla pune ruke. I za dva mandata. Balkan tu nije ni pri vrhu popisu novih američkih vanjskopolitičkih prioriteta. Ma što o tomu govorili premijer Andrej Plenković i nesposoban mu resorni ministar kojemu satiričniji novinari (npr u politički eutanaziranom Prime Time News Baru tv-kanala N1) ismijavaju i vladanje engleskim jezikom.

"Nastojimo obnoviti predvidljivost i stabilnost međusobnih odnosa", srž je washingronske poruke uoči susreta dvojice svjetskih moćnika 16. lipnja na Ženevskom jezeru, s kojom je sasvim korespondentna ona iz Moskve da odnosi Ruske Federacije i SAD-a napokon trebaju izaći iz "tugaljivog i jadnog položaja". Politika oko za oko, zub za zub, dokazano, nije nikomu nikad donijela dobro, ali ona da dogovor kuću gradi jest. Itekako. I Putin, kojega u rujnu čekaju parlamentarni izbori, pa mu je stalo zadržati Dumu pod kontrolom ("ekstremisti" se neće smjeti ni kandidirati na izborima), i Biden, koji će prije Ženeve prvi put u novomu mandatu posjetiti Europu te razgovarati s EU i NATO-čelnicima radi obnove porušenih i napuklih mostova transatlantske ekonomske, vojne i ine suradnje što su ostali iza twitteraškog slona u staklariji, imaju prečih briga zbog kojih im - vidjet će se je li tako - ne odgovara daljnje zaoštravanje odnosa. Formalno, s obiju se strana čuje kako ih žele "obnoviti i stabilizirati". Pa svaka strana mora nešto dati da bi nešto dobila?

Unatoč Bidenovoj glasnoj potpori Lukašenkovim disidentima uglavnom izvan Bjelorusije, jer su oni u zemlji mahom pozatvarani, te jamstvu Kijevu za državnu sigurnost od bilo kakve (ruske, dakako) vanjske ugroze, u tim će pitanjima u najboljem slučaju ostati status quo budući da se Putin neće lišiti stečenih pozicija, a zapadne sankcije postale su kontraproduktivne. Putin drži Bjelorusiju svojim lenom, a Lukašenka poslovođom. U Ukrajini neće popustiti ni za jotu, jer bi mu NATO došao na sami dvorišni plot s crnomorske strane. Pitanje ljudskih prava i demokracije u Ruskoj Federaciji, uključivo zatvorski tretman tzv. vođe protuputinovske oporbe Navaljnog (što ne odgovara istini), neće biti tema nikakvih pregovora, jer je to unutarnja stvar suverene države, ne diktata, pritisaka i sankcija izvana. Bliski istok, izraelska okupacija, teror nad Palestincima, Hamasov ekstremizam, Sirija, etc., pa Magreb (Libija, uništena SAD/NATO-ovom agresijom s ruskim blagoslovom u UN-ovom Vijeću sigurnost, sic transit), etc. bit će lakši zalogaji kompromisa na ženevskom jelovniku. Tu su pozicije manje-više definirane, pa...

Tim više, jer je sirijski predsjednik Bashar al-Assad neki dan osvojio i novi liderski mandat (40 godina vlasti obitelji Al-Assad!?), podržavaju ga Rusi, Iran, Turska..., SAD sa saveznicima i proameričkom oporbom ga nisu uspjeli srušiti s vlasti te se povlače iz zemlje, praktično razorene i raseljene, pa daljnje krvarenje više nema smisla. Kao što otpočetka nije ni imalo. Vrijeme do susreta na Ženevskom jezeru bit će neka vrst lakmusa za ono što će uslijediti 16. lipnja: Biden-Putinov palac gore ili palac dolje napokon relaksaciji američko/zapadno-ruskih odnosa. Time i svjetskomu miru, sigurnosti i stabilnosti koji su srozani do ruba. A ljudi nisu zaslužili trpjeti terorističle politike neodgovornih moćnika kojima nitko nije dao Plavi planet u ćaćinstvo. Čeka li Bidena i Putina dovoljno oštar mač na Ženevskom jezeru za presjeći gordijski čvor nesporazuma dviju velesila, koji svijetu ne daju mirno spavati? Naravno da ne.

aem_copy21946.jpg
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
Ključne riječi: SAD, Vladimir Putin, Rusija, Joe Biden
<
Vezane vijesti