ytb-prtscytb-prtscTo što je sada provalilo u javnost iz tabora i Škorinih istomišljenika - jer im je valjda jasno da se ostvarila nedavna packa HDZ-ovog premijera Andreja Plenkovića: "Škoro srlja u izbore po treći poraz; izgubio je već i predsjedničke i parlamentarne, izjalovilo mu se i premijersko mjesto!" - sumrak je (bolesne?) pameti.

'Rvacka je radikalnija od radikalne tzv. desnica pobjesnila već u izbornoj noći po zatvaranju birališta, a društvene mreže su planule neviđenom (uvelike utuživom) agresijom uvreda, špiljskog primitivizma, mržnjom, ali i proustašlukom najcrnje vrsti, nepismenošću, jezivim prijetnjama svima koji "nedomoljubno" misle. Nemoćni bijes manjinskih ekstrema, je li, zato što je u prvom krugu zagrebačkih gradonačelničkih izbora tzv. zeleno-lijevi Tomislav Tomašević iz parlamentarne platforme Možemo! ostvario astronomsku i praktično nedostižnu prednost (45,15 posto; 147.631 glas) u odnosu na lakonotnog "domoljuba" Miroslava Škoru (12,16; 39.789 glasova) iz također parlamentarnog Domovinkog pokreta. Škoro bi samo nekim (nemogućim) čudom nad čudima mogo pretrčati Tomaševića u drugom krugu i zasjesti u gradonačelnički fotelj na Trgu Stjepana Škorina ponuda "za dom spremanog" i "domoljubanog" Zagreba nikad neće imati šanse. Kao što nije imala ni crnja inačica 1941.-1945. Tempi passati!Radića 1. Svjevrsno je čudo i to da je Škoro tek u finišu izborne utrke skupio po šaku-dvije glasova više od gotovo izjednačenih Jelene Pavičić- Vukičević (BM 365 - Stranka rada i solidarnosti), Davora Filipovića (HDZ) i Joška Klisovića (SDP) daleko iza Tomaševićevih leđa.

To što je sada provalilo u javnost iz tabora i Škorinih istomišljenika - jer im je valjda jasno da se ostvarila nedavna packa HDZ-ovog premijera Andreja Plenkovića: "Škoro srlja u izbore po treći poraz; izgubio je već i predsjedničke i parlamentarne, izjalovilo mu se i premijersko mjesto!" - sumrak je (bolesne?) pameti. Ni da hoda na trepavicama, a dodijava građanski osviještenim Zagrepčanima svojom neprobavljivom agendom ideološke isključivosti, protusrpstva, vjerskih i svjetonazorskih podjela, kojih je odavno puna kapa većini žitelja Bijedne Naše, neće pobijediti. "Domovinski pokret poručuje", glasnogovorio je u izborno predvečerje, "bez obzira pobijedi li Jelena, Davor ili Miro, stavit ćemo se nasuprot naletu ljevice koja želi osvojiti grad Zagreb. Politika nije jednokratna pojava i Domovinski pokret je sustavno, temeljito i postupno gradio ovu priču.""Očito, šef Pokreta, "Miro" Škoro nije s razumijevanjem, ako uopće jest, pročitao basnu "Tri praščića" ili bar pogledao istoimeni crtić Walta Disneyja (1933.).

Da jest, ne bi gradio "priču" od slame i pruća, pa naivno vjerovao da su Zagrepčani veslo sislali, pa im je - valjda s parkirališta pred bolnicom Merkur, skupljeg od parkiranja uz bečki Ring ili slavoluk Pobjede u Parizu - može samo tako prodati "domoljubni" rog za njihovu životnu, dnevnu svijeću koju je programski zapalio Tomašević sa skupinom agilnih aktivista, godinama zauzetih očuvanjem Zagreba - Zagrebom. Jednom od modernih, demokratskih, čistih, kulturnih i na svaki način tolerantnih europskih metropola čiju je respektabilnu tradiciju i ime bila očajno korodirala 20-godišnja sirova banidićevština. Škoro nudi ideološki rat među Zagrepčanima, svjetonazorsku netrpeljivost i mržnju, ne nudi "za", nego "protiv". Tomašević ima suprotnu agendu koja ideologiju gura u naftalin, jer se od nje i larpurlartističkog "domoljublja" ne živi, ne mogu platiti režije, obitelji napuniti tanjur i platiti liječenje, djeci školovanje... A Škoro i Škorini to ne razumiju. Zato ih Zagrepčani - u odnosu, je li, na Tomaševića - nisu prepoznali kao "svoje" ni u prvom izbornom krugu te neće ni u drugom. Uza svu čudotvornu alkemiju, prljavštinu i neljudskost što će sljedeća dva tjedna biti dnevna praksa apriornih luzera. Zagreb i Zagrepčani nikad nisu bili ni rodno mjesto niti topao azil za agresivne politike i mrzilačku Ne daju Zagrepčani "domoljubima" protiv Zagreba. A mnogi "purgeri" vole Škorine pjesme - je li, zašto ne bi? - baš kao što i mnogi domovinskopokretni "domoljubi" proendehazijskih gena vole slušati, još više i gledati Cecu Arkanovupraksu ideoloških/svjetonazorskih razdora, pa će ti pokušaji u drugom izbornom krugu fasovato ono što zaslužuju.

Škorin komentar prvih procjena u izlaznim anketama i nakon što je DIP objavio prve neslužbene podatke o praktično nedostižnoj Tomaševićevoj prednosti za sjesti u gradonačelnički fotelj hrvatske metropole potvrđuje upravo to: svi jurišnici Domovinskog pokreta - na čijim se listama skupila šarena/zazorna družba,i kojekakvih ekstremista koji slave tzv. NDH, dižu desnicu u visini kukuruza, inate se sa "za dom spremnim", protive se da manjinski Srbi sudjeluju u vlasti i odlučivanju o državnom proračunu, pro life hodaju, smatraju homoseksualnost bolešću, traže zabranu pobačaja, etc. - sljedeća dva tjedna će uveseljavati javnost verbalnom (samo?) agresijom na Tomaševića i Možemo! koja neće uvijek imati veze sa zdravom pameću. Kad je u izbornoj noći shvatio da je opet izgubio, ali to ne želi priznati, Škoro je zaprijetio Zagrepčanima zloslutnom porukom. I svima u Bijednoj Našoj koji ne misle kao on: "To je ekstremno lijevo, i to će biti zaustavljeno! Tako mi Bog pomogao!" Zašto baš Škori?

A ni Bog ili bog mu neće pomoći. Ne zato što nije na njegovoj strani ili ne postoji, nego zato što ga - takvog kakav i što jest - Zagrepčani ne trebaju i ne žele da im, kako u HTV-ovom "Otvorenom" reče njegov stranački apologet Igor Peternel, određuje "ideološki smjer". Sic transit. Umjesto, je li, obnove potresom stradalog središta Zagreba, bolje regulacije prometa, zbrinjavanja otpada, rješavanja financijskih dubioza (dvije milijarde kuna vrijednih kostura u Bandićevom ormaru?), prireza, infrastrukture, etc., građanima treba Škoro koji će "određivati ideološki smjer"!? Dajte najte... Prosta matematika za niže razrede pučke škole sugerira to da će drugi izborni krug donijeti Tomaševiću barem dvotrećinsku potporu u odnosu na Škoru i pod uvjetom da ovaj pokupi i sve glasove ostalih tzv. desnih gubitnika iz prvoga kruga. A neće, dio će ih ipak otići Tomaševiću (npr. bivših esdepeovaca što ih je Milan Bandić poveo sa sobom nakon razlaza sa Zoranom Milanovićem; bit će i drugih kameleona), a dio ih uopće neće izaći na birališta, pa...

I kako to ili čime politički nejak i programski neuvjerljiv Miroslav Škoro kani "zaustaviti" Tomaševićev pohod na Zagreb i otkud mu šašava, je li, kvalifikacija da je većina od 47,14 posto Zagrepčana izašlih na birališta "ekstremno lijeva"!? Pazi, esktremno! I da jest - a to nije istina i nema veze sa zdravom pameću, jer u Bijednoj Našoj ne postoji ekstremna tzv. ljevica, kao što postoji ekstremna tzv. desnica, čak i u Škorinoj stranci - tko u demokratskom društveno-političkom sustavu, osim birača na slobodni izborima, ima pravo zabraniti javno natjecanje i takvim idejama? Naravno, ako ne zagovaraju nasilje, ne pozivaju na nezakonitost, ne ugrožavaju red i mir u državi, ne uskraćuju ljudska prava i slobode, itsl... I Nakon što Miroslav Škoro teškom mukom proguta i treću gorku luzersku tabletu možda je tek pitanje  vremena koliko će dugo Domovinski pokret u trogodišnjem oporbenom oboru ostati - u komadu. Svojom agresivnom politikom optuživanja svih i svakoga oko sebe, svađe i podmetanja debelo se zamjerio i svom Bogu i političkim ljudimaotkud Škori proglašavati Tomaševića i njegovu tzv. zeleno-lijevu akciju "ekstremno lijevom" kad se Tomševićev otac, pravaš po polit-ideološkom uvjerenju, kandidira na listi Domovinskog pokreta, a stric je svećenik?

Škoro pak, s mlinskim kamenom tzv. afere parkiralište (i još nekim, je li, financijske prirode) za vratom, medijskim trakavicama o "tamburanju" u SAD-u dok je u RH bjesnio Domovinski rat, pa američkoj obitelji njegove supruge, etc.), najavljuje prljavu kampanju za drugi izborni krug. Koja će imati metu Tomaševića i Možemo! za rešetati svim (ne)dopuštenim streljivom ne bi li prokazao "ekstremno lijeve" (sic transit) kao plaćenike stranih subverzivnih sila, komunjare, Jugoslavene, četnike, ne-Hrvate, nevjernike, neprijatelje Hrvata i Hrvatske, sumnjivce koji ne vole hrvatske branitelje, ne poštuju dignitet Domovinskog rata, ruše hrvatsku državu i zagovaraju bolesne rodne ideje... I svu će tu "gadost" nametnuti Zagrebu i Zagrepčane odvesti u ekonomsku bijedu, besposlicu, razvrat i nemoral, ako u drugom izbornom krugu svi do jednog punoljetnog "purgera" ne glasaju za "domoljubnu" perjanicu Miroslava Škoru. Je li: "Ne dirajte mi (zagrebačku) ravnicu", dok se ne vratim iz SAD-a?

Sličnim je divljačkim bijesom u Splitu reagirao rustikalni Željko Kerum kad su mu - dao im je raije dosta štofa da se napokon prizovu pameti - birači Dioklecijanova ljetovališta okrenuli izborni palac dolje i izbacili ga iz gradonačelničke igre već u prvom krugu. "Gradonačelnik vam je već bio četnik, dr- Jakša Račić 1943. godine", grmio je narogušeni Željko Kerum i zbrisao s presice u Lori. "Sada opet imate to. Imali ste četnika za gradonačelnika i to je istina. Je l' ja lažem!? Imate povijest, provjerire povijest. Je l' bio on četnički vojvoda? Je. U čemu je problem!? Nek' me netko tuži, ali to je istina." No, problem s ekstremistima na tzv. desnici ima - što je prijavio policiji - nezavisni sa SDP-ove liste  kandidat za karlovačkoga gradonačelnika Davor Petračić, protukandidat u drugom krugu aktualnom Damiru Mndiću (HDZ), koji je primio anonimnu prijetnju smrću, pismo s metkom i porukom: "Pravi dolazi kroz cijev". I time, je li, mogu rezultirati mrzilačka laprdanja kojekakvih bolesnika u mozak. Kao onomad lani kada je takav ideološki bolesnik kalašnjikovom izrešetao prozore Banskih dvora i teško ranio policajca na ulazu. Stvar nije nimalo bezazlena. Sličnom je laprdačinom trknutih u glavu 1930-ih godina bio posijan i Holokaust, koji se idiotizam netom po Kvaternikovoj obznani na "hrvatskom krugovalu" popodne 10. travnja 1941. prelio u ustaški tzv. NDH. Taj idiotizam, na nesreću, nije zatrt svibnja 1945. Eto ga i danas.

U tekstu "Desničari od sinoć divljaju po društvenim mrežama zbog Tomaševićeve pobjede", istraživački novinar portala Indexa.hr Gordan Duhaček je popisao veći broj kompleksaških dijareja "domoljubne" mrak-pameti zbog kojih bi vrijedni Vinko Brešan zgrožen opet zavapio: "Koja je ovo država", ali ničega komičnog sada ne bi našao. "Donosimo nekoliko reprezentativnih primjera koje objavljujemo u originalu, da se vidi sva raskoš domoljubne pismenosti u Hrvata", piše Duhaček, i citira: "'I eto šta doživljavamo! Rađa se novi Zagreb pun pederluka, jugoslavenstva, genderizma, ateizma i kretenizma!!! Živjeli, yugoslavenski, soroševski, gejevski, istambulski, bezvjerski, kretenski Zagrebčani!!! Živjeliiiiiiii, i dolje Miroslav Škoro jamačno nema pojma o tomu što (ni)je ekstremno, ako tzv. zeleno-lijevog Tomislava Tomaševića i družbu Možemo! nabjeđuje za ekstremizam, a šuti o svojim istomišljenicima koji mrzilački/ubilački kompromitiraju i vlastiti razum i demokracijus njima!!', piše tako jedan raspamećeni desničar. Drugi pak vjeruje da je sve to dio božjeg plana: 'Zasto Bog pripusta Zlo...?....zato sto je to jedini nacin da izlijeci oholog covjeka, da ga opameti...a to se upravo dogadja sa oholom Zagrebom.' Treći poručuje da će sada Zagrepčanima vladati 'pederi' i to da će 'vladati vasim dupetom'."

Ni kolumnist Slobodne Dalmacije ("Vlaška posla"), književnik i scenarist Ante Tomić, nije ostao gluh i slijep na toliku provalu očaja, mržnje i notornog proustaštva tzv. domoljuba iz Domovinskog pokreta i njihovih istomišljenika: "Zbilja, Miroslavu Škori, koliko god se predstavljao zaštitnikom vjere, domovine, braka i obitelji, hodao za život, molio za nerođene, pozivao na tradicionalne vrijednosti poput bakalara petkom i činio brojna druga blagoslovljena i bogougodna djela, u politici nikako da svane. Odozgo mu se opetovano uskraćuje milost. (...) Netko razborit i dobronamjeran trebao bi napokon Miroslavu Škori darovati medaljon s likom svetog Jude Tadeja, zaštitnika sretne smrti, očajnika i beznadnih slučajeva, i toplo mu savjetovati da se okane ćoravog posla. Ili bi u Domovinskom pokretu možda trebali razmisliti o vlastitim postupcima. Njihova je predizborna kampanja, po sudu gotovo svih drugih sudionika izbora, počesto bila podla, uvredljiva i klevetnička.

Sporednim su putevima, tvrdi se, puštali sumnjive glasine o Davoru Filipoviću i Vesni Škare Ožbolt. Poticali su loše emocije, bijes i mržnju prema političkim suparnicima. Pogledate li samo nizove gnjusnih pogrda koje su s portala i društvenih mreža prokuljale prema Tomislavu Tomaševiću, jednom neobično pristojnom i tihom građaninu, blatnjave bujice gadosti koje je u jednom tekstu Index nabrojio, mahnito prozivanje ljevičarskih pedera, pedofila, četnika, srbofila, jugozombija, komunističkih vampira i partizanskih uhljeba, mahnitanje o crvenoj tiraniji i bratimljenju s Pjon Jangom, morate se upitati zašto se taj svijet naziva kršćanskim. Koju u Bibliju čitali članovi i simpatizeri Domovinskog pokreta? Kakve svinjarije dolaze iz njihovih usta, možda i ne čudi da im ne ide. Čak je i milostivom i velikom Bogu više zlo od njihovog otrova".

A taj otrov se - zar ikoga treba čuditi!? - slijeva i s crkveog oltara i inih mjesta oko njega. Pa će, recimo, jedan John Vice Batarelo, šef udruge Vigilare, dođoš u Bijednu Našu iz (pro)ustaških krugova u Australiji, lik znân po silnim tužakanjima čak trgovaca, institucija i pojedinaca zbog "vrijeđanja katoličkih vjernika" (sic transit), na svom FB profilu usporediti tzv. zeleno-lijevi Možemo! s četnicima. Objavio je i forografiju iz 1945. godine - koja ipak ne dokumentira njegovu prljavu usporedbu - masovne bježanije ustaša, Nijemaca, domobrana, četnika i drugoga zločinačkog šljama pred partizanskim osloboditeljima prema Austriji. Odakle će ubrzo partizanski zapadni saveznici preusmjeriti u rikverc domaće kvislinge da polože račun za počinjene ratne i zločine protiv čovječnosti.

Miroslav Škoro jamačno nema pojma o tomu što (ni)je ekstremno, ako tzv. zeleno-lijevog Tomislava Tomaševića i družbu Možemo! nabjeđuje za ekstremizam, a šuti o svojim istomišljenicima koji mrzilački/ubilački kompromitiraju i vlastiti razum i demokraciju, gdje bi, je li, u razumnih i snošljivih ljudi imala pravo građanstva Voltaireova čuvena glosa "ne slažem se ni s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš".

Neupitno je pravo Zagrepčana izabati si gradonačelnika kojega žele više no ikoga od ostalih 10 aspiranata u prvom, odnosno od dvojice u drugom krugu. I nitko drugi nema pravo nazivati ih imbecilima zbog tog izbora. Ni onda kad možebitno pogode uništa ili promašio. Za pametnjakoviće ogrezle u kočijaškom prostakluku i špiljskoj mržnji mudri francuski prosvjetitelj i enciklopedist ima i drugu, za divlju 'rvacku politiku poučnu opasku: " Dok čovjek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca; čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budProsta matematika za niže razrede pučke škole sugerira to da će drugi izborni krug donijeti Tomaševiću barem dvotrećinsku potporu u odnosu na Škoru i pod uvjetom da ovaj pokupi i sve glasove ostalih tzv. desnih gubitnika iz prvoga krugaala". U koju pak kategoriju spadaju ovi što anonimno šalju metak u koverti političaru koji im ne ide pod kapu, iako je u Domovinskom ratu puškom branio svoju zemlju, odnosno ovi iz Crkve i oko Crkve, iz Domovinskog pokreta i ine rigidne, razmrvljene i nesložne tzv. desne političke margine koji mrze Zagreb/Zagrepčane i tzv. zeleno-lijevog zaslužnog aktivistu što vapiju za "nedomoljubnom" promjenom?

Već je u izbornoj noći na tzv. desnici, uključivo sâm vrh HDZ-a i Andreja Plenkovića, zavladala panika: udruže li se platforma Možemo! i SDP u Skupštini grada Zagreba, ta će opcija suvereno vladati metropolom iduće četiri godine. Nitko im više ne treba za vijećničku tzv. stabilnu većinu i odlučivanje o čemu god požele. Smrću Milana Bandića i kiksom Davora Filipovića u prvom izbornom krugu, HDZ je definitivno izgubio drugo po važnosti, snazi i značenju mjesto svoje vlasti - Zagreb. Financijski vrjednije od svih lokalnih/regionalnih samouprava zajedno.

Nakon što Miroslav Škoro teškom mukom proguta i treću gorku luzersku tabletu, a neće poslušati i Tomićev dobronamjerni savjet da seostavi ćoravog posla, jer mu bolje stoji lakonotni mikrofon, možda je tek pitanje  vremena koliko će dugo Domovinski pokret u trogodišnjem oporbenom oboru ostati - u komadu. Svojom agresivnom politikom optuživanja svih i svakoga oko sebe, svađe i podmetanja debelo se zamjerio i svom Bogu i političkim ljudima, a tradicija je tzv. desnijih od desnih desničara da ne mogu (pre)dugo skupa. Taštine, nesposobnost, idejna mitologija...; sve to nije oktansko gorivo s kojim se može daleko u moderno društvo sutra. Suvremena europska tzv. desnica drukčije izgleda od, je li, "domoljubne" kaste u Bijednoj Našoj, i druge su joj teme na pameti, a svejedno kuburi s nezahvalnim tržištem ideja. Prošlost više nije na oldtajmerskoj cijeni.

Škorina ponuda "za dom spremanog" i "domoljubanog" Zagreba nikad neće imati šanse. Kao što nije imala ni crnja inačica 1941.-1945. Tempi passati! Je li se pitao, a nije niti ga je briga, zašto onih više od 50 posto apstinenata nije 16. svibnja (niti će u nedjelju 30. svibnja) četveroredno pohrlilo na birališta zaokružiti Škoru-gradonačelnika i Domovinski pokret kao apsolutnu većinu u Skupštini grada Zagreba. Ne daju Zagrepčani "domoljubima" protiv Zagreba. A mnogi "purgeri" vole Škorine pjesme - je li, zašto ne bi? - baš kao što i mnogi domovinskopokretni "domoljubi" proendehazijskih gena vole slušati, još više i gledati Cecu Arkanovu. Ali tajno, za svoju dušu. Pazi, tako da ostanem nevina... Red "Spustila se gusta magla iznad Zagreba" i "Bojne Čavoglave", pa red "Zabranjenoga grada", "Pileta", "Od tebe ne znam da se oporavim", "Igračke samoće"... Ludilo!

<
Vezane vijesti