Krajem prošloga tjedna odvjetnica Vanja Jurić koja zastupa H-Alterovog nakladnika, Udrugu za nezavisnu medijsku kulturu, uputila je žalbu Županijskom sudu u Zagrebu na rješenje prvostupanjskog suca, Andrije Krivaka, kojim je H-Alteru zabranio objavljivati informacije koje se odnose na dostojanstvo, profesionalni rad i profesionalna dostignuća Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i njezine donedavne ravnateljice Gordane Buljan Flander.
Žalbom smo Županijskom sudu predložili da preinači prvostupanjsko rješenje, odnosno da odbaci prijedlog predlagatelja mjere osiguranja osiguranja – Poliklinike i njezine bivše ravnateljice.
Između desetak stranica gusto tiskanog teksta, iz žalbe bismo izdvojili dio koji se odnosi na pogrešno utvrđivanje činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suca. Sud naime, navedno je u žalbi, sukladno zakonu i svojim ovlastima u postupku osiguranja privremenom mjerom, mnogo toga nije smio niti mogao:
- nije smio niti je mogao utvrđivati jesu li sporni članci objavljeni u skladu s pravilima novinarske struke i u dobroj vjeri, budući da nije zatražio očitovanje niti održao ročište, sa svrhom očitovanja protivnika osiguranja;
- navedene okolnosti nije mogao utvrditi temeljem (jednostranog) prijedloga za osiguranje, podnesenog od strane predlagatelja osiguranja, odnosno bez saslušanja druge strane u postupku;
- pogrešno tumači pojam i značenje „dobre vjere“, s obzirom da se dobra vjera u medijskim predmetima ocjenjuje iz pozicije javnosti koju mediji predstavljaju i kojoj odgovaraju, a ne iz pozicije predlagatelja osiguranja;
- nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost dokumentacije objavljene u spornom članku, bez pružanja mogućnosti drugoj strani da na te okolnosti dostavi dokaze;
- nije uopće cijenio postojanje opravdanog i značajnog javnog interesa za izvještavanje o profesionalnom djelovanju javne ustanove – koji u ovom predmetu ne može biti sporan;
- nije uzeo u obzir niti cijenio činjenicu da se sporni članci bave radom javne ustanove – financirane javnim novcem koja podliježe strožoj kontroli javnosti i mora biti spremna prihvatiti (čak i teške i žestoke) kritike svog javnog djelovanja;
- pogrešno je cijenio objavljene informacije, budući da iz sadržaja spornih članaka, koje i sam sud citira u obrazloženju rješenja (točka 9. obrazloženja), nesporno proizlazi da se ti članci bave kritikom koncepta – „znanstvene metode“ tzv. doktrine otuđenja roditelja – što je nesporno dopušteno i poželjno u demokratskom društvu;
- pogrešno je utvrdio da kritika doktrine, odnosno pravno-psihološkog koncepta otuđenja roditelja nije opravdana ili da je jednostrana, s obzirom da je temeljno pravo svakog pripadnika javnosti kritizirati i problematizirati sve teorije/doktrine/znanstvene metode, a posebno one koje primjenjuju tijela javne vlasti;
- ne postoji niti najmanja činjenična ili pravna osnova za zaključak suda da je autorica spornih članaka „zloupotrijebila pravo na slobodu izražavanja“, posebno s obzirom da sud u postupku nije zatražio očitovanje nakladnika ili autorice spornih članaka;
- u postupku osiguranja privremenom mjerom sud nije ovlašten ocjenjivati dobru vjeru ili zlouporabu prava bilo koje strane;
- protivno svim standardima slobode izražavanja, zaključuje kako primjer objektivnog novinarstva isključuje iznošenje kategoričkih stavova, prilikom problematiziranja „teorije otuđenja od roditelja“, s obzirom da novinar – po definiciji – ima pravo na svaki, pa i kategoričan stav o bilo kojoj temi, a posebno u izvještavanju o konceptima, teorijama i javnom/profesionalnom djelovanju javne ustanove;
- nije bio ovlašten iznositi bilo kakve zaključke o poštivanju pravila novinarske struke, s obzirom da drugoj strani nije pružio mogućnost da iznese činjenice na kojima se sporni članci temelje;
- pogrešno zaključuje da je donošenje privremene mjere bilo opravdano zato što zahtjev za objavom ispravka ima „naknadni post festum učinak“ – s obzirom da je zahtjev za ispravak informacije, Zakonom o medijima, utvrđen kao primarni način popravljanja eventualno nastale štete;
- propustio je utvrditi da „profesionalni rad i profesionalna dostignuća“ javne ustanove, sukladno ustavnom jamstvu slobode izražavanja, uvijek i bez iznimke moraju biti podložni i otvoreni za medijsko izvještavanje, neovisno o prirodi takvog izvještavanja.
Da podsjetimo, sudac Građanskog općinskog suda u Zagrebu odredio je 21. rujna, na zahtjev Poliklinike i njezine ravnateljice, takozvano „osiguranje privremenom mjerom“ – ustvari zabranu objava informacija koje se odnose na gore spomenuto dostojanstvo, profesionalni rad i profesionalna dostignuća Poliklinike i Gordane Buljan Flander. Mjera kojoj je H-Alteru zabranjeno pisati o navedenom tijelu javne vlasti i o njezinoj donedavnoj ravnateljici traje, navedeno je u prvostupanjskom rješenju, do pravomoćnog okončanja postupka (pretpostavlja se odštetnog zahtjeva ili tužbe za uvredu ili klevetu) koji su Poliklinika i Buljan Flander dužne pokrenuti u roku od trideset dana. Poliklinika i Buljan Flander bile su motivirane da traže sudsku zabranu pisanja nakon objave serijala Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? autorice Jelene Jindre.
