Istraživanje koje je proveo zadarski sociolog Pavao Parunov, a kojeg su angažirale splitske LGBTIQ udruge Split Pride, Queer Sport Split i queerANarchive, pokazalo je da je Split neugodno mjesto za život LGBTIQ osoba i da većina njih i prečesto razmišlja o preseljenju u sredinu koja prakticira europske vrijednosti ljudskog dostojanstva te ljudskih prava i sloboda za rodne i seksualne manjine.
Riječ je o prvom ikad provedenom i sveobuhvatnom istraživanju o potrebama te manjinske skupine na splitskom području, a istraživanju se odazvalo 414 osoba. Čak 77,4 posto ispitanika doživjelo je nesnošljivost u obiteljskom domu, na ulici, u školi i na drugim mjestima.
“Nesklad između zakona koji su na snazi i životne svakodnevice LGBTIQ osoba najbolje ilustriraju prostori gdje svakog dana zalazi velik broj ljudi. Tako je u splitskim kafićima, restoranima i noćnim klubovima diskriminaciju doživjelo 24,3 posto ispitanika, a nešto slično se događa i u školama, gdje je diskriminaciju doživjelo njih 23,8 posto”, navode udruge.
LGBTIQ osobe najmanje se osjećaju sigurno na javnim mjestima, a u tome prednjače mladi među kojima je preko 40 posto onih koji od takvih prostora zaziru.
“To je i razlog zašto se jedan dio njih bira rute kojima će se kretati javnim prostorima ne bi li tako izbjegli dobacivanja, vrijeđanja, prijetnje ili pak nasilje, a napose one ispade koji dolaze od strane ‘gasera’. Riječ je uglavnom o mlađim muškarcima koji svoju muškost čeliče kroz bavljenje sportom i lude vožnje automobilima i motorima, ali i kroz mržnju koju usmjeravaju naročito prema ženama i više-manje svim manjinama. Njima su nerijetko na meti one mlade LGBTIQ osobe, čija se odjeća, način izražavanja i ton govora te gestikulacija ne uklapaju u njihovu ‘mušku’ sliku svijeta. Kako bi se prikrile u javnom prostoru, LGBTIQ osobe često modificiraju ponašanja u skladu s očekivanjima okoline. Ali to pretvaranje zna biti iscrpljujuće”, navode.
Ipak, postoje javni prostori gdje se LGBTIQ osobe osjećaju i sigurno i slobodno. Radi se o staroj gradskoj jezgri Splita, a jednak osjećaj imaju i na događanjima koja su namijenjena LGBTIQ zajednici ili pak na kulturno-umjetničkim događanjima, što navodi njih 90 posto. Iako ozračje obiteljskog doma nije toliko nesigurno koliko bi se očekivalo, 23.5 posto ispitanika navodi da se tamo uglavnom ili uopće ne osjeća sigurno, ali tek 34,3 posto ispitanika od obitelji dobivaju potrebnu emocionalnu pomoć i podršku.
“LGBTIQ osobe su i prečesto narušenog mentalnog zdravlja, čak 65,2 posto ispitanika je izrazilo da imaju ili su u prošlosti imali poteškoće s mentalnim zdravljem, što je češće od prosjeka cijele populacije. Među onim LGBTIQ osobama koje pate od psiholoških smetnji njih 75,9 posto je potražilo pomoć stručnjaka, dok je njih 49,9 posto svoje psihičke poteškoće tretiralo i lijekovima. Posebno zabrinjavajući podatak je taj da je 68,8 posto ispitanika s poteškoćama navelo kako su u nekom trenutku života ozbiljno razmišljali o tome da si oduzmu život. Ove više no zabrinjavajuće podatke dodatno pogoršava to što stručnoj pomoći koja je organizirana u okviru javnih zdravstvenih ustanova manjka osoblja ili nije dovoljno senzibilizirana za LGBTIQ probleme, kao i da je psihološka pomoć kroz privatne prakse nedostupna zbog visoke cijene tih usluga”, ističu udruge.
Na ljestvici zadovoljstva životom u Splitu od 1 do 10, Split je dobio prosječnu ocjenu 4,8.
“Tek 3 posto ispitanika smatra da je gradskoj vlasti stalo do dobrobiti LGBTIQ osoba, a samo njih 5 posto vjeruje da će Split u idućih pet godina postati bolje mjesto za život LGBTIQ zajednice. Premda čak 38,3 posto sudionika istraživanja često razmišlja o preseljenju iz grada, dok dodatno na to ponekad pomisli njih 47 posto, većina ispitanika ne želi prihvatiti medijsku sliku o Splitu kao ‘gradu slučaju’, jer se ne slažu da je Split po pitanju prihvaćanja LGBTIQ osoba išta drugačiji od drugih gradova u državi”, zaključuju udruge.
Članak je objavljen u sklopu projekta “O civilnom društvu” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).