doriangray_film.jpgKako su HTV i Togonal odlučili iskompromitirati Plenkoviću nepoćudnu Zlatu Đurđević.

Opet bura u čaši - bóze: je li tzv. javna kuća HRT režimski medij, pa time politički/stranački/svjetonazorski pristran, neprofesionalan i nedosljedan proklamiranoj javnoj ulozi, ili nije? Predsjednik RH Zoran Milanović tvrdi da jest, da je "gori od Yutela" i da je "postao obiteljsko-politički kombinat koji o trošku građana servisira HDZ i Plenkovića". Uprava HRT-a i sam šef HDZ-a/premijer Andrej Plenković - trbuhozborce da se ne spominje - repliciraju mu da nije režimski, nego slobodan i profesionalan te da je posrijedi samo Milanovićevo verbalno "divljaštvo" u nastavcima. Povod? Skandalozan za Milanovića i dio javnosti, a profesionalan za HRT-ovo vodstvo i premijera HTV-ov format "Otvoreno" Mislava Togonala o izboru predsjednika/ce Vrhovnog suda RH, gdje je arogantan urednik i voditelj Togonal izveo na optuženičku klupu - kako mu je skresala u lice na kraju Možda je Milanović malo pretjerao bagateliziranjem cijene HRT-ovih poslušnika na novinarskom tržištu, ali bolji znalci stanja u toj branši tvrde da nije bio daleko od istine. Kapitalci su već odavno napustili Prisavlje, a ono što još vrijedi ili je "na ledu" ili marginalizirano na poslovima debelo ispod njihovih sposobnostiemisije - kandidatkinju prof. dr. sc. Zlatu Đurđević, predstojnicu Katedre za procesno kazneno pravo Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Povijest žestokog, a krajnje neukusnog i primitivnog sukoba predsjednika i premijera pravosudno neuredne države zbog kandidature međunarodno uvažavane znanstvenice poznata je već i vrapcima na krovu, ali ishod je enigma nad enigmama. Državna vlast, političke stranke, zastupnici tzv. Visokog doma, pravosudni stručnjaci, javnost, pa i mediji radikalno su se podijelili u podršci predsjedniku RH, odnosno premijeru, pa je uredničko HRT- ovo delegiranje vrućeg krumpira za izvaditi iz vatre upravo novinaru Mislavu Tohonalu bila medvjeđa usluga i HRT-u, i Plenkoviću i HDZ-u. Pat-pozicija, je li, glede i u svezi vrhovnosudskoga gordijskog čvora time je dozlaboga zakomplicirana i pred očima javnosti što opet kompromitira tzv. javnu kuću kao proplenkovićevski/provladin/prohadezeovski medij. I, dakako, ne služi joj na čast. HRT si je nesmotreno otkrio polit-navijačke bokove za dosad neviđeno - tonom i sadržajem - predsjednikovu kritiku već i kritiku novinarskog sindikata koji je reagirao na Milanovićev istup, a HRT to nije objavio. Drugi mediji jesu, pa...

HRT je - napadno, iksti put u problematičnim trenutcima za premijerovu politiku i HDZ-ov interes opstanka na vlasti, a neposredno uoči izbora 16. svibnja - pristrano pokušao "Otvorenim" podebljati Plenkovićevu tvrdnju da je "Milanović nepoštivanjem zakona provukao Zlatu Đurđević kroz blato te se ona prihvaćanjem njegove kandidature (predsjednikova je to ustavna obaveza, op. a.) sama diskvalificirala i zato neće proći, ako se opet kandidira". A kandidirala se. Takorekuć pet minuta prije isteka roka, poslala je prijavu i program Državnom sudbenom vijeću (DSV) - 2017. godine neustavno uneseno u Zakon o sudovima kao "poštanski ured" za prikupljanje kandidatura i slanje predsjedniku RH (sic transit) koji bi imao među njima predložiti Hrvatskom saboru "svog" kandidata/kinju - tako da se ponovljenom DSV-ovom pozivu odazvalo ukupno petero kandidata.

Tema jest aktualna, vruća i indikativna za ukupno traumatično stanje u nacionalnom pravosuđu, odnosno za karcinogenu kohabitaciju dvojice najvažnijih ljudi u državi, za tzv. stanje zdravlja društva, itekako je tema za ozbiljnu medijsku introspekciju, ali ni slučajno napadno polit-navijački i diskvalifikacijski prema uglednoj gošći kako je to obradio Mislav Togonal i izazvao - javni skandal. Emisija je, naručeno ili uredničkom inicijativom HRT-a u Plenković-HDZ-ovu interesu, realizirana isključivo zbog toga da se iskompromitira Plenkoviću nepoćudnu Zlatu Đurđević i na svaki način ipak "peovuče kroz blato" i predsjednika RH Milanovića. Mislav Togonal - iskustvena je procjena njegovih šefova? - dušu je dao za taj prljavi posao i odradio ga je bez imalo grizodušja. Na diku si poslodavaca i sramotu novinarske struke, a osobnom će profesionalnom obrazu suditi - savjest.

Od petero kandidata za predsjednika/icu Vrhovnog suda RH, dvoje ih je odbilo sudjelovati u "Otvorenom", jamačno ne želeći tu biti iskorišteni u nečasne svrhe, a nazočni - sutkinja Vrhovnog kaznenog suda RH Lana Petö-Kujundžić i zagrebački odvjetnik Šime Savić - baš kao i telefonski angažiran prof. dr. sc. Davor Derenčinović, kolega Zlate Đurđević s Pravnog fakulteta s kojim navodno nije u dobrim odnosima, nisu se kao časni ljudi - koji nisu ni luk jeli niti ga mirisali u svađi dvaju državnih brda - dali na Togonalovom montiranom procesu navući i teško kompromitirati nabacivanjem premijerovim "blatom" na uglednu pravni znanstvenicu. Pa se ciljano "provlačenje kroz blato" u "Otvorenom" otvorilo bumerangom: u blatu su se, i to živom, obreli HRT i Togonal, a ne Zlata Đurđević. Dokaz neprofesionalnosti i nedopustive politikantske pristranosti medijske tzv. javne kuće? Itekakav. Vidljiv iz druge galaksije, plaćen cca 1,5 milijarda kuna javnog harača pod prijetnjom ovrhe, pardon - pretplatničkog, novca ljudi koji ne glasaju svi za HDZ, ne misle svi dobro o Plenkoviću i vladi, ne žele pristrano politikantstvo i neprofesionalnost Ako si polit-ideološki "pravovjeran" bez suvišnih "zašto" i znaš pročitati mig vladajućeg interesa, znaš gdje su granice medijske "slobode" - i ne čekajući telefonsku uputu ili u četiri oka - ne gine ti "zvjezdani" status na HRT-u, bijeli konj, čast, slava, zavidan koeficijent, napredovanje...na HRT-u i tako to...

Profesorica Đurđević, osjećajući se prevarenom jer joj je Togonal zatajio ključne pojedinosti o emisiji i otvoreno se ponašao neprijateljski prema njoj - tonom, sadržajem pitanja, izrazom lica i aluzijama, koje je ona pak inteligentno deratizirala i dezinficirala činjenicama, pa se vidjelo da zna što i o čemu govori - ubojitom je mirnoćom zaključno očitala lekciju svom "tužitelju" o tomu kako ju je doveo na optuženičku klupui te pogazio etiku novinarske struke, političku nepristranost HRT-a, etc. Togonal očito nije očekivao baš tako oštro - in medias res i ad hominem - reagiranje gošće čije dostojanstvo nije poštivao, pa se našao zatečenim, javno uzmucao, neka mješavina neugode i treme mu je čudno promijenila lice, prekidao je gošću nemuštim negiranjem, okretao joj leđa napadnim obraćanjem ostalim dvoje gostiju... HRT-ovo "Otvoreno" o izboru predsjednika/ce Vrhovnog suda RH i (nadasve lošem) stanju u pravosuđu je zatvoreno debaklom Mislava Togonala kao urednika i voditelja, ali i medijske kuće koja je dopustila toliku količinu neprofesionalnosti i političke štete. Duga je sada stvar jesu li "Otvoreno" i proplenkovićevska impregnacija Mislava Togonala slučajno dali tzv. šlàgvort predsjedniku RH Zoranu Milanoviću za vrlo ponižavajuće - jamačno ciljano pretjerane; to je njegov stil: kad nekoga gazi, gazi ga "namrtvo" - parabole o HRT-u "gorem od Yutela" i "obiteljsko-političkom kombinatu koji o trošku građana servisira HDZ i Plenkovića" ili je to bila samo iskra dugo tinjajućeg nezadovoljstva time što je kao predsjednik države na neki način HRT-ova persona non grata.

Nema ga - npr. na "hrvatskoj dalekovidnici" - ni približno koliko premijera Plenkovića, njegovih ministara i HDZ-ovih nižih stranačkih uzdanica koji ni u ludilu ne smiju u javnim istupima ne spomenuti "uspješnu vladu premijera Plenkovića, najuspješniju od svih prethodnih zajedno". Kada ga pak ima, to su izvješća o dnevnim događajima kojima nazoči, što se jednostavno ne smije preskočiti - predsjednik je predsjednik, države, je li - odnosno presice i izjave "s nogu", a usporedbom s objavama u drugim medijima, osobito Plenkovićevim balvanom u oku te nedavno (politički!?) eutanaziranim kanalom N1 Hrvatska, trag HRT-ovih "redaktorskih" škara i urednički plasman reduciranog priloga komentar su po sebi. Redoslijed, izbor sadržaja, opseg i plasman Milanović-Plenkovićevih vrlo ratobornih odgovora na odgovor su također komentar po sebi kojemu struka ne bi uvijek dala prolaznu ocjenu. Nerijetko se politička pristranost vladajućima ničim ne da sakriti, što je zloporaba temeljne HRT-ove medijske uloge.

Ako Milanović čak i ne pretjera, ali ubode gdje Plenkovića najviše boli ili mu iz premijerskih/stranačkih razloga nije po volji, što izravno ili uvijeno ne krije, odnosno on ima razloga pohvaliti se urbi et orbi ("pobijedili smo epidemiju virusa SARS-CoV-2, povukli smo 24 milijarde eura iz Unije, razne tzv. nacionalne strategije, "očekivanja" ova ili ona, etc.), evo HRT-ove teme istoga dana u radijskim i tv-formatima. I uvijek se strogo pazi koga se i zašto zove u goste, odnosno koji novinar će obraditi koju temu. Da sutra, je li, ne bi bilo - nismo znali. A dobro se zna i pazi, recimo u "Otvorenom" na prvom HTV-ovom programu da pro i kontra gosti uvijek budu barem jedan više - provladin. Da taj ima zadnju riječe, a zaključak priloga/formata sugerira premijerovo/vladino stajalište. Kad su ministri u gostima medijske tzv. javne kuće HRT-a, novinari se snishodljivo odnose prema njima (to vrijedi i za česta gostovanja samog Andreja Plenkovića), biraju riječi i ne postavljaju provokativnija (pot)pitanja, pitaju ono što su gledatelji/slušatelji već čuli od obnašatelja vlasti, dopuštaju im govoriti do mile volje (npr. bivši dopisnik iz Čakovca Damir Smrtić, danas HRT-ova Vjesnik nose na duši i Mlanovićevi tada glasni ministri Slavko Linić i Radimir Čačić ("Vjesnik je mrtav, zakopajmo mrtvaca", je li). HRT nitko neće proglasiti mrtvim i zakopati, ali itekako će se obistiniti Milanovićeva tvrdnja da će trenutne uredničke/novinarske, je li, "zvijezde" prvom promjenom vlasti u zemlji - što je ciklički neizbježno - doživjeti sudbinu "odbačene prljave krpe"glavna "zvijezda" za unutarnjopolitička pitanja i intervjue s premijerom)... Predsjednika pak države Milanovića, HRT je jedini put dosad u mandatu, lani, bio pozvao - također na optuženičku klupu, sic transit - u talk show "1 na 1" nekada novinara kojekakvih medija Romana Bolkovića.

Budući da je tada počela prljava kohabitacija, Bolković je dobio zadatak smožditi na "hrvatskoj dalekovidnici" Milnovića - avaj, i sic transit - istim pitanjima kojima je Plenković prethodnih dana "diskvalificirao" predsjednika RH. I naravno da je prepotentni Bolković brzo pročitan te se našao u nebranu grožđu - baš kao Mislav Togonal sa Zlatom Đurđević - te se izmotavao i vrdao kao riba na suhom. Izgledalo je kao da Plenković osobno isljeđuje Milanovića, a medijska mu je tzv. javna kuća samo iznajmila reflektore i kameru. No, nije tajna da se premijer Plenković ukazuje u raznim HRT-ovim formatima kada god poželi. U politički neovisnom i profesionalnom mediju to nije moguće, vrijedi obratno pravilo. Ali, da se Turci ne dosjete (sic transit), a politički oponenti i objektivna javnost nisu Osmanlije, vlast ima u pričuvi svoje trbuhozborce togonale, bolkoviće, smrtiće, vlahoviće, farkaše... na prvim crtama najjačeg medija kojemu je neformalni gazda. Naime, Hrvatski sabor odlučuje o glavnom ravnatelju i (ne) odobrava godišnja izvješća o radu, a ZNA SE čija je saborska tzv. stabilna većina i tko ima njezin daljinski upravljač. S prekidačem u liku Branka Bačića.

Bolković se u Milanovićevu isljeđivanju Plenkovićevim kritikama namjerio na pretvrd orah, na boljega/inteligentnijeg od sebe koji ga je na svakom provokativnijem (pot)pitanju obarao činjenicama i protupitanjima, pa se tzv. intervju pretvorio u HRT-ov i Bolkovićev debakl. HRT među treutnim svojim "perjanicama" političkog (prohadezeovskog/proplenkovićevskog) novinarstva nema kapacitet dorastao nositi se s Milanovićem. Nije lako s njim, ako mu se pokuša podvaliti ili ga poniziti. Em puna zna i o mnogo čemu što drugi ne znaju, em ima respektabilno političko (šef SDP-a), ali i premijersko iskustvo, em je kapacitiran brzinski reagirati na betobrazluk još bezobraznije te se ne da lako na tanak led. Ozbiljnije bi istraživanje bȉla javnosti jamačno temeljitije objasnilo činjenicu zašto je predsjednik Milanović mjesecima najpopularniji političar u zemlji, a premijer Plenković - najnepopularniji? Vidi CRO Demoskop.

Pametni ljudi pametno misle i kad ih se gurne pod tv- reflektore, a budale ostaju to što jesu i kad sebe drže pametnijim nego što jesu. Bili novinari, političari ili koji već. Inače, televizija zna biti i vrlo osvetoljubiv medij, pa nerijetko i budalu prokaže budalastijom no što uistinu jest. Na HRT-u i u politici nikad neće naučiti tu lekciju, jer tzv. javna kuća na zagrebačkom Prisavlju jest režimski medij, bio je i bit će, a vladajuća politika nikad se neće odreći toga najučinkovitijeg alata utjecaja i manipulacije najširom javnošću. HRT-ovu upravu i neke novinare (npr. splitske dopisnike, Maju Sever i Aleksansra Stankovića) kojih se Milanovićeva kritika uopće ne tiče - žalac je usmjeren na stranački pristrano vodstvo kuće i uređivačku politiku po HDZ-ovoj mjeri - jako je "uznemirila" usporedba s eutanazijom dnevnopolitičkog lista Vjesnika (2012. godine, nakon 72 godine tradicije) koji "nosim na duši" te Yutelom. Vjesnik nose na duši i Mlanovićevi tada glasni ministri Slavko Linić i Radimir Čačić ("Vjesnik je mrtav, zakoBolković se u Milanovićevu isljeđivanju Plenkovićevim kritikama namjerio na pretvrd orah, na boljega/inteligentnijeg od sebe koji ga je na svakom provokativnijem (pot)pitanju obarao činjenicama i protupitanjima, pa se tzv. intervju pretvorio u HRT-ov i Bolkovićev debaklpajmo mrtvaca", je li). HRT nitko neće proglasiti mrtvim i zakopati, ali itekako će se obistiniti Milanovićeva tvrdnja da će trenutne uredničke/novinarske, je li, "zvijezde" prvom promjenom vlasti u zemlji - što je ciklički neizbježno - doživjeti sudbinu "odbačene prljave krpe".

Da medij nije režimski, eee... Yutel i HRT? Yutela je u dramatično doba raspada SFR Jugoslavije bio tv-dnevnik koji je u Beogradu pokrenuo predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Ante Marković radi očuvanja 24-milijunske zajedničke države tzv. naroda i narodnosti, a glavni je urednik bio Goran Milić. Taj je - inače vrstan urednik i reporter, poliglot i znalac zanata - ranih 1990-ih godina vrludao od Beograda do Sarajeva (urednik Al Jazeere Balkans, etc.), pa završio u Zagrebu izravnim zalaganjem Franje Tuđmana (Tuđmanovi i Milićevi su se znali iz beogradskih dana služenja Titovom režimu, pa...). Supruga Gorana Milića, Ana, urednica je Mozaičnih programa HRT-a, a sin Marko glasnogovornik Ureda predsjednika vlade Andreja Plenkovića. Marko Milić se upisao u HDZ već s 18 godina, a 2013. si ga je Plenković - kao i Šeksovog posinka iz drugog braka Karla Resslera, danas HDZ-ova europarlamentarca - uzeo za europarlamentarnog asistenta. HRT kupuje od njegova oca (čak i umirovljenoga) skupe putopisne tv-serije u privatnoj produkciji ("Cuba si, Cuba no", "What's up America", "Tada i sada: kada je bilo bolje", etc.) zbog čega se Ani Milić spočitava sukob interesa. Nacionalov je portal pisao još 11. studenoga 2019. da je "napravila skandal na kolegiju zbog kritika na račun HRT-a". Naime, sudionici 13. South East Europe Media Foruma (SEEMF) vrlo kritički oprali HRT-ovu upravu i program, ali i ministricu kulture Ninu Obuljen-Koržinek koja se "oglušila na sve pozive struke i HND-a da kao nadležna za medije nešto poduzme". Naravno da nije ništa poduzela ni tada niti ikad poslije: vrana vrani ne kopa oči, kaže mudar pûk.

Ali jest poduzela urednica Milić, skandal na kojegiju, jer se "osjetila najviše pogođenom izrečenim kritikama o programu na sekularnom javnom mediju na koji, otkad ga je ona preuzela, veliki utjecaj ima Katolička crkva. Uvrijedila se čak i na neospornu činjenicu da je kao majka glasnogovornika Vlade RH i aupruga autora koji dobiva enormni javni novac za takozvanu neovisnu produkciju dokumentarnih serija (...) u elementarnom sukobu interesa. Činjenica jest i da je u programu kojem je urednica ukinuta emisija 'Hrvatska uživo', koja je imala dobru gledanost i dugu tradiciju neovisnog novinarstva, da bi umjesto nje uvela zabavne programe koje vode 'outsourcani' skupo plaćeni voditelji s drugih medija. Istovremeno HRT-ovi profesionalci (ako slobodno misle i drže do novinarske etike, polit-ideološki nisu podobni biti u prvom planu? - op. a.) i nije im dopušteno raditi. Red mise, red folkora, red svećenika, red povjesničara revizionista, red recepata i kuhinja - na to se sveo provincijalizam i ideološki obojeni mozaični program javnog servisa koji je postao praktički negledljiv". HRT-ovo vodstvo od režimskog povjerenja ne trpi kritiku ni iz same kuće niti izvana, pa se navodno i Ana Milić zaprijetila šefovima da će ih tužiti, ako ju HRT ne zaštiti od kritike. Na meti HRT-ovih prijetnji tužbom našao i Indexov novinar Ilko Ćimić, Nacionalova novinarka Zrinka Vrabec-Mojzeš, tzv. javna kuća je izgubila spor sa svojim vrsnim urednikom, a sada predsjednikom HND-a Hrvojem Zovkom... Ćimić je "teško uvrijedio" vodstvo praktično državnog medija tvrdnjom da je "situacija na HRT-u sramota za cijelu Hrvatsku" i da je "HRT okupiran". Neke je uredničke likove, doduše, postavio još rigidni HDZ-ov premijer Tomislav KaraHRT je pristrano pokušao "Otvorenim" podebljati Plenkovićevu tvrdnju da je "Milanović nepoštivanjem zakona provukao Zlatu Đurđević kroz blato te se ona prihvaćanjem njegove kandidature (predsjednikova je to ustavna obaveza, op. a.) sama diskvalificirala i zato neće proći, ako se opet kandidira"marko (npr. Katarinu Periša- Čakarun, koja se naslikavala s njim po izbornom autobusu, a njezin sukob sa Zovkom koštao je HRT izgubljenog sudskog spora), a nemali je broj novinara koji se povijaju kako vjetar puše.

"Prema riječima Nacionalovih izvora", objavio je portal, "glavnog urednika svih televizijskih programa HRT-a Brunu Kovačevića (bivšega osrednjeg sportskog novinara, gotovo člana obitelji Kostelić, op. a.) najviše je pogodila primjedba da se HRT krupnim koracima vraća u devedesete, kao i kritike izrečene na račun revizionizma, relativiziranja ustaškog režima i dovođenja sumnjivih povjesničara i sugovornika zbog kojih se HRT nemali broj puta morao ispričavati gledateljima. Još ga je više pogodila činjenica da nitko od sudionika konferencije SEEMF-a iz redova HRT-a nije stao u obranu svoje medijske kuće. To je, doduše, dosta logično budući da je većina njih ili 'na ledu' ili pod tužbama zato što su se u javnosti usudili kritizirati neke poteze vodstva." Ako si polit-ideološki "pravovjeran" bez suvišnih "zašto" i znaš pročitati mig vladajućeg interesa, znaš gdje su granice medijske "slobode" - i ne čekajući telefonsku uputu ili u četiri oka - ne gine ti "zvjezdani" status na HRT-u, bijeli konj, čast, slava, zavidan koeficijent, napredovanje... Dok režim traje, a plaće su redovite i izdašne, dotok tih cca 1,5 milijardi kuna - pod prijetnjom ovrhe, je li - stabilan i siguran. Možda je Milanović malo pretjerao bagateliziranjem cijene HRT-ovih poslušnika na novinarskom tržištu, ali bolji znalci stanja u toj branši tvrde da nije bio daleko od istine. Kapitalci su već odavno napustili Prisavlje, a ono što još vrijedi ili je "na ledu" ili marginalizirano na poslovima debelo ispod njihovih sposobnosti, jer svoju profesionalnost, ljudsko dostojanstvo/integritet ne žele Judinim škudama prepraviti u polit-ideološko kameleonstvo. Na svoju sramotu i sprdnju svih koji su vjerovali njihovu imenu i prezimenu.

Jesu li sloboda medija, profesionalnost, novinarska etika i obraz zapravo slika Doriana Graya? Ne samo na HRT- u, dakako. Jesu, itekako. Politika i tržište, mutni (su)vlasnički odnosi u medijima, kolonijalni radni odnosi i zakonodavni nered kompromitiraju tzv. sedmu silu, kao vjerodostojnu i kao neku silu. Sliku Doriana Graya u samonedostatnoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj i ovogodišnjeg je travnja neovisna međunarodna novinarska organizacija Reporteri bez granica naslikala tamnim bojama: "Vlada se ne prestaje miješati u javni medijski servis HRT, dok uprava HRT-a nastavlja tužiti zaposlenike koji se žale na ovaj problem i otišla je toliko daleko da je podnijela tužbu i protiv Hrvatskog novinarskog društva (HND". Skandalozno HTV-ovo "Otvoreno" - ne prvi niti zadnji put - još je jedan dokaz kako javni servis u demokratskom i sekularnom društvu ne smije raditi.

<
Vezane vijesti