Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska i Inicijative mladih za ljudska prava – Bosna i Hercegovina zajednički su jučer posjetile Ahmiće i Trusinu uoči tridesete obljetnice ratnih zločina počinjenih u tim mjestima u Bosni i Hercegovini.
Prije točno 30 godina, 16. travnja 1993. pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i specijalne postrojbe Vojne policije HVO-a, takozvani Jokeri, ubili su 116 civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima jedanaestoro djece i 32 žene. Dvije mjesne džamije uništene su eksplozivima.
Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu Kordić i Čerkez potvrdilo je utemeljenost nalaza Raspravnog vijeća da su zločini protiv čovječnosti u Ahmićima počinjeni u okviru međunarodnog oružanog sukoba u kojem je Republika Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad vojnim snagama HVO-a.
Istoga dana u Trusini, pripadnici Armije RBiH ubili su petnaest civila, sedam pripadnika Hrvatskog vijeća obrane te ranili četiri civila, od kojih dvoje djece. Počinitelji zločina osuđeni su pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Prema istraživanju Ratne devedesete iz perspektive mladih u Hrvatskoj, osamdeset posto ispitanika, u dobi od 18 do 30 godina iz cijele Hrvatske, nisu nikad čuli za masakr u Ahmićima. Sudionici studijskog putovanja iz Bosne i Hercegovine rekli su slično – da prije nisu imali priliku čuti o ratnom zločinu u Trusini, ističe YIHR.
Uoči posjete Ahmićima i Trusini mladi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine okupili su se u Sarajevu kako bi naučili nešto o činjenicama vezanim za ove ratne zločine i o njihovim pravosudnim i društvenim posljedicama, kao i o posljedicama institucionalnog zaborava.
Sudionici i sudionice su istaknuli da osjećaju dužnost informirati se o zločinima te stečeno znanje podijeliti i s drugima, svojim obiteljima, prijateljima i širom zajednicom jer smatraju da promjena kreće od nas samih, kaže YIHR.
Posjetioci su se u Ahmićima i Trusini sastali s predstavnicima udruženja žrtava i s predstavnicima lokalne vjerske zajednice, kako bi razgovarali o zločinima počinjenim u travnju 1993. te na koji način ti zločini danas utječu na društvo.
U Ahmićima je posjetioce dočekao imam Mahir ef. Husić i proveo ih kroz spomen sobu. “Vrata Ahmića su uvijek otvorena svakom dobronamjernom gostu. Tragamo za istinom, gradimo suživot”, rekao je imam.
U Trusini su mladi posjetioci razgovarali s Dragicom Tomić, predsjednicom Udruge poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Konjic, koja je istaknula da je “potrebno obilježavati datume stradavanja bez obzira na kojoj su se strani desili. Neka to bude opomena za sve naredne generacije da budu pametnije od ovih generacija, da se nikad više nigdje ne dogodi takav zločin”.
YIHR izdvaja sljedeće izjave pripadnica i pripadnika grupe čije su putovanje u Ahmiće i Trusinu organizirali:
-
Osjećao sam se licemjerno, toliko sam znao o Ahmićima, a o Trusini ništa.
-
Svaka istina se saslušati mora koliko god bolna bila.
-
Mi kao djeca roditelja koji su preživjeli rat nosimo traume koliko i oni. Ako svijet ostaje na nama, i traume ostaju, ali da li je naša odgovornost liječiti tuđe traume?
-
Ako nema nikakve komunikacije, ako nema priznanja istine, može li postojati mir?
-
Vidjeti nas sve zajedno vraća mi nadu u bolje sutra.
YIHR ističe važnost održavanja živog sjećanja u društvu na ovakve događaje iz ratnog vremena. “Vladajući bi trebali imati imperativ da prestanu s nacionalističkim politikama koje hrane netrpeljivost i mržnju, da se ispričaju za zločine te posvećeno i strpljivo rade na izgradnji povjerenja i pomirenja. Ti bi događaji trebali biti motivacija generacijama rođenim nakon rata da budu nositelji novih, naprednih politika koje će stvarati prilike za suradnju, razumijevanje i izgradnju bolje budućnosti.”
