Poručili su da kako su građani i građanke stali u obranu javnog interesa u Zagrebu i Konjščini te zaustavili gradnju spalionica otpada, tako će učiniti i u Sisku.
U javnu je raspravu usred ljeta, od 2. do 31. kolovoza, upućena studija utjecaja na okoliš koja opravdava izgradnju spalionice za 100 000 tona smeća i 50 000 tona otpadnog mulja koji bi se iz čitave RH dovozio u Sisak, uz potencijalno nesagledive ekonomske, ekološke i zdravstvene štete.
Zelena akcija je uputila primjedbe u sklopu javne rasprave te poziva stručnjake i zainteresiranu javnost da iskažu nezadovoljstvo pokušaju da se na mala vrata izgradi spalionica otpada u Sisku. To je protivno hijerarhiji prioriteta u gospodarenju otpadom i otpadnim muljem, koji su propisani nacionalnim zakonodavstvom i EU direktivama. Dok EU u okviru Europskog zelenog plana potiče odustajanje od gradnje spalionica i primjenu održivijih rješenja za iskorištavanje otpada kao sekundarne sirovine za industrijsku proizvodnju, Hrvatska se okreće zastarjelim rješenjima.
Pod izgovorom da je spalionica (energana) najbolje raspoloživo rješenje koje je nužno za zbrinjavanje krajnjeg ostatka otpada i otpadnog mulja, planira se postrojenje koje bi uz mizerne količine proizvedene energije služilo uništavanju vrijednih resursa iz otpada. To se radi bez analize puno boljih rješenja koja se primjenjuju diljem gradova u EU i koja su pravi primjer cirkularne ekonomije. Također, spaljivanjem bi nastajale ogromne količine toksičnog otpada (filteri, pepeo) čije je zbrinjavanje problematično jer Hrvatska nema odlagalište za opasni otpad pa bi se vrlo skupo trebalo plaćati njegovo zbrinjavanje u inozemstvu.
Uz to, spaljivanje bi predstavljalo veliku potencijalnu ugrozu za okoliš i zdravlje stanovnika Siska i okolice. Naime, studija utjecaja na okoliš ignorira činjenicu da diljem EU godinama u spalionicama otpada dolazi do požara i prekoračenja emisija štetnih plinova koja negativno utječu na kvalitetu života ljudi u okolici tih postrojenja.
Plan gospodarenja otpadom RH ne propisuje izgradnju spalionica otpada, nego navodi da tek predstoji izrada analize i ocjene treba li Hrvatskoj uopće energetska oporaba otpada. Time je jasno da se ovo postrojenje pokušava izgraditi bez uporišta u temeljnom dokumentu koji regulira gospodarenje otpadom u RH. Također, s obzirom da Akcijski plan zbrinjavanja otpadnog mulja navodi da postoje prioritetniji načini zbrinjavanja otpadnog mulja, jasno je da se na ovaj način krše propisi koji definiraju zakonske prioritete zbrinjavanja otpadnog mulja.
Studija utjecaja na okoliš za ovaj planirani zahvat sadrži niz teza kojima se nastoji opravdati izgradnja i kojima se svi mogući utjecaji, koji se napominju kao realni, nastoje svesti na dozvoljene ili zanemarive. Jasno je da se pod cijenu zdravstvene ugroze i financijskih šteta forsira postrojenje koje ne spada među najbolje raspoložive tehnologije za obradu otpada i mulja, a sve kako bi se zadovoljili apetiti investitora, uz vrlo izgledne štete za građane i građanke.
Spalionica ne smije biti alibi rješenje za otpad iz promašenih centara za gospodarenje otpadom. Potrebno je promijeniti način obrade miješanog otpada u RH po principima kružne ekonomije koja otpad tretira kao resurs za nove proizvode, a ne kao smeće za spaljivanje i pretvaranje u toksičan otpad. Dok najuspješniji primjeri održivog gospodarenja otpadom u Europi, poput Ljubljane i Trevisa, transformiraju svoja postrojenja kako više ne bi pripremala otpad za spaljivanje, Hrvatska planira gradnju novih spalionica. To je neprihvatljivo.
