Glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Matija Kroflin upozorio je da niske plaće i ugovori o radu na određeno vrijeme demotivirajuće djeluju na opstanak mladih znanstvenika u sustavu znanosti.
U akademskoj godini 2022./2023. na visokim je učilištima bilo zaposleno 3 740 asistenata i 979 viših asistenata. Tom broju treba dodati asistente i postdoktorande u znanstvenim institutima, pa proizlazi procjena da u sustavu radi nešto više od 5 000 mladih znanstvenika.
Nakon povećanja osnovice od pet posto koje će se početi isplaćivati ovog mjeseca, bruto plaća asistenata sa svim dodacima iznosit će 1 645 eura, a za samca u Zagrebu neto plaća iznosi 1 130 eura.
“Prema našoj projekciji, ako ne dođe do većeg povećanja koeficijenta iduće godine, prosječna plaća u odnosu prema 2016. porast će u gospodarstvu minimalno 15 postotnih poena više od plaće asistenta”, kaže Kroflin.
Zbog malih plaća u posljednjih deset godina prisutan je odljev mladih znanstvenika i studenata, što se vidi u problemu popunjavanja upisnih kvota na pojedinim visokim učilištima. Sve češće nije moguće pronaći kandidate za asistentska radna mjesta, odnosno privući adekvatne mlade ljude koji bi mogli nadomjestiti kolege koji odlaze u mirovinu, naglašava glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.
Prema Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, asistenti se moraju zapošljavati iz redova osobito uspješnih studenata. No, njihova je plaća manja od prosječne plaće u Hrvatskoj, odnosno tek je nešto viša od 50 posto prosječne plaće radnika s visokom stručnom spremom u Zagrebu. “Sindikat unaprjeđenje pozicije asistenata smatra ključnim prioritetom jer bez mogućnosti privlačenja i zadržavanja kvalitetnih mladih ljudi u sustavu nemoguće je dugoročno razvijati i podizati kvalitetu znanstvenog i visokoobrazovnog sustava”, dodaje Kroflin.
Plaće u privredi za neke su profile višestruko veće od asistentskih, a karijerni razvoj bitno je brži. Situacija je, kaže Kroflin, slična i u odnosu prema nekim drugim dijelovima javnih službi. Primjerice, u području medicine, farmacije ili biokemije, mladi na početku karijere u sustavu zdravstva imaju bitno veći koeficijent nego u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. U zdravstvu postoje i specifični dodaci koji razlike u plaćama čine izraženijima. Pritom, problem nije pretjerana visina plaća u zdravstvu, već neprimjerena vladina politika plaća. Vlade je zanemarila sve radnike u javnim službama, tvrdi Kroflin.
Problem mladih znanstvenika su i ugovori na određeno koji traju do deset godina. Čak i kada doktoriraju te prijeđu na poziciju višeg asistenta, njih i dalje čeka ugovor na određeno vrijeme na još četiri godine. S doktoratom i novim radnim mjestom koje podrazumijeva i veći koeficijent te s dodatkom za deset godina staža i svim drugim dodacima, plaća i dalje ostaje ispod one koju bi taj profil ljudi mogao ostvariti u privatnom sektoru, zaključuje glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.
