Institut za društvena istraživanja u Zagrebu objavio je izvještaj o provedenom istraživanju Obiteljski odnosi u Republici Hrvatskoj iz perspektive mladih.
Istraživanje su proveli Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić, a anketnim je upitnikom obuhvaćeno 12 744 mladih (3899 učenika 7. razreda osnovnih škola i 8845 učenika trećih razreda srednjih škola).
Prema riječima istraživača, odgovori ukazuju na visoku razinu zadovoljstva odnosima djece s roditeljima u našem društvu:
- U skladu sa znanstvenim spoznajama, odrastanjem razina zadovoljstva se smanjuje. U dobi od 17 godina 23,8% mladih ne iskazuje zadovoljstvo odnosima s roditeljima.
- Rodne razlike u zadovoljstvu postoje kod obje generacije mladih pri čemu su mladići zadovoljniji odnosima s roditeljima. Na ovaj rezultat mogu djelovati različiti čimbenici od maturacijskih koji se temelje na različitim razvojnim putevima djevojaka i mladića do društvenih koji ukazuju da su očekivanja koja roditelji postavljaju pred mladiće i djevojke u Hrvatskoj kvalitativno različita.
- Odgovori u obje generacije ukazuju da za većinu mladih pandemija bolesti COVID-19 nije imala značajan negativan utjecaj na odnose s članovima obitelji. Štoviše perspektive mladih ukazuju da značajan dio njih smatra da je pandemija pozitivno utjecala na odnose s članovima obitelji.
- Za razliku od starije, u mlađoj dobnoj skupini postoje jasne rodne razlike u smjeru da mladići daju pozitivniju procjenu utjecaja pandemije na obiteljske odnose. Ovaj je rezultat u skladu s mnogima koji su u smjeru da je pandemija ostavila značajnije posljedice na djevojke nego na mladiće.
- Prevladavajuća perspektiva mladih u obje generacije je da njihovo osobno korištenje digitalnih tehnologija nema utjecaj na kvalitetu odnosa s članovima obitelji. Više od trećine mladih od 13 godina smatra taj utjecaj pozitivnim. U generaciji mladih od 17 godina podjednak je broj onih koji smatraju taj utjecaj pozitivnim i negativnim (oko petine).
- Postoje jasne rodne razlike u procjeni utjecaja osobnog korištenja digitalnih tehnologija na kvalitetu odnosa s članovima obitelji pri čemu djevojke daju manje pozitivne odgovore od mladića. Tako više od četvrtine sedamnaestogodišnjakinja negativnim procjenjuje utjecaj vlastitog korištenja digitalnih tehnologija na kvalitetu odnosa s članovima obitelji. Ovi podaci su u skladu s onima koji ukazuju da djevojke kritičnijim procjenjuju korištenje digitalnih tehnologija tijekom i nakon pandemije.
- Mladi u Republici Hrvatskoj izrazito vjeruju roditeljima. Gotovo tri četvrtine trinaestogodišnjaka odgovara da se roditeljima u potpunosti može vjerovati, a vrlo mali je udio onih koji smatraju da im se uopće ne može vjerovati. Ovi pozitivni nalazi odnose se na sve vrste obitelji.
- Postoje jasne rodne razlike u razini povjerenja u roditelje pri čemu mladići iskazuju više razine povjerenja. Kao i u slučaju zadovoljstva s odnosima, objašnjenje ovih razlika može se naći u maturacijskim i društvenim čimbenicima.
- Premda je povjerenje u roditelje na visokoj razini, odgovori mladih u vezi povjerenja u prijatelje, kolege iz razreda i susjede zahtijevaju širu društvenu raspravu. Razina nepovjerenja u ove skupine, a posebice u učenike iz razreda i susjede, ukazuje na potrebu sustavnog djelovanja na izgradnji povjerenja u zajednici. Navedeno se posebice odnosi na odgojno-obrazovni sustav u kojem bi veći naglasak trebao biti na promicanju osobnog i socijalnog razvoja pojedinca te izgradnju pozitivnih vrijednosti u kolektivu.
- Niti na jednoj mjeri nema regionalnih razlika među mladima što ukazuje na izrazitu homogenost perspektiva ovih generacija vezano uz obiteljske odnose.
‘Obiteljski odnosi iz perspektive mladih’ – Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (1)