H-Alter
Ilustracija: httpsmedium.comIlustracija: httpsmedium.comEurofoundovo istraživanje pokazuje da radnici u bogatijim zemljama odabiru raditi nakon umirovljenja jer su i dalje u odličnoj psihofizičkoj formi, dok u manje bogatim zemljama umirovljenici rade kako bi preživjeli. Čini se da je rad u kombinaciji s mirovinom uglavnom rezerviran za penzionere koji su vitalnost očuvali zahvaljujući lagodnom životu i stabilnim financijama. Za one kojima je novac najpotrebniji, ako su još sposobni i voljni raditi, rad nakon mirovine je Sizifova muka.

Kada je prvog siječnja 2019. donesen zakon koji umirovljenicima nudi mogućnost zaposlenja na pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine, činilo se kako će egzistencijalni problemi osiromašenih hrvatskih penzionera, ako ne nestati, onda barem biti lakše podnošljivi. Tako koncipran plan, barem na papiru, može zaista zvučati kao da su svi uključeni pobjednici. Umirovljenici mogu za svega nekoliko sati rada dnevno povećati svoj budžet, a poslodavci će dobiti osobe koje već poznaju mehanizme rada i mogu se vrlo lako prilagoditi u postojeći sustav.

No, precizinji uvid u tematiku jasno pokazuje kako umirovljenici nisu homogena skupina, te da se ovaj relativno novi zakon ne može promatrati Dugoročno rješenje trebalo bi omogućiti primjerenu mirovinu preko sustava, koje bi svim umirovljenicima osiguralo uživanje u zasluženoj mirovini. Umjesto toga da su primorani biti ponovno aktivni na tržištu radajednoznačno. Odnos između rada u mirovini i dobrobiti složen je i uvelike ovisi ne samo o kontekstu i zakoniku određenih država Europske Unije, već i o društvenoj klasi umirovljenika.

U Hrvatskoj na mirovinu u kombinaciji s radom odlučuje se samo jedan posto umirovljenika. Brojke svake godine sramežljivo rastu, no niti približno onako kako su se nadali u nadležnom ministarstvu. Dok zakon o umirovljenicima i radu još nije službeno postojao i radni odnosi su obitavali u nekoj sivoj zoni, u Hrvatskoj je radilo 2 600 umirovljenika, stoji u evidenciji Državnog zavoda za statistiku. Godinu dana kasnije radilo ih je oko 3 500. Na kraju 2018. radilo je 4 600 umirovljenika. Nakon što je konačno donesen zakon i zahvaljujući uspješnoj turističkoj sezoni u Hrvatskoj je bilo 10 tisuća zaposlenih koji su uz to primali mirovinu. Početkom ove godine, prije korona krize, zaposleno je bilo 11 888 umirovljenika.

I sada dolazimo do hrvatskog paradoksa. Umirovljenici s najnižom mirovinom, ako se zaposle gube pravo na dodatak mirovini (oko 500 kuna), te se mirovina tada obračunava prema stažu i plaći. Kako u Hrvatskoj najnižu mirovinu prima više od 255 000 osoba, tako ispada da se onim najsiromašnijima, ako su kojim slučajem još sposobni i voljni raditi, to uopće ne isplati. Dakle, ako vam je penzija deset tisuća kuna, solidno ćete dodatno zaraditi od rada u penziji, no ako primate najnižu moguću penziju, posao će vam donijeti više muke no koristi.

"Ako je korisnik mirovine zaposlen do polovine punoga radnog vremena, nastavlja primati punu mirovinu i za isto razdoblje kod poslodavca "Umirovljenici pogođeni nedostatkom dohotka nerijetko su desetljećima radili na nesigurnim poslovima ili neprijavljeni, obavljajući teške i opasne fizičke poslove"ostvaruje plaću. Iznimka su umirovljenici kojima je priznato pravo na najnižu mirovinu. Naime, ako je mirovina određena prema mirovinskoj formuli manja od najniže mirovine, umirovljeniku se isplaćuje najniža mirovina. Pravo na taj oblik zaštite imaju samo korisnici mirovina koji ne rade, pa ako se umirovljenik zaposli, prestaje mu se isplaćivati najniža mirovina i isplaćuje mu se mirovina u visini određenoj prema stažu i osnovicama osiguranja ostvarenima tijekom razdoblja rada prije umirovljenja", elaborirala je u razgovoru za H-Alter porezna stručnjakinja  Marija Zuber.

Zato se u mirovini na posao najviše odlučuju stručnjaci i znanstvenici (2 282), inženjeri i tehničari (1 730), te čelnici, članovi i dužnosnici zakonodavnih i državnih tijela i direktori (1 729). Najviše je zaposlenih u Zagrebu, dakle najbogatijem gradu, a 7 tisuća zaposlenih umirovljenika su muškarci.

Niti korisnici mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti ne mogu se zaposliti. Korisnici invalidskih mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti mogu raditi uz mirovinu, bilo s punim bilo s nepunim radnim vremenom, ali im se u oba slučaja mirovina isplaćuje u umanjenom iznosu. Ni korisnici obiteljskih mirovina ne mogu raditi i primati mirovinu. Ako se zaposle na bilo koji opseg tjednoga radnog vremena ili započnu obavljati djelatnost za koju je propisana obveza osiguranja, obustavlja im se isplata mirovine. To se odnosi na udovicu, udovca, djecu i druge osobe koje su korisnici obiteljske mirovine. Nije moguće primati punu mirovinu uz rad niti ako je umirovljenik obrtnik ili ima slobodno Na posao se najviše odlučuju stručnjaci i znanstvenici (2 282), inženjeri i tehničari (1 730), te čelnici, članovi i dužnosnici zakonodavnih i državnih tijela i direktori (1 729). Najviše je zaposlenih u Zagrebu, dakle najbogatijem graduzanimanje. Umirovljeni vojnici i policajci imaju od ove godine dodatno proširena prava na rad. Oni mogu birati hoće li raditi na pola radnog vremena uz isplatu cijele mirovine ili pak na cijelo radno vrijeme uz isplatu pola mirovine. Taj zakon zasigurno pogoduje vlasnicima zaštitarskih tvrtki kojima kronično nedostaje kadra, budući da su umirovljeni policajci i vojnici kvalificirani za posao zaštite i osiguranja.

Državni zavod za statistiku u 2018. godini javnosti je prezentirao istraživanje u kojem stoji kako udio osoba starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu Hrvatske iznosi 20,37 posto. Nadalje, iz zavoda tvrde kako je starije stanovništvo u većem riziku od siromaštva od prosjeka opće populacije, pa je prema pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti ova stopa za njih iznosila 28,1 posto, a za one u jednočlanim kućanstvima nešto više od četrdeset osam posto. Statistike tako jasno pokazuju ono što svi znamo. Zabrinjavajuće velik postotak hrvatskih građana starijih od 65 godina ozbiljno je ekonomski ugrožen.

Iz istraživanja Eurofounda, agencije Europske Unije, lako je iščitati kako umirovljenici u bogatijim zemljama odabiru raditi jer su i dalje u odličnoj psihofizičkoj formi, dok u manje bogatim zemljama umirovljenici rade kako bi preživjeli. Bogatije zemlje pokazuju manju korelaciju zaposlenja nakon umirovljenja i financijske dobrobiti, stoji u dokumentu kojeg su za Eurofound sastavili Hans Dubois i Robert Anderson.

"Porast prihvaćanja posla nakon umirovljenja ponajprije odražava neadekvatnost mirovina, pogoršanih povećanjem troškova i smanjenjem Ako vam je penzija deset tisuća kuna, solidno ćete dodatno zaraditi od rada u penziji, no ako primate najnižu moguću penziju, posao će vam donijeti više muke no koristidohotka. Umirovljenici pogođeni nedostatkom dohotka nerijetko su desetljećima radili na nesigurnim poslovima ili neprijavljeni, obavljajući teške i opasne fizičke poslove", tvrde Dubois i Anderson.

Dugoročno rješenje trebalo bi omogućiti primjerenu mirovinu preko sustava, koje bi svim umirovljenicima osiguralo uživanje u zasluženoj mirovini. Umjesto toga da su primorani biti ponovno aktivni na tržištu nakon svih godina rada. Ipak, u kratkom roku plaćeni rad nakon umirovljenja dokazao se kao neophodan za neke od onih koji imaju neadekvatna primanja, stoji u dokumentu.

Dobar dio umirovljenika koji se odluče za posao, prema Duboisu i Andersonu, imaju niža primanja, no upozoravaju kako se za povratak na tržište nerijetko odlučuju i umirovljenici s višim primanjima koji rade jer trebaju plaćati kredite ili su pak primorani pomagati bliskim nezaposlenim osobama.

Studija Ellen Dingemans i Kène Henkens usredotočena je, pak, na razinu zadovoljstva kvalitete života između full time umirovljenika i zaposlenih umirovljenika u Europi.

Koristeći podatke iz Ankete o zdravlju, starenju i umirovljenju u Europi, istraživači su ispitali umirovljenike u 16 europskih zemalja. Sveukupno su otkrili da je veza između životnog zadovoljstva i rada nakon umirovljenja povezana s tim gdje i kako netko živi, ​​prihodom od mirovine pojedinca i ima li partnera ili ne. Primjerice, biti zaposlen nakon umirovljenja važnije je za one umirovljenike koji nemaju partnera.

No sljedeći dio istraživanja simptomatičan je i gotovo se nadovezuje na ranije spomenuti hrvatski paradoks.

U nešto siromašnijim zemljama EU-a: Sloveniji, Španjolskoj i Poljskoj, nastavilo je raditi tek oko 2-4 posto umirovljenika, dok je čak svaki peti umirovljenik to učinio u bogatoj Švicarskoj, kao i u Švedskoj. U Hrvatskoj, znamo, radi svega jedan posto umirovljenika. Čini se da je rad u kombinaciji s mirovinom uglavnom rezerviran za penzionere koji su vitalnost očuvali zahvaljujući lagodnom životu i stabilnim financijama. Za one kojima je novac najpotrebniji, ako su još i kojim slučajem sposobni i voljni raditi, rad nakon mirovine je Sizifova muka.


 

<p class="MsoNormal">Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na
vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj
teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.<o:p></o:p></p>

Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.

<
Vezane vijesti