H-Alter
Foto: Vlada.hrFoto: Vlada.hrPovjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa dohvatilo se ministra Beroša.

"Ako ministar zdravstva Vili Beroš neće sam podnijeti neopozivu ostavku zbog katastrofalnog stanja u sustavu za koji je odgovoran, mi ćemo mu osigurati mali poguranac u Hrvatskom saboru", kazao je šef SDP-a Peđa Grbin u povodu inicijative dijela parlamentarne oporbe za uklanjanjem "Covid-ministra" Beroša s čela iznimno važnog resora koji srlja u pravu katastrofu. "Ništa od toga!" - odrješit je premijer Andrej Plenković, je li, glede i u svezi SDP-ove inicijative koju su već podržali parlamentarni Most nezavisnih lista i zauzeta aktivistička platforma Možemo! Tomislava Tomaševića. "Ako treba, branit ću ministra Beroša u Saboru. Oporbi je već propalo 11 inicijativa, pa će i ova." Naravno da hoće. I naravno da su u SDP-u i parlamentarnim strankama koje podržavaju utemeljen zahtjev za opozivom neuspješnog ministra Beroša itekako svjesni da nemaju ni najmanje izgledada uspjeti u svom naumu, ali ne žele propustiti priliku za još jednom "uspješnu vladu premijera Plenkovića, najuspješniju od svih Beroš je znao tzv. stanje zdravlja zdravstvenog sustava u trenutku kada je po naprasnom odlasku Milana Kujundžića, Plenkovićevom voljom, bio prigrlio njegov ministarski fotelj, znao je da trknuta Bijedna Naša, država na ekonomskoj nizbrdici neće promijeniti ćud u tretmanu tog resora, pa... prethodnih zajedno" (sic transit), HDZ i samog Plenkovića predizborno provući kroz blato. Po svim pravilima, je li, 'rvacke demokracije'.

Jer, SDP može sam - i bez oporbenih ad hoc partnera - skupiti potrebnih najmanje 31 zastupničku suglasnost za zahtjev predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću (HDZ) da pitanje opoziva ministra stavi na dnevni red, a ovaj to mora učiniti u roku mjesec dana. Poslovnički uzusi mu ne ostavljaju nikakve šanse za muljanje i bilo kakve izgovore kao što je - neustavno/nezakonito/samovlasno - nedavno učinio s proceduralno ispravnim prijedlogom predsjednika RH Zorana Milanovića (na što je ovaj ustavno ovlašten) sveučilišne profesorice Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda RH. Na mig svoga stranačkoga gazde, gurnuo je u ladicu dokument poslan - saborskim zastupnicima. Sic transit. Na to nije imao pravo, ali dužnosnički imunitet i design 'rvacke demokracije' na daljinski upravljač s nasuprotne strane Markovog trga bahato su se narugali u lice i Ustavu RH, i zakonima i pravilničkim uzusima tzv. Visokog doma. Quo licet Iovi, non licet bovi ovdje ne vrijedi doslovno, jer na obama državnim brdima odavno već nemaju razlikovnu svijet o tomu tko jest ili bi morao biti Jupiter, a tko vol. Sebe drže Jupiterom, a oponente drže volovima.

I naravno da će Jandroković staviti na saborski dnevni red tu oporbenu inicijativu, i naravno da će to učiniti kada šef HDZ-a i premijer Plenković procijeni da je njemu osobno, pa onda stranci to najpovoljniji trenutak. S obzirom na pravilnički strogo zadan rok, Berošev opoziv će se naći pred zastupnicima negdje između prvog i drugog kruga lokalnih/regionalnih izbora. U drugoj polovici ili koncem svibnja. I tada, odlučujuće, stupa na scenu trgovački posložena i disciplinski izdrilana HDZ-Plenkovićeva tzv. stabilna saborska većina, koja će legalno i legitimno prepraviti SDP-ov "poguranac" ministru Berošu u - Sizifov poguranac. Sa sigurnih 76 ruku, a možda i kojom više. Recimo, zekanovićevskom/sačićevskom, ili još nekom ex komunističko-partijskom, ex milicijskom, itsl., preinačenom preokretnih 1990-ih godina u "domoljubnu" s dna tzv. sedmostoljetne kace. Zato Plenković i jest nekontrolirano arugantan kao što jest, jer zna ishod: "Bit će kako ja kažem! Trenutno do mogu i hoću". Bez obzira na to koliko SDP i dio oporbe (ne) bili u pravu zahtjevom za Berošev odstup, Plenković bi se pokazao totalnim političkim analfabetom da predizborno prihvati tu inicijativu. Nije prihvaćao ni znatno banalnije dosad, ali je ipak nakon dva-tri tjedna potjerao iz vlade više od 80 posto ministara.

Vjerojatno će, ali tek kad prođu svibanjski lokalni/regionalni izbori, tako postupiti i s Berošem eda bi i taj Pedro odnio na vješala njegov krimen zbog katastrofalne nesposobnosti vlade za iole suvisliju bilo koju reformu sustava, za vlastito farbanja tunela kad je riječ obnovi Zagreba i Banije od potresa, propasti Nacionalnog plana cijepljenja protiv virusa SARS-CoV-2 i mutanata, pada turističke predsezone i jamačno glavne sezone zbog lošeg upravljanja epidemijom, političko-pravosudnih ekscesa i opće depresivne i atmosfere beznađa u društvu. Koje je idolopoklonstvom Plenković automatski reagira negativno na svaku kritiku/oponiranje, osobito iz SDP-a - koji u političkoj areni neće nikog iznenaditi niti će ostaviti većeg traga. Kao što Grbinova/SDP-ova inicijativa za opozivom nije "ojačala poziciju ministra Vilija Beroša"nesposobnoj eurobirokraciji u Bruxellesu - pokazalo se u upravljanju epidemijom i gospodarstvom - doveo u poziciju zapuštenog beskućnika što čuči na uglu i moli da mu netko ubaci koju kunu u šešir. Vili Beroš je još prije godinu dana bio najpopularniji ministar, na parlamentarnim je izborima dobio više preferencijalnih glasova od Andreja Plenkovića, a stožeraška nevjerodostojnost u međuvremenu, sklonost prepravljanju činjenica i politička poslušnost na štetu stanja u resoru, itsl. grubo su mu otrgnuli aureolu iznad glave.

Sam je kriv što je slušao koga nije smio, pa i po cijenu obrane čistog obraza, integriteta znanstvene titule i struke - neopozivom ostavkom. Ako je istina da je program reforme zdravstva dostavio na premijerov stol, a Plenković ga je bez riječi gurnuo u ladicu i vatrogasno krpa dug veledrogerijama - višemilijunski zadužujući i potomke poreznih obveznika - te se nesavjesno razbacuje floskulama "riješili smo" ovo ili ono, "vlada je odobrila", "omogućit ćemo", "očekujemo iz EU-a", "obećano nam je", etc., opet je moralno stabilnom i politički savjesnom ministru takorekuć javna obaveza: premijeru se zahvaliti na povjerenju. Berošu to ne pada na pamet, po klasičnom obrascu 'rvacke demokracije i političke CRO etike. "Ostavka nije moja ideja", odgovara na novinarske upite, "ali, ako premijer i narod to budu od mene tražili, nemam ništa protiv." I to je to.

Nakon što prođu svibanjski izbori, pa HDZ zbroji pluseve i minuse, a premijer (ne) sanira moguće poljuljanu si poziciju u stranci, vjerojatno će doći na dnevni red "reformsko" poskupljenje usluga u zdravstvu. Je li, od doprinosa iz plaća (16,5 posto, drugi po visini u Uniji) i većih mirovina do dopunskog osiguranja, lijekova te participacija u liječenju. To je neki dan ministar Beroš neoprezno natuknuo medijima (možda je i poskupljenje zdravstvenih usluga dio uladičene "reforme" sustava), ali ga je smjesta premijer Plenković posuo pepelom, pa je stvar ostala u zraku. Joj, joj, joj, nije se Beroš sjetio kako će novi vladin udar na šuplje džepove građana, koje premijer već nemilice peruša zaduženjima na njihov račun, odjeknuti HDZ-u 16. svibnja u glasačkim kutijama. Novinar Nove TV Mislav Bago je neki dan pred tv-okom utjerao crvenilo na Plenkovićevo lice i neugodu u šaptavi glas. "Gospodine Plenkoviću, ne možete reći kako vlada plaća zdravstvo, to je javni novac, novac svih nas", kazao je Bago." Zadužujete državu za povećane troškove, i tko će vraćati dugove?" "Građani", čulo se iz premijerovih usta.

Naravno, tzv. mali/obični ljudi plaćaju ceh za sve što oni gore - uvijek u njihovo ime i za njihovo dobro, sic transit - popiju i pojedu u političkoj CRO krčmi. Novinarka Jutarnjeg lista Ivanka Toma, međutim, tvrdi da je oporba "u nedostatku boljih rješenja" inicijativom za opozivom zapravo "ojačala poziciju ministra Vilija Beroša", a "Grbin je raščistio pozornicu i osigurao termine za nekoliko činova tragedije o hrvatskom javnozdravstvenom sustavu". Neće biti. Peđa Grbin i dio parlamentarne oporbe nisu politički lajbeki koji misle da će srušiti Beroša mimo volje i Plenkovićeve želje budući da su odavno položili s odlikom matematiku I. razreda pučke škole i imaju nešto parlamentarnog iskustva koje ih uči da je makar i samo 76 ruku HDZ-ove tzv. stabilne saborske većine dobitna opcija u srazu s bilo kojom matematičkom kombinacijom oponenata. Ali, dramatizirati stanje u jamačno najvažnijem resoru u svakoj državi, a to je zdravstvena zaštita žitelja kao temelj njezina opstanka u svakom Nakon što prođu svibanjski izbori, pa HDZ zbroji pluseve i minuse, a premijer (ne) sanira moguće poljuljanu si poziciju u stranci, vjerojatno će doći na dnevni red "reformsko" poskupljenje usluga u zdravstvusmislu, itekako može biti dobrodošla opcija za nabrijati biračko tijelo za (nas) ili protiv (njih). To, pak, da će Plenković skočiti na zadnje noge i bijesno kao svaki put dosad braniti Beroša - vlastiti kadrovski pogodak usridu ili uništa/promašio - nije važno.

O načinu i sadržaju Beroševe obrane, pa (ne)nastavku njegove karijere u politici ovisit će rejtinška ocjena HDZ-ove te premijerove tzv. zapovjedne odgovornosti u upravljanju zemljom, što ni predizborno niti do daljnjega nije nevažno u ruzinavomu već duopolnom konstruktu polit-ideološkog CRO poretka. Bit će zanimljivo čuti Plenkovićevu obranu ministra kojega je osobno instalirao (bio je zamjenik kardinalno nesposobnog, imovinski propitivanog i ideološki sarkastičnog međustranačkog šetača Milana Kujundžića), jer se u prvomu mandatu, pod pritiskom medija i svojih obranaških muljanja, spremno odricao i ministara sa znatno manje putra na glavi. Recimo, Gabrijela Žalac, Nada Murganić, Tomislav Tolušić, pa Goran Marić, Damir Krstičević, Martina Dalić, etc. Mostov pak saborski zastupnik Nikola Grmoja reći će da nije ministar Beroš isključivi krivac i da nije zaslužio biti HDZ-ov Pedro; pravi je negativac u cijeloj priči sam premijer Andrej Plenković. On vodi politiku, upravlja zemljom, obnovom i epidemijom, on odlučuje o javnom novcu i odgovoran je zašto se već pet godina orkako je preijer ne provode nikakve reforme. Bez tzv. strukturnih reforma, Bijedna Naša nema budućnosti. (Pred)zadnja je u Unijiu po ključnim razvojnim parametrima.

Preživljava o turističkoj injekciji za dobrih sezona i crkavici iz Bruxellesa koju pak Plenković - najviše posredstvom režimske "dalekovidnice" - čak u kvazicelofanskoj ambalaži pukih obećanja reklamira kao mȁnu s neba. Jer je, sic transit, Bijedna Naša "primjerno pozicionirana", a on intimiziran s prvih dvoje činovnika gore do razine "drage Ursule" i "dragog Charlesa" koji će ga uz srdačan osmijeh od uha do uha i tapšanje po ramenu glatko zakidati za obećano cjepivo, držati na schengenskom ledu i CRO policiji gledati kroz prste neljudsko maltretiranje izbjeglica/migranata o čemu s gnušanjem bruji civilizirani svijet i prosvjeduju međunarodni humanitarci.  To kako je premijer reagirao na SDP-ovu inicijativu je sasvim očekivan tzv. Pavlovljev uvjetni refleks - Plenković automatski reagira negativno na svaku kritiku/oponiranje, osobito iz SDP-a - koji u političkoj areni neće nikog iznenaditi niti će ostaviti većeg traga. Kao što Grbinova/SDP-ova inicijativa za opozivom nije "ojačala poziciju ministra Vilija Beroša", kako pogrešno procjenjuje novinarka Toma, niti ju može ojačati Plenkovićeva apriorna obrana, apsurdno je pročitati: "Odjednom, kao da smo se našli na drugom planetu".

Svi koji se imalo ozbiljnije zanimaju za 'rvacku politiku i njezine vidljivije aktere što se manje-više isti već desetljećima motaju po i oko vlasti, tu i tamo mijenjaju polit-ideološke kapute, okreću glave od dojučerašnjih si šefova, fotošopiraju životopise i fotke na izbornim plakatima, sami sebi po dnevnoj potrebi skaču u usta i čine nevjerojatne vragolije tipa u se, na se i poda se, s obje noge čvrsto na tlu, desnicom na srcu ili ispruženom u visini kukuruza, krunicom o vratu i "Zovi, samo zovi, svi će sokolovi..." iz promukla "domoljubnoga" grla dobro znaju na kojem su planetu. Samo taj planet od prevratnih 1990-ih godina nepravilnom putanjom juri nekom nepoznatom galaksijom u nepoznato svemirsko beskonačje. I, što bi time do srži zblenuti vjernik zavapio: "Neka nam Bog bude na pomoći!"

Zašto ne i tzv Covid-ministru Viliju Berošu koji će, ako preživi političku inkviziciju kojoj je i sam pridonosio često nevjerodostojnim, oprečnim i iritantnim izjavama u stožeraško-vladinoj režiji, pod kapom "struke", je li, imati što pričati. Uza sve nevolje zbog kojih sve lošije spava, sada ga se dohvatilo i saborsko Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zbog medijske raščlambe njegove navodno sumnjive uloge u aferi s milijunski skupom, a nefunkcionalnom e-platformom Cijepise.hr. Možda baš neće biti politički nemoralno iskorišten, pa odbačen poput prljave krpe - što mu je upravo predvidio predsjednik RH Zoran Milanović - ali stanovitu zbirku bolnih ožiljaka morat će podnositi. Liječnik od formata i ugleda u S obzirom na pravilnički strogo zadan rok, Berošev opoziv će se naći pred zastupnicima negdje između prvog i drugog kruga lokalnih/regionalnih izbora. U drugoj polovici ili koncem svibnjamedicini možebitno će se uskoro pitati: "A što je sve ovo meni trebalo!?" Ne toliko zato što mu nitko - s razlogom, dakako - neće uzeti za olakotnu okolnost činjenicu o višedesetljetnomu maćehinskom državnom odnosu prema zdravstvu što je proizvelo stalno rastućih već 10 milijarda kuna dugova, polovicu samo veledrogerijama, nego zato što se eskulpirajuće utječe sjeni te činjenice. Istodobno, epidemija eksponencijalno umnožava stare i dograđuje na njih nove, neznane i neočekivane probleme.

Beroš je znao tzv. stanje zdravlja zdravstvenog sustava u trenutku kada je po naprasnom odlasku Milana Kujundžića, Plenkovićevom voljom, bio prigrlio njegov ministarski fotelj, znao je da trknuta Bijedna Naša, država na ekonomskoj nizbrdici neće promijeniti ćud u tretmanu tog resora, pa... Sada, kad grmi sa svih strana, kad se očito raspao vladin tzv. Nacionalni plan cijepljenja (drugu dozu je primilo jedva sedam posto najpotrebitijih, a obećanja isporuke naručenih količina cjepiva su golub na grani), kad se stanje u resoru oteo kontroli i kritike jačaju u samoj struci i javnosti, nije korektno gurati pod tepih svoju reformsku nemoć i neuspjehe što ih je neočekivano i enormno povećanim troškovima podboltala epidemija. I nije korektno s premijerove strane da obranom neuspješnog ministra, čiji je neuspjeh najvećim dijelom osobno skrivio, zapravo brani svoju poziciju u stranci i vlasti. Nakon svibanjskih izbora će sve biti jasnije. I to koliko je Sizifov poguranac prijeizbornom inicijativom za Beroševim opozivom uistinu bio - Sizifov posao. I u doslovnom i u prenesenom smislu.

<
Vezane vijesti