Autor: Marijan Vogrinec
Moskvi se ne žuri potpisati „trajan mir“ s Kijevom, jer je zauzela više od 20 posto ukrajinskog teritorija, uključivo strateški važan poluotok Krim, i vojno napreduje na bojišnicama unatoč gubicima u ljudstvu i tehnici.
Kešimir Sever, sindikalac koji godinama iskače iz svake paštete, ima od 1. lipnja 2025. novi unosan posao.
Zašto hrvatski građani jedu lošiju i puno skuplju hranu od ostalih u Uniji? Zašto im se oduzima šest milijardi eura za ono što im se servira iz uvoza?
Hrvatska je metropola u svojoj milenijskoj prošlosti svašta vidjela i preživjela, pa će i bratoubilački rat za gradonačelnički tron A.D. 2025., optočen sjajem proračunskih tri milijarde eura.
U Zagrebu, gdje su platforma Možemo! i gradonačelnik Tomislav Tomašević uvjerljivi favoriti, već se tjednima prije početka službene predizborne kampanje vodi pravi bratoubilački rat.
Istina je obično voda duboka, a ukrajinski rat ni slučajno nije plitak potok. Za dohvatiti se istine potrebniji su zdrav razum i dobra volja – još uvijek jako deficitarna roba – nego li najsnažniji mišići.
Da nije bilo učitelja koji su sedmogodišnjeg Radovana Fuchsa uzeli za ručicu i izveli do sveučilišne veterinarske diplome svoj bi intelektualni, pa i politički integritet komotno mogao objesiti mačku o rep.
Srijeda 2. travnja 2025. je bio „Dan oslobođenja SAD-a“ – ako je vjerovati drugomandatnomu američkom predsjedniku Donaldu Johnu Trumpu.
Macron i Starmer ne pridonose okončanju najveće ratne katastrofe u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, već agresivno, inatljivo i maloumno potpaljuju novi rat u samim njedrima Starog kontinenta.
Neusporedivo je isplativije ulagati u mir, razumijevanje, povjerenje i suradnju naroda/država no u utrku u naoružavanje i širenje psihoze predratnog straha.
Ideja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića o tzv. mirnoj reintegraciji ukrajinskih u ratu izgubljenih područja pusta je iluzija.
Treba uistinu biti psihijatrijski slučaj, pa se usuditi bubnuti da je uporabom nuklearnog oružja moguće „obraniti Ukrajinu i Europu od ruske agresije“.
Istočna Ukrajina, Grenland, Panamski kanal, Gaza, Tajvan… SAD, i Rusija i Kina imaju više ozbiljnih razloga ići jedna drugoj na ruku, no međusobno si bacati klipove pod noge.
Infarktni pritisak prekonoćne „mirovne“ Washington-Kremlj simbioze izuo je iz cipela europsku radikalno ratnohuškačku vertikalu Bruxelles-London-Pariz-Berlin-Kijev.
Američko-ruskim planom za Ukrajinu mijenja se iz temelja bruxellesko-kijevska ratnohuškačka mantra o tzv. pravoj strani povijesti.
Palestinci ni pod kakvim uvjetima neće pristati zauvijek napustiti svoju domovinu, Pojas Gaze, da bi u nju ušli Trumpovi građevinski strojevi.
Nije slučajno globalni establishment u Davosu uzeo pametovati o krucijalnoj, globalnoj temi: kako, primjereno suvremenim izazovima, resetirati već zatrokirali kapitalistički sustav.
Lik koji se napadno žestoko natjecao za mjesto na Biden-Von der Leyen-Stoltenbergovu huškačkom tronu, nakon 5. studenoga 2024. munjevito se prometnuo u goluba s maslinovom grančicom u kljunu.
America First! – da, ali na čiji račun? Kakve ta ultimativna dominacija ima veze s demokracijom i globalno proklamiranim temeljnim ljudskim pravima?
Javnost je zgrožena podatkom da Hrvatska ima najvišu inflaciju u eurozoni. Troškovi života su postali neizdrživi, siromaštvo se rapidno širi, a cijene hrane nekontrolirano divljaju.