Autor: Marijan Vogrinec
“Završimo rat zamjenom dijela teritorija pod ruskom kontrolom za članstvo ostatka Ukrajine u NATO-u.” Ovim je prijedlogom bivši glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen digao tlak Kijevu i uvelike već razočaranomu, nesložnom i ekonomski iscrpljenom Zapadu. Neki dan preminuli Kissinger, bivši državni tajnik SAD-a i savjetnik za nacionalnu sigurnost dvojice američkih predsjednika, u proljeće 2022. godine rekao je otprilike to isto: Rusima će ostati osvojeni dijelovi Ukrajine, a granica na linijama razdvajanja predstavljat će njihovo razgraničenje s europskim Zapadom.
Kaže mudar puk: tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Paradoks je u tomu da jamu kopaju upravo u HDZ-u godinama drilani kopači.
Tko će zapaliti novi rat na Balkanu? Rusi! Zašto? Da odvrate globalnu pozornost od svoje „ničim izazvane agresije i ratnih zločina u Ukrajini“! Tko će biti agresor, a tko žrtve? E, to kukavica ne želi izravno reći.
Blizu pola milijuna i preko zuba naoružanih izraelskih vojnika u samo je mjesec dana, naočigled cijelog svijeta, pretvorio palestinski Pojas Gaze u masovnu grobnicu.
Ako su Ruska Federacija i Kina, ali i zemlje poput Irana, Sirije, Kube, Venezuele, Sjeverne Koreje, polit-ekonomski, vojni, geostrateški iritantan balvan u oku SAD-a, tko kaže da moraju biti i u Unijinom?
Glasati protiv rezolucije kojom se traži „trenutno, trajno i održivo humanitarno primirje“ u Pojasu Gaze najveća je globalna političko-moralna sramota HDZ-Plenkovićeve vanjske politike.
Oprezu i budnosti svaka čast, ali naoružani narod koji će se vatrenim oružjem obračunavati s izbjeglicama /migrantima s globalnog Juga ideja je za psihijatrijski tretman.
Šef izraelske države Isaac Herzog izvalio je krvoločnu maloumnost – koja se zadnji put mogla čuti od Hitlera – da je za Hamasov prepad na Izrael „kriv cijeli palestinski narod“. Da ti pamet stane!
Strmoglavi krah europučanske politike namaknuo je krila konzervativnim proputinovskim opcijama, radikalima svih boja i protumigrantskim politikama, kojima zabrinjavajuće raste popularnost.
Europska unija ne zna i neće riješiti tzv. izbjeglički/migrantski problem, jer pogrešni ljudi na pogrešan način to čine na pogrešnomu mjestu, pa kerozinom gasi razbuktali izbjeglički/migrantski požar.
Svijet nije zaslužio razvojnu jalovost, polit-ekonomski nered i moralno rasulo – koje sada trpi zajedno s klimatskim promjenama što slute na sudnji dan – jer uz malo globalne pameti tako ne mora biti.
Rat mora prestati, a potom je na redu resetiranje prekinutih međunarodnih odnosa. Uključivo Rusiju, jer nije moguće da ona ne bude ravnopravan dio međunarodne zajednice, a da ta zajednica uredno funkcionira.
Vladino posipanje plaća i mirovina poreznim/usklađivačkim mrvicama populistički je HDZ-Plenkovićev potez s jednim jedinim ciljem: predizborno se umiliti biračima.
Je li Ukrajina zrela – bez obzira na ratno stanje s Rusijom ili baš unatoč tomu – demokratski vjerodostojno održati predsjedničke i parlamentarne izbore u listopadu ove ili na proljeće 2024. godine?
Nije neprilično staviti rušenje aviona s Wagnerovom vrhuškom u kontekst predstojećih izbora 2024. godine i u Rusiji, i u SAD-u i u Uniji, pa se i u tom slučaju otvara cijeli niz upitnika i kalkulacija.
Kao što u Bijednoj Našoj ništa ne može proći bez politiziranja i politike – ma kakva i ma čija bila, tomu nije mogao izbjeći ni krvavi obračun sa smrtnim ishodom u Ateni.
Zakon o jeziku je bljutava nacionalistička, polit-ideološka podvala desnice koja bi da se tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena vrti u NDH-2 orbiti represivnoga i jezičnog čistunstva.
U okolnostima rusko-ukrajinskog rata politika se prvi put baš tako drastično umiješala u odnose i sadržaje kojima inače ne bi smjela regulatorno primirisati, čak ni voajerski.
Kojim pravom ili međunarodno dogovorenim i općeprihvaćenim propisom, strane sile smiju silom oružja, ucjenama i prijetnjama mijenjati tuđe režime?
Nikakvo američko kasetno streljivo neće istjerati Ruse s osvojenih područja, kamoli s poluotoka Krima.