Autor: Marijan Vogrinec
Kritično posvađano unutar sebe i podijeljeno hrvatsko društvo ubire krvavi danak među tzv. običnim i malim ljudima već od ranog djetinjstva.
Hrvatski žitelji dvotrećinski ne vjeruju vlastitoj državi, a društvena zbilja vrvi kojekakvim akterima kojima su upravo podjele među ljudima, raskoli, zloba, sumnjičenja, optuživanja, osvete i podmetanja raison d’être javnog utjerivanja “domoljublja”.
U slučajevima kada se nađe u nebranu grožđu, premijerova se komunikacijska vještina svodi na set fraza kojima se kompromitira, ali i iritira javnost – on i vlada jedini su “spasitelji” Hrvatske i demokracije u njoj te “jamci stabilnosti”, a politička oporba i svi drugi to ruše. Svjesno umanjuje uloge drugih društvenih aktera ili vlastitih ministara.
Umjesto dobronamjernog ulaganja u mir i suživot, u međusobno povjerenje i dobrosusjedsku suradnju, političke tzv. elite u Zagrebu i Beogradu arče sirotinjske milijarde eura svojih sugrađana na oružje.
Aktualni Gospić je sinonim za okolišnu hrvatsku tragediju koja traje desetljećima, a da joj vlasti ne znaju, ne žele ili nisu kadre stati na kraj. Stvar je hitna da hitnija ne može biti, a vlada zrelija no ikad za odlazak s vlasti.
Hoće li institucije strogo kažnjive neoustaške raspašojke u lažnom celofanu “domoljublja” u Kninu? Neće. Koga se to boje premijer, ministar policije, državni odvjetnik i hrvatski suci? Skeje?
Prosječno hrvatsko kućanstvo u strukturi izdataka troši 27 posto novca na hranu. Ono s nižim prihodima i više od 50 posto. Budući da 70 posto zaposlenih prima manje od prosječne neto plaće 1552 eura, inflacija ubitačno udara građane o kojima vladajuća kasta najmanje skrbi.
Sjećajući se kako im je bilo u socijalističkomu mraku, mnogi ne bi imali ništa protiv da netko ugasi kapitalističko betlehemsko svjetlo i vrati ih u onaj isti „mrak“.
Ukrajinski panta rhei po Zelenskijevu obrascu uglavnom je motiviran sukobima u sustavu političko-vojnog odlučivanja te razornom korupcijom od vrha države…
Predsjednik tvrdi kako treba preispitati hrvatsko sudjelovanje u zajedničkoj NATO-ovoj nabavi i korištenju transportnih zrakoplova Airbus. Za razliku od Plenkovića i Anušića, koji novcem poreznih obveznika mašu u zapadnim trgovačkim lancima, Milanović zaziva oprez i promišljenost.
Hoće li elokventni Milanović sada iznijeti u lice samozvanom “gazdi” NATO-a Trumpu zašto mu zamjera gubitak obrambenog karaktera Saveza, agresivno ulaženje u globalne sukobe koji nisu u hrvatskom interesu i vazalski odnos Bruxellesa prema Washingtonu?
Ukrajina je postala mlinski kamen o Unijinu vratu, što se između redaka dalo pročitati i na konferenciji u Gdanjsku.
Napad na Iran je izveden mučki. Napadači su se globalno osramotili i izazvali svjetski ekonomski nered. Iranci su pokazali zube Trumpu i Netanyahuu. Bez obzira na unutarnje političke/etničke podjele i globalno kontroverzan vjerski režim.
Vladine protuinflacijske mjere nisu kalibrirane pomoći sirotinji stjeranoj na egzistencijalni rub, nego vlasnicima kapitala i poduzetničkom sektoru, pazeći da javni dug samonedostatne države ne prijeđe tri posto BDP-a i pregrije jezikovu juhu najviđenijih birokrata u Bruxellesu. Što bi “draga Ursula” tada rekla “dragom Andreju”, bolje je i ne pomišljati.
Domovinski pokret promovira uspostavu posebne hrvatske izborne jedinice u BiH pod prijetnjom uspostavom trećeentitetske Herceg-Bosne.
Druga najveća stopa inflacije u eurozoni u kombinaciji s koruptivnim aferama u najvišim vrhovima vlasti opravdano raspaljuje u javnosti snažan osjećaj nepravde. Za to je kriva politička opcija na vlasti i glavni državni operativac za državnim kormilom – premijer Plenković.
Trump zadnjih tjedana opet zauzima oštriji gard i prema Uniji i prema NATO-u. Dijeli zemlje članice na “prijateljske” i “neprijateljske” zbog stavova o američko-izraelskoj vojnoj agresiji na Iran.
Da straha u izvršnoj vlasti nema, hrvatski premijer i turistički mu ministar ne bi padali na koljena pred svim akterima domaće turističke industrije s molbom za smanjenjem cijena.
Revizionistička Hrvatska ustala je kukom i motikom, prostaklukom i opakim ideološkim režanjem protiv svih i svakoga tko se usudio pojaviti na Trnjanskim kresovima.
Starom kontinentu uopće nije u interesu nikakav trgovinski rat s bilo kim. Ponajmanje s azijskim gigantom, ali mu gori pod industrijskim petama.