Autor: Marijan Vogrinec

SAD se otvoreno pridružio Izraelu u agresiji na Iran poručivši svijetu da su sirova vojna sila, oružana nadmoć, masovno ubijanje civila i gaženje temeljnih postavki međunarodnog prava put za osiguranje dominacije.

U bliskoj će budućnosti „novi Hrvati“ osvanuti na izborima i bitno utjecati na konfiguraciju demokracije.

Gubitkom izbora i HDZ-ove kontrole nad pompoznim vukovarskim kolonama sjećanja, misama, komemoracijama, naslikavanjima… HDZ-u je Vukovar A.D. 1. lipnja 2025. po drugi put pao.

I ove se godine zbilo to da tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena ispada smiješnom, neozbiljnom i nezrelom pred vlastitim građanima bilo koje etničke i polit-ideološke pripadnosti.

Moskvi se ne žuri potpisati „trajan mir“ s Kijevom, jer je zauzela više od 20 posto ukrajinskog teritorija, uključivo strateški važan poluotok Krim, i vojno napreduje na bojišnicama unatoč gubicima u ljudstvu i tehnici.

Kešimir Sever, sindikalac koji godinama iskače iz svake paštete, ima od 1. lipnja 2025. novi unosan posao.

Zašto hrvatski građani jedu lošiju i puno skuplju hranu od ostalih u Uniji? Zašto im se oduzima šest milijardi eura za ono što im se servira iz uvoza?

Hrvatska je metropola u svojoj milenijskoj prošlosti svašta vidjela i preživjela, pa će i bratoubilački rat za gradonačelnički tron A.D. 2025., optočen sjajem proračunskih tri milijarde eura.

U Zagrebu, gdje su platforma Možemo! i gradonačelnik Tomislav Tomašević uvjerljivi favoriti, već se tjednima prije početka službene predizborne kampanje vodi pravi bratoubilački rat.

Istina je obično voda duboka, a ukrajinski rat ni slučajno nije plitak potok. Za dohvatiti se istine potrebniji su zdrav razum i dobra volja – još uvijek jako deficitarna roba –  nego li najsnažniji mišići.

Da nije bilo učitelja koji su sedmogodišnjeg Radovana Fuchsa uzeli za ručicu i izveli do sveučilišne veterinarske diplome svoj bi intelektualni, pa i politički integritet komotno mogao objesiti mačku o rep.

Srijeda 2. travnja 2025. je bio „Dan oslobođenja SAD-a“ – ako je vjerovati drugomandatnomu američkom predsjedniku Donaldu Johnu Trumpu.

Macron i Starmer ne pridonose okončanju najveće ratne katastrofe u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, već agresivno, inatljivo i maloumno potpaljuju novi rat u samim njedrima Starog kontinenta.

Neusporedivo je isplativije ulagati u mir, razumijevanje, povjerenje i suradnju naroda/država no u utrku u naoružavanje i širenje psihoze predratnog straha.

Ideja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića o tzv. mirnoj reintegraciji ukrajinskih u ratu izgubljenih područja pusta je iluzija.

Treba uistinu biti psihijatrijski slučaj, pa se usuditi bubnuti da je uporabom nuklearnog oružja moguće „obraniti Ukrajinu i Europu od ruske agresije“.

Istočna Ukrajina, Grenland, Panamski kanal, Gaza, Tajvan… SAD, i Rusija i Kina imaju više ozbiljnih razloga ići jedna drugoj na ruku, no međusobno si bacati klipove pod noge.

Infarktni pritisak prekonoćne „mirovne“ Washington-Kremlj simbioze izuo je iz cipela europsku radikalno ratnohuškačku vertikalu Bruxelles-London-Pariz-Berlin-Kijev.

Američko-ruskim planom za Ukrajinu mijenja se iz temelja bruxellesko-kijevska ratnohuškačka mantra o tzv. pravoj strani povijesti.

Palestinci ni pod kakvim uvjetima neće pristati zauvijek napustiti svoju domovinu, Pojas Gaze, da bi u nju ušli Trumpovi građevinski strojevi.