Politika
Alan Uzelac: Možda je zaista bolje nemati Ustavni sud negoli imati politički okupiranu instituciju.
Ivan Roško, sociolog: Hrvatsku i/ili Hrvate kao naciju još od kraja Prvog svjetskog rata dominantno predstavlja tek jedna stranka. To je sa sobom donijelo različite političke patologije koje se rimuju s populizmom.
Ivana Kekin, kandidatkinja stranke Možemo! na predsjedničkim izborima, saborska zastupnica i predsjednica izvanparlamentarne stranke Nova ljevica: Nikada ne bih vratila odlikovanje Branimiru Glavašu.
U CMS-u komentiraju planove za provođenje Pakta o migracijama i azilu. Andrea Jelovčić: „Vidljivo je da je Vlada primarno usmjerena na nacionalnu, umjesto da se okrene ljudskoj sigurnosti.”
SDP je naprosto jedna prevara kojoj smo nasjeli, i još gore, koju smo konstruirali. A taj SDP je bio i trajno ostao reformirana kadrovska stranka SKH, s time da su onodobno jedni kadrovi otišli u HDZ, a drugi ostali.
SDP stagnira, Radnička fronta se vratila u izvanparlamentarne okvire, Možemo! je narastao za tri fotelje. Može li se takav rezultat smatrati uspjehom?
Dvije najjače „lijeve“ opcije, SDP i Možemo!, ganjaju LGBT+ glasove. Bitku za taj segment biračkog tijela za H-Alter komentiraju urednica Crol.hr-a Iva Tomečić i sociolog Hajrudin Hromadžić.
Možemo ovih desetak dana preživjeti ili proživjeti, smijući se kandidatima, vodeći beskrajno isprazne, a utoliko zabavne razgovore, a možemo i tražiti one koji će nas, ako ne spasiti, a ono bar probuditi.
Goran Čular, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu: Hrvatske političke stranke nalaze se u samom vrhu europskih stranaka po zatvorenosti i centraliziranosti postupaka selekcije izbornih kandidata.
Kaže se da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Mi, svaki drugi, ne želimo takvu vlast, jer zaslužujemo bolje. A to ne trebamo pokazati podrškom na izborima.
Izvjesno je da dolazi generacija novog tipa političarki, vjesnice kojih su bile Mirela Holy i Rada Borić. Zasjekom u pravila maskuline političke igre i njezinih manipulacija, one otvaraju prostor dekontaminaciji i imaginaciji mogućeg.
Aleksandar Gubaš, jedan od osnivača beogradskeg Fan kluba protesta i Arhiva javnih skupova govori o procjenama broja prosvjednika na subotnjem opozicijskom skupu u Zagrebu.
Dokazano je da je ljude moguće okupiti i bez lažne političke inkluzije usmjerene prema desnici i prosvjedovanja s dozom suvišnog nacionalističkog patosa i Škorinih budnica.
Lino Veljak, potpredsjednik udruge Protagora, komentira sporazum između Vlade i Grada Zagreba o rekonstrukciji stadiona u Maksimiru i gradnji ili rekonstrukciji deset crkava na zagrebačkom području.
Katarina Peović, povodom objave knjige „Spontana ideologija svakodnevnih pojmova“: „Svi znamo u svojoj okolini za nekog bogataša, za kojeg cijela zajednica zna da imovinu nije baš stekao na pošten način.”
U čemu je razlika, ako Europa „rusku omču oko vrata“ zamijeni američkom koja nije ništa pouzdanija od ruske, neusporedivo je skuplja i guši brže/jače!?
Plenkovićeva prepotencija i licemjerje nemaju granice, bilo da je riječ o Milanovićevim „proruskim“ izjavama ili kad je posrijedi tzv. prava strana povijesti u ratu protiv Ruske Federacije.
Može li Branko „crna torba“ Bačić promijeniti iz temelja sustav koji dokazano ne funkcionira ne samo u obnovi nakon potresa, nego praktično ni u čemu razvojno i životnostandardno bitnom? Ma dajte – najte!
Čista je populistička floskula HDZ-a i Plenkovića da će se prenapuhane cijene svega i svačega ne samo vratiti na stanje 31. prosinca 2022., već da će i padati pod udarom inspekcijskog nadzora. Neće.
Kako i komu vjerovati, za što se uhvatiti u hrvatskoj vanjskoj politici, gdje premijer i predsjednik naočigled svijeta skaču jedan drugomu u usta i psuju si najbližu rodbinu?