Politika
Ima li parlamentarna ljevica uopće pripremljenu vanjsku politiku, ili samo skup moralnih stavova bez stvarnog sadržaja?
Odjeci slučaja Thompson: Insistiranje na potpunom poistovjećenju državnog patriotizma i nacionalnog hrvatstva potpuno zanemaruje pripadnike nacionalnih manjina u Hrvatskoj.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković nazvao je pred neki dan pokolj pripadnika NDH-zijske i ostalih kvislinških vojski nakon kapitulacije na Bleiburgu „velikom tragedijom hrvatskoga naroda“.
Kako je moguće da u tijelu koje bi trebalo okupljati mlade iz udruga, učeničkih vijeća, studentskih zborova i političkih pomladaka velika većina članova pripada političkom pomlatku samo jedne stranke?
Sociolog Dražen Lalić poručuje političkoj ljevici nakon događanja Thompsona: „Pozovite svoje pristalice na trg, ljudi će doći. Bojkotirajte Sabor ako ruši Ustav. Napravite nešto konkretno, potpisujte peticiju, učinite nešto!”
Thompson na Trgu, dan poslije: HDZ je oduvijek imao problem s urbanom kulturom i mentalitetom moderniteta, pa je na svoj politički nišan uzeo gradove, a posebno Zagreb kao svoju neubranu jabuku.
Sanja Sarnavka, inicijatorica peticije protiv ultradesnog performansa „klečanja“: Ne bi mi nikad palo na pamet da nekome s kime se ne slažem šaljem poruke od „ubij smrdljivu Sarnavku“ do „treba te zadaviti“.
Apizam je naš autohtoni politički proizvod. Riječ je o modelu uređenja i funkcioniranja hrvatskog društva kao posljedice snažnog djelovanja i utjecaja AP-a na njegov kompletan “organizam“, sve njegove stanice i pore, pa i one najsićušnije, kao i na kompletan društveni krvotok.
Hrvatska nije bila ustaška ni 1941.-1945., nije danas, i nikad neće biti. To nije samo poruka sadašnjih masovnih antinacifašističkih prosvjeda, nego je povijesna činjenica.
Gradska vlast naručuje ekspertizu kako bi dobila stručno utemeljene smjernice za reformu i modernizaciju mjesne samouprave.
Alan Uzelac: Možda je zaista bolje nemati Ustavni sud negoli imati politički okupiranu instituciju.
Ivan Roško, sociolog: Hrvatsku i/ili Hrvate kao naciju još od kraja Prvog svjetskog rata dominantno predstavlja tek jedna stranka. To je sa sobom donijelo različite političke patologije koje se rimuju s populizmom.
Ivana Kekin, kandidatkinja stranke Možemo! na predsjedničkim izborima, saborska zastupnica i predsjednica izvanparlamentarne stranke Nova ljevica: Nikada ne bih vratila odlikovanje Branimiru Glavašu.
U CMS-u komentiraju planove za provođenje Pakta o migracijama i azilu. Andrea Jelovčić: „Vidljivo je da je Vlada primarno usmjerena na nacionalnu, umjesto da se okrene ljudskoj sigurnosti.”
SDP je naprosto jedna prevara kojoj smo nasjeli, i još gore, koju smo konstruirali. A taj SDP je bio i trajno ostao reformirana kadrovska stranka SKH, s time da su onodobno jedni kadrovi otišli u HDZ, a drugi ostali.
SDP stagnira, Radnička fronta se vratila u izvanparlamentarne okvire, Možemo! je narastao za tri fotelje. Može li se takav rezultat smatrati uspjehom?
Dvije najjače „lijeve“ opcije, SDP i Možemo!, ganjaju LGBT+ glasove. Bitku za taj segment biračkog tijela za H-Alter komentiraju urednica Crol.hr-a Iva Tomečić i sociolog Hajrudin Hromadžić.
Možemo ovih desetak dana preživjeti ili proživjeti, smijući se kandidatima, vodeći beskrajno isprazne, a utoliko zabavne razgovore, a možemo i tražiti one koji će nas, ako ne spasiti, a ono bar probuditi.
Goran Čular, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu: Hrvatske političke stranke nalaze se u samom vrhu europskih stranaka po zatvorenosti i centraliziranosti postupaka selekcije izbornih kandidata.
Kaže se da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Mi, svaki drugi, ne želimo takvu vlast, jer zaslužujemo bolje. A to ne trebamo pokazati podrškom na izborima.