Dok se opasnosti za demokratske poretke se umnožavaju, u hrvatskim se školama o demokraciji uči sve manje, a vladajući se prema građanskom obrazovanju odnose kao da je riječ o “crvenoj krpi” koja dijeli javnost, poručeno je na jučerašnjoj konferenciji u organizaciji GOOD inicijative posvećenoj stanju obrazovanja za demokraciju u Hrvatskoj.
U ime GOOD (Građanski odgoj i obrazovanje) inicijative, Lovorka Bačić iz Centra za mirovne studije podsjetila je na petnaestogodišnje nastojanje da Građanski odgoj i obrazovanje postane obvezan predmet za sve učenike u Hrvatskoj.
“Građanski odgoj je kompas za snalaženje u demokraciji i zato treba svim učenicama i učenicima u Hrvatskoj, ono može pomoći podići kvalitetu života, da društvo bude slobodnije, pravednije i demokratičnije, nadam se da su to vrijednosti koje mladi i danas žele”, rekla je na konferenciji Bačić.
“Moramo govoriti o važnosti mladih i o tome priprema li ih naš odgojno-obrazovni sustav za aktivan život u sredini u kojoj žive. Svima su neprestano puna usta mladih, ali zapravo se kao društvo uopće ne ponašamo kao da su mladi najvrjedniji kapital i budućnost ove zemlje. Škola je jedino mjesto koje sustavno može osigurati jednaku mogućnost građanske socijalizacije za sve mlade. Škola mora biti za život, ne samo za ocjenu”, kazala je na konferenciji Lucija Dumančić Jovanović iz Gonga, istaknuvši potrebu za aktivnim građanima.
Na panelu “Deset godina retrospektive: Obrazujemo li za demokraciju?” psiholog i znanstveni savjetnik Petar Bezinović ocijenio je da su politika, znanost i istraživanje, te škole i obrazovanje tri ključna aspekta za razvoj društva ključni za razvoj društva.
“Provedba Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. bila je bezočno prekinuta, ne samo u kontekstu kurikularne reforme nego i u ostalim ciljevima vezanim za obrazovanje”, kazao je.
Profesor Fakulteta političkih znanosti Berto Šalaj na konferenciji je ocijenio da je Hrvatska “država propuštenih prilika” zbog nedostatka političke volje za stvarne promjene.
“Dvije najveće stranke dijele sličnu viziju demokracije u kojoj građani sudjeluju samo kroz glasanje svake četiri godine, dok se ostatak vremena od njih očekuje prvenstveno da budu radnici. Kao primjer takvog pristupa je ukidanje predmeta Politika i gospodarstvo u srednjim strukovnim školama, što se tumači kao poruka da vlast ne želi aktivne i informirane građane upoznate sa svojim pravima, nego radnike koji ne poznaju radnička prava ni mogućnosti kolektivnog organiziranja”, je Šalaj.
Marita Brčić Kuljiš s Filozofskog fakulteta u Splitu poručila je da obrazovanje mora biti “natpolitička tema”, istaknuvši da niti jednoj političkoj opciji “ne odgovaraju aktivni građani”, dok se istovremeno događa “agresivna klerikalizacija i retradicionalizacija društva”.
Snježana Prijić Samaržija s riječkog Filozofskog fakulteta istaknula je da se mnoge inicijative provode na lokalnim razinama, ali bez potrebnog kontinuiteta. “Puno poraza smo doživjeli do sada, pa se sve više izoliramo, onda djelujemo na mikro razinama i teško je vidjeti novo zajedničko mjesto za organiziranja. Na Sveučilištu stalno ponavljamo važnost autonomije Sveučilišta, ali i angažmana u zajednici. Međutim, sve što napravimo je krhko, nikako da se postigne trajanje, kontinuitet i kritična masa u ovim područjima”, upozorila je Prijić Samaržija.
Na panelu pod nazivom “Utjecaj kulturnog rata za obrazovanje za demokraciji” Nikola Baketa, s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, prezentirao je nalaze istraživanja o pitanju obrazovanja kao o važnoj fronti kulturnog rata, kojeg je proveo zajedno s Kostom Bovanom sa FPZG-a.
“Budući da živimo u demokraciji, bilo bi logično da škole doprinose ideji demokracije. Obrazovanje nije ideološki neutralno. Uz obitelj, medije, zakonodavstvo – obrazovanje jest jedna od fronti na kojima se vodi kulturni rat. Određene elite guraju neke ideje kojima je cilj polarizirati društvo, tu u prvi plan dolazi obrazovanje. Međutim, istraživanje nam je pokazalo da nema velike polarizacije, građani se smještaju u umjerene pozicije. Mnogi političari koriste demokratske procedure za njeno urušavanje. Činjenica da nemamo Građansko obrazovanje u školama pokazuje da nismo demokratsko društvo”, rekao je.
Milica Bogdanović iz Gonga upozorila je da provedba građanskog obrazovanja na lokalnim razinama u velikoj mjeri ovisi o pojedincima. “Jako je teško doći do podataka o provedbi, nisu sistematizirani, jako ih je teško pronaći, ali govore o tome da su brojke uključenih učenika u takve programe vrlo niske”, rekla je.
Snježana Koren s Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorila je da se nastava povijesti “sustavno politički uništava”. “Povlačenje udžbenika iz povijesti pokazalo je kako se institucije koriste za kratkoročne političke ciljeve, dolazi do degradacije institucija i uništavanja njihove vjerodostojnosti”, kazala je.
Predstavnik Duginih obitelji Daniel Martinović upozorio je na politizaciju tema seksualnog odgoja. “Politika danas ne gleda što djeci zaista treba, nego koristi kulturni rat nazivajući rodnu ravnopravnost rodnom ideologijom, iza čega stoji antirodni pokret. Zbog te politizacije teme, škole su opreznije i sam sustav ne želi donositi odluke. Sve ostaje na entuzijazmu nastavnica. Djeca nam u anketama govore da žele učiti o ovim temama jer ih nigdje drugdje ne uče, osim na internetu, no onda je pitanje na što će naići – neke provjerene izvore ili teorije zavjera”, rekao je.
