Novi sindikat: “Dostojanstvena plaća nije apstraktan ideal niti privilegija, nego pravo bez kojeg nema dostojanstvenog života. Postojanje tog prava u ustavima, konvencijama i drugim dokumentima nije dovoljno – ono mora postati stvarnost na radnim mjestima.”
Izračun dostojanstvene plaće u Hrvatskoj na temelju ukupnih životnih troškova prelazi 3000 eura, a jednoj je osobi za zdravu prehranu potrebno oko 373 eura mjesečno.
Rezultati su to preliminarnog istraživanja, predstavljeni na konferenciji pod nazivom “Dostojanstvena plaća – od deklarativnog prava do dostojanstvenog života”, održanoj u petak u Zagrebu povodom 3. Međunarodnog dana dostojanstvene plaće.
Konferenciju u Hotelu Novi Zagreb organizirao je Novi sindikat. Sindikat je na konferenciji okupio članove međunarodne mreže Clean Clothes Campaign iz više od deset zemalja, predstavnike Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te druge zainteresirane sudionike.
U središtu konferencije bilo je pitanje kako pravo na dostojanstvenu plaću pretvoriti u stvarnost. Posebno je istaknut članak 56. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem “svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život”.
Na konferenciji je zaključeno da je život radnika u proizvodnim zemljama težak te da dostojanstvena plaća, kao i rast plaća općenito, predstavlja ulaganje u viši životni standard i održiviji gospodarski razvoj.
“Ekonomija koja svoju konkurentnost temelji na niskim plaćama dugoročno ne donosi bolji život radnicima niti održiv društveni napredak”, poručeno je na konferenciji, na kojoj je predstavljena metodologija izračuna Europske dostojanstvene plaće. U sklopu istraživanja izrađen je mjesečni plan prehrane temeljen na unosu od 2950 kalorija dnevno, nakon čega su određene potrebne namirnice, odnosno potrošačka košarica zdrave prehrane. Cijene su istraživači prikupljali u desetak većih i manjih trgovina, na tržnicama te kod malih poljoprivrednih proizvođača.
“Konačan izračun Europske dostojanstvene plaće bit će poznat nakon što se isto istraživanje provede u još nekoliko europskih zemalja i dovrše daljnji izračuni”, navodi Novi sindikat.
Na konferenciji se raspravljalo i o troškovima života u proizvodnim zemljama Europe, odgovornosti kompanija u globalnim lancima opskrbe te mogućnostima povećanja plaća.
Jedna od radionica konferencije bavila se pitanjem mogu li si kompanije priuštiti isplatu dostojanstvene plaće. Kao primjeri navedeni su Leistritz i Podravka. Prema navodima Novog sindikata, plaće u Leistritzu prije nekoliko godina bile su blizu minimalne plaće, a nakon sindikalnog organiziranja radnika, pritiska na poslodavca i štrajka „plaće su znatno porasle te se danas približavaju iznosu dostojanstvene plaće“.
U slučaju Podravke, Novi sindikat ističe da kompanija ostvaruje visoku dobit te smatra da postoji “znatan prostor za veće povećanje radničkih plaća, osobito u kontekstu visokih primanja i ogromnih bonusa upravljačkih struktura”.
“Ekonomski prostor za dostojanstvenu plaću postoji, ali je za njezino ostvarenje presudna organiziranost i spremnost radnika da se izbore za svoja prava”, zaključeno je na konferenciji.
Na središnjoj panel-raspravi pod nazivom “Od deklarativnog prava do stvarnosti – kako ostvariti pravo na dostojanstvenu plaću?” sudjelovali su sindikalna aktivistica iz Bangladeša Kalpona Akter, Bojana Tamindžija iz Centra za politike emancipacije iz Srbije, Armin Šestić iz Udruge Zora iz Zenice te Tomislav Kiš iz Novog sindikata. Panel je moderirala Tibbe Smith Larsen, aktivistica za radnička prava iz Danske.
Bojana Tamindžija naglasila je potrebu za prekograničnim kampanjama i usmjeravanjem zahtjeva prema mjestima na kojima se donose odluke. Upozorila je i na “raširenu rezignaciju i uvjerenje da bolji društveni sustav nije moguć”, pri čemu je poručila da “taj mit moramo razbiti i ponovno otvoriti prostor za zahtjeve za sistemskim promjenama”.
Kalpona Akter govorila je o iskustvu Bangladeša i globalnoj tekstilnoj industriji, istaknuvši da međunarodne kompanije proizvodnju ondje smještaju “prije svega zbog jeftine radne snage i nižih troškova proizvodnje”. Kao moguće alate za promjene izdvojila je europsko zakonodavstvo o odgovornosti kompanija za uvjete u njihovim lancima opskrbe te međunarodne obvezujuće sporazume o sigurnosti u tvornicama, poput Bangladeškog sporazuma.
Armin Šestić istaknuo je da su radnici, bez obzira na zemlju u kojoj žive, suočeni sa sličnim problemima. Radnike treba osvijestiti i obrazovati o tome da je dostojanstvena plaća njihovo pravo i da se za to pravo moraju organizirano boriti, dok se istodobno to pravo mora zagovarati na lokalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini, istaknuo je.
Tomislav Kiš naglasio je važnost „snažnog, organiziranog sindikalnog djelovanja, solidarnosti među radnicima i stvaranja široke platforme koja može povezati sindikate i druge društvene aktere u borbi za dostojanstvene uvjete rada i života“.
“Dostojanstvena plaća nije apstraktan ideal niti privilegija, nego pravo bez kojeg nema dostojanstvenog života. Postojanje tog prava u ustavima, konvencijama i drugim dokumentima nije dovoljno – ono mora postati stvarnost na radnim mjestima”, zaključak je konferencije u organizaciji Novog sindikata.
Članak je objavljen u sklopu projekta “O civilnom društvu” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).