Dok su lučki radnici diljem Europe prosvjedovali protiv otpreme oružja iz svojih luka i stradavanja pomoraca u ratovima, iz riječke organizacije SRP-a upozorili su na izostanak reakcije riječkih sindikata. Posebno su istaknuli sindikat komunalnog društva Čistoća kao rijedak primjer radničke solidarnosti te prozvali ostale sindikate zbog šutnje i povezanosti s upravama.
Iz riječke organizacije Socijalističke radničke partije Hrvatske (SRP) osvrnuli su se na prosvjede i štrajkove lučkih radnika, održane posljednjih dana u desecima europskih gradova i 114 luka.
Podsjetimo, lučki radnici diljem Europe i šire prošloga su petka stupili u štrajk, ometajući pomorski promet i trajektne linije, u znak prosvjeda protiv korištenja njihovih luka za otpremu oružja te zbog velikog broja pomoraca poginulih u ratovima, od Perzijskog zaljeva do Crnog mora.
“U Trstu su tisuće ljudi izašle na ulice. Radnici pokazuju da luka nije samo mjesto utovara i istovara robe. Ona je i mjesto radničkog dostojanstva, solidarnosti i otpora nepravdi”, ističu iz SRP-a, ukazujući pritom na “muk” lučkih radnika u Rijeci i drugim lučkim gradovima – Zadru, Šibeniku, Splitu i Pločama.
“U luci Rijeka djeluju tri sindikata – ni glasa! Jedini od svih riječkih sindikata koji se oglasio jest sindikat komunalnog društva Čistoća i njegov čelnik Ćenan Beljulji. Oni su svijetli primjer radničke solidarnosti i borbe za radnička prava. I drugim svojim akcijama pokazuju da se može izboriti za radnička prava”, napominju u priopćenju, pitajući se gdje su drugi riječki sindikati i “štite li oni radnika i njegova prava ili samo kukaju kako se ništa ne može, dok njihovi čelnici sjede u upravama uz obilne naknade”.
“Sindikat ne smije biti dekoracija uprave niti produžena ruka politike da bi povremeno objavljivao fotografije sa sastanaka sindikata i uprave”, poručuju.
Iz SRP-a smatraju da su sindikati događaj gurnuli pod tepih, “svesrdno potpomognuti potplaćenim medijima”. U javnosti, ističu, poslodavci i političari dobivaju medijski prostor, dok radnici, čiji su sindikati ušutkani i kupljeni, dobivaju svega nekoliko minuta pažnje.
“Desetljećima se sustavno stvara atmosfera u kojoj je radnik poželjan samo dok radi, šuti i ne postavlja pitanja. Ako netko od radnika progovori, tu je ucjena radnim mjestom, koja se može provesti upravo zbog šutnje ostalih”, poručuju, ističući pritom da nije uvijek tako te navodeći kao primjer sušački štrajk iz 1939. godine i tradiciju sindikalizma obilježenu spomen-pločom na adresi Strossmayerova 7 u Rijeci.
“Zato ne pitamo samo medije nego i sindikate, radnike i građane Rijeke: tko vas je ušutkao?”, pitaju se iz SRP-a.
“Sindikati bi trebali biti radnička snaga. Bez radnika nema luke. Bez radnika nema komunalnog sustava. Bez radnika nema grada, gospodarstva niti države, a bez slobodnog i hrabrog sindikalnog organiziranja nema ni stvarne demokracije. Društvo u kojem radnik mora šutjeti nikada nije slobodno”, zaključuju, pozivajući na sindikalno organiziranje “sa sindikatima čiji čelnici neće biti u upravama”, čime će se smanjiti moć poslodavaca.
