Siniša Senad Musić, potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske: “Romsko civilno društvo ima povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, ali to su uglavnom članovi Kali Sare. Dionici civilnog društva koji nisu vezani za politiku uglavnom ne mogu sudjelovati u nadziranju, a država se osigurala da može reći kako ima Rome koji nadgledaju provedbu Nacionalnog plana. Istina je da su to Romi, ali to su Romi koji su financirani od države i zbog toga je jako teško mogu kritizirati.”
Hrvatska
Osobni asistenti osoba invaliditetom rade za istu plaću još od 2006. godine kada je prvi put pokrenut pilot projekt zapošljavanja asistenata.
Stambene zadruge jedan su od najrobusnijih modela za dugotrajno postizanje priuštivih kvadrata s ugrađenim mehanizmima protiv tržišne špekulacije.
Deset godina je prošlo od moje posljednje posjete Zagrebu. Grad, koji je nekada bio moj, gotovo da i ne prepoznajem.
Zagreb postaje novi dom za osobe raznih kulturnih i etničkih pozadina, ali nedostaje utočište za njih, prostor gdje bi se svi stanovnici mogli okupiti i dijeliti zajednička iskustva kulture, edukacije i susreta.
Nevena Zubčić iz Inicijative mladih s invaliditetom: “Problem je što se osobe s invaliditetom u većini zaista doživljava kao pasivne primatelje proračunskog novca.”
Zagrebačka odluka o socijalnoj skrbi, koja je trenutno u javnom savjetovanju, obuhvaća nekoliko novih grupa korisnika socijalne pomoći.
Aktualna gradska vlast ne potencira „promoviranje obiteljskih vrijednosti“, kao što se radilo u doba Milana Bandića.
Kristijan Orešković iz Mreže mladih Hrvatske: “Proračun za mlade Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade je 0,3 posto, a sve ostalo je namijenjeno demografiji.”
Marica Mirić iz 8. Centra znanja: Borimo se za Zakon o inkluzivnom dodatku jako dugo, a ozbiljno lobiranje je započelo krajem 2013. kad smo dobili nacrt zakona od tadašnje vlade koji nije bio zadovoljavajuć.
Thomas Farnell, koordinator istraživanja o obrazovnoj nejednakosti: Visoko obrazovanje ima snažne programe uključivanja ranjivih skupina, ali prethodni stadiji obrazovanja ne.
Udruge osoba s intelektualnim teškoćama često se oslanjaju na entuzijazam roditelja, koji smišljaju najmaštovitije načine kako da njihovi problemi dopru do onih koji odlučuju.
„Ljudima ova pomagala omogućuju pokretljivost, duže zadržavanje samostalnosti i kontrole nad tijelom i životom.“, ističe Martina Horvat, voditeljica karlovačke Posudionice pomagala.
Vesna Ivasović, klinička psihologinja: “Osobe koje su imale dobre sposobnosti vida i/ili sluha, suočavaju se u starijoj dobi sa slabljenjem tih osjetila, a kod nekih dolazi i do gubitka vida ili sluha.”
Socijalne i zdravstvene usluge još uvijek nisu dostupne svima, a osobito su pogođeni oni koji žive dalje od urbanih centara.
„Često plačem, imam osjećam da nigdje ne pripadam. Imam užasno teške i nagle promjene raspoloženja. Sve se češće javlja strah od ljudi“, opisuje Leonida Kifer kako se manifestira njena dijagnoza iz područja mentalnog zdravlja.
Djeca jednog nižeg razreda u privatnoj osnovnoj školi Epoha u Zagrebu trpe konstantno fizičko nasilje od jednog vršnjaka, a ravnateljica škole Lea Brezar tri mjeseca nije nadležnim institucijama prijavila vršnjačko nasilje.
Program Grada Zagreba za mlade pokriva sedam područja u kojima je nužno nešto poduzeti, međutim mjere podsjećaju na popis želja više nego na konkretne korake.
Od donošenja Zagrebačke strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti prošla je godina dana, a mjere se ne provode.
Hrvatska od 2017. godine nema Nacionalni program za mlade i nespremno je dočekala Europsku godinu mladih (2022.)