Izgledno je da će proći još godine, ako ne i desetljeća, da se prepoznata i zamišljena preobrazba središnje zone Sesveta odmakne od tranzicijskog karaktera i približi onom koji nudi i gradi urbanitet.
Rub grada često je najbliže čekanju. Središnji sesvetski trg, onaj Dragutina Domjanića, u naravi je uređeno proširenje ceste s malom zonom zadržavanja uz izrazito prometno križanje Zagrebačke i Varaždinske ceste (povijesnih ulica tako nazvanih po gradovima u smjeru kojih vode). Trgom dominiraju crkva, kurija u kojoj je smješten Muzej Prigorja – jedini zagrebački kvartovski muzej i zgrada Centra za kulturu Sesvete s gradskom knjižnicom i drugim javnim sadržajima. Dominantno tranzitni karakter tog dijela centra Sesveta prepoznat je kao problem i prepreka razvoju, a planovi transformacije isključuju promet na potezu od Bistričke do Bjelovarske i prednost daju stvaranju prostora društvenosti kao naglašeno pješačke zone. Arhitektonsko-urbanistički natječaj s takvim programom i rezultatom preveden je 2005., prije više od dvadeset godina. Rješenje do danas nije implementirano pa Sesvete i dalje čekaju približiti svoje središte gradskoj ulozi. Jedan od preduvjeta izmještanja prometa je formiranje nekih od novoplaniranih prometnih koridora, od kojih je tzv. produžena Branimirova, sjeverno od Zagrebačke, dijelom recentno izgrađena.
Ipak, izgledno je da će proći još godine, ako ne i desetljeća, da se prepoznata i zamišljena preobrazba središnje zone najmnogoljudnije zagrebačke gradske četvrti odmakne od tranzicijskog karaktera i približi onom koji nudi i gradi urbanitet. U tome procesu Domjanićev trg svakako igra važnu ulogu, a ta uloga danas ima dvije strane. Sjevernu koja čeka svoj budući kontekst bez prometa, i ona južna, iza zgrade Muzeja, koja nudi mogućnost relativno brze i učinkovite promjene u nešto više od parkirališta na koje je svedena sad.
Ideja parka, a ne parkirališta, za taj prostor zagovara se već nekoliko godina kroz aktivnosti Muzeja Prigorja i Centra za kulturu Sesvete – čije zgrade ujedno obrubljuju predmetni prostor sa sjeverne i zapadne strane. Jednom godišnje, povodom Tjedna mobilnosti, parkiralište bude zatvoreno i prostor se otvara za druge namjene. No, konkretnih planova za neko trajnije rješenje (za sad) nema.
Nekadašnje dvorište kurije, sadašnje parkiralište, ima nekoliko prednosti kao budući parkovni trg. U prvome redu sama mikrolokacija koja je u srcu Sesveta, a nadovezuje se na uređeni dio Domjanićeva trga koji bi se time logično proširio i ponudio korisnicima ono što sad ne nudi: zaštićenost mjesta, u prvome redu od prometa i buke koju generira glavna ulica te tako pružio bolje ambijentalne i boravišne kvalitete. Sve što trgu nedostaje sa sjeverne, može se nadomjestiti na južnoj strani. Taj je prostor već i urbanistički naznačen kao park ili trg, a okružuju ga zgrade javne namjene od kojih neke imaju i mogućnost jače orijentiranosti upravo na budući park.
U nekom užem smislu, centar Sesveta odnosi se na zonu od crkve do željezničke pruge. U perspektivi i južno od pruge. U čitavom tom arealu nema nekakvog uređenog i dobro opremljenog središta centra, odnosno javnog prostora koji bi služio kao prostor zadržavanja i poticao društvenost. Utoliko bi ga trebalo stvoriti. Javni prostori između objekata javne namjene također su, sa svega jednom iznimkom manjeg Parka Roberta Zadre, pretvoreni u parkirališta. Bez automobila te bi se sada poništene javne površine moglo i povezati. U ovom ili onom scenariji, središnje mjesto, ono s najvećim potencijalom atraktivnog parka ili trga je upravo sadašnje parkiralište na južnom dijelu Domjanićeva trga.
Kapacitet tamošnjeg parkirališta je četrdesetak parkirališnih mjesta pa njegovo ukidanje ne bi predstavljalo baš nikakav problem jer mogućnosti parkiranja u neposrednoj okolici postoje, a osobito u Ninskoj gdje je veliko parkiralište na doslovno manje od pet minuta hoda od trga.
Ukinuti parkiralište u osnovi je izrazito jednostavna (politička) odluka. No, ukidati ga bez da se brzo ponudi nešto bolje nije odluka koja bi bila mudra. Istovremeno, to ne bi trebala biti prepreka ili nerazumna odgoda akcije. Privremena rješenja mogu biti vrlo atraktivna. Trebaju i trajati privremeno. U Zagrebu privremena rješenja u pravilu traju predugo, a recentno i za pojedine prostore su programski dobra, a oblikovno uglavnom neuspjele improvizacije (koje potom nepotrebno antagoniziraju javnost za sam program). U idealnijim scenarijima ljestvicu treba postaviti više. Već s taktičkim rješenjem ponuditi nešto atraktivno i primjereno ulozi glavnog sesvetskog trga koji u svom južnom dijelu ne samo da može, već i treba biti bolji nego u sjevernom. Paralelni korak mogao bi biti i mini natječaj za taj južni dio trga. Uopće, za Grad Zagreb bilo bi odlično da se usustavi praksa arhitektonsko-urbanističkih natječaja maloga mjerila za odabrane točke maloga mjerila po gradu, ali i da te natječaje prati brza realizacija, čemu mjerilo ide u prilog.
Sesvete su na istočnom kraju Zagreba, ali su centar za one koji tamo žive i gravitiraju. Za središte Sesveta, pa tako i za južnu stranu Trga Dragutina Domjanića, čekanje je, očito, neizbježna stvarnost koja, osim što predugo traje, istovremeno ipak nudi brži put do bitno boljeg.
