Autor: Saša Šimpraga

Prvi zagrebački labirint vjerojatno je onaj jarunski. Nalazi se na Otoku hrvatske mladeži, a nastao je 2003. godine po projektu njemačkog arhitekta i waldorfskog pedagoga Johannesa Matthiessena.

Snježana Koren: Znanje o žrtvama, počiniteljima, promatračima i spašavateljima neophodno je za razumijevanje masovnih zločina i s njima povezanih trauma.

Groblja odavno i u nizu gradova nisu samo utilitarna mjesta, već mjesta kulture, značajne zelene oaze, rezervati bioraznolikosti, pa čak ni parkovi.

Kako Gredelj (još) nije ni tema u javnom prostoru, nije neobično da su birokratska rješenja koja se nude kao privremena zapravo štetna i banalna, a pojačavaju i bojazan da bi takva mogla biti i ona trajna.

Izgledno je da će proći još godine, ako ne i desetljeća, da se prepoznata i zamišljena preobrazba središnje zone Sesveta odmakne od tranzicijskog karaktera i približi onom koji nudi i gradi urbanitet.

Tribina u sklopu izložbe Ulica Patrisa Lumumbe, Muzej Prigorja, četvrtak, 12. veljače 2026. u 18.30 sati. Gosti: Višnja Kljajić  i Marijo Spajić. Urednik i voditelj: Saša Šimpraga

Upravo društvima poput hrvatskog, koja su se odrekla ne samo uspomene na Patricea Lumumbu kroz imena malih ulica, već i nasljeđa međunarodne solidarnosti, nedostaje ono što su te ulice predstavljale.

Mario Šimunković, doktorand u području suvremene hrvatske povijesti: Vođene logikom populizma i strahom od gubitka biračkog tijela, stranke često prešutno toleriraju radikalne poruke.

Kod Meštrovića i Gotovca nagost je iskonska, no kod Meštrovića možda društveno prihvatljivija, jer je statična, dok Gotovac golotinju naziva jednim od stupova umjetnosti, pridaje joj izuzetnu važnost i šeta gol po gradu.

Ponedjeljak, 24. studenoga 2025. u 18 sati, Gradska knjižnica, Multimedijalna dvorana, Starčevićev trg 4. Sudionici: Svjetlana Lugar, Saša Šimpraga Voditeljica: Ivana Fištrek.

Adriana Josipović, koautorica predstave Sretno!: Jedna od naših intencija bila je učiniti nevidljivo i nespojivo vidljivim i povezanim.

Zagrebački Trg Petra Krešimira IV osebujno je pejzažno riješen, nudeći dva usklađena krajobrazna pristupa i nekoliko tipova ambijenata.

Iako načelno uređen, bezimeni javni prostor između zgrada Glavnog kolodvora i Pošte u Branimirovoj danas je, oblikovno i komunikacijski, nedovršena zona.