Simbol borbe za slobodu postao je dio svakodnevne adrese sesvetskih obrtnika, trgovaca, ugostitelja i stanovnika, a ulične ploče s njegovim imenom unosile su globalni politički kontekst u svakodnevicu.
Današnja Ninska ulica u Sesvetama na prvi pogled djeluje kao obična, bučna jednosmjerna prometnica kojom dominira tranzit gradskih autobusa. No, njezina neuobičajena geometrija predstavlja prostorni arhiv iz kojeg se iščitavaju slojeviti tragovi njezina nastanka i preobrazbi. Ninska nije linearna ulica, već je sastavljena od tri povijesno različita segmenta koji zajedno tvore potkovičasti oblik, nalik otvorenom pravokutniku. Počinje u središtu Sesveta, spušta se prema jugu do željezničkog kolodvora, zatim zakreće prema zapadu, da bi se naposljetku ponovno usmjerila prema sjeveru i izbila na Zagrebačku ulicu. Taj oblik nije rezultat promišljenog urbanističkog planiranja, već je prostorni otisak triju različitih razvojnih logika koje su se ovdje sudarale i nadovezivale: agrarne, prometne i industrijske. U tih približno 650 metara sažeta je cjelokupna povijest transformacije Sesveta – od srednjovjekovnog kaptolskog trgovišta, preko ključnog prometnog čvorišta, do industrijskog predgrađa i suvremenog tranzitnog koridora.
Najstariji, istočni segment današnje Ninske ulice – nekadašnje Ulice Patrisa Lumumbe – nastao je kao seoski put koji je povezivao srednjovjekovno kaptolsko trgovište Sesvete na sjeveru s obradivim površinama na jugu. Katastarska karta iz 1832/34. godine pokazuje da ta linija nije bila planski projektirana, već se oblikovala organski, kao izravna posljedica agrarne svakodnevnice: kretanje kaptolskih podložnika, zaprega i stoke između jezgre trgovišta i polja. Upravo je ta utilitarna logika prostora osigurala njezinu dugovječnost. Trasa je preživjela sva kasnija preimenovanja i urbanističke intervencije, zadržavši svoju temeljnu prostornu matricu do danas.
Dolazak željeznice 1870. godine bio je prijelomni događaj koji je transformirao ne samo današnju Ninsku ulicu, nego i samo naselje. Dotadašnji seoski put, dug oko 200 metara, gubi agrarnu funkciju, postaje glavni prilaz željezničkom kolodvoru i dobiva ime Kolodvorska ulica. Paralelno s kolosijekom, u smjeru istok–zapad, formira se nova horizontalna prometna os – Željeznička ulica – koja se nadovezuje na lokalni put što je spajao Sesvete s Resnikom. Dok Kolodvorska ulica služi putnicima i svakodnevnim migracijama, Željeznička postaje prostor utovara i istovara robe, čime se jasno razdvajaju funkcije prometa ljudi i prometa dobara. U tom se razdoblju Kolodvorska postupno oblikuje kao jedna od ključnih sesvetskih ulica – žila kucavica u kojoj se počinje osjećati urbani ritam, dodatno pojačan otvaranjem prve sesvetske tvornice 1899. godine (Gospodarstvene tvornice mesnate robe i masti), na čijim će temeljima kasnije izrasti mesoprerađivački gigant Sljeme. Uz ulicu se otvaraju obrti, trgovine i ugostiteljski objekti, a ruralni svijet postupno se počinje spajati s gradskim pulsom.
Usporedno s promjenom funkcije, Kolodvorska ulica dobiva i svoje prve reprezentativne objekte koji su trajno definirali njezin vizualni identitet. Najistaknutiji primjer građanske arhitekture iz tog vremena jest kuća Weinberger, podignuta 1902. godine prema projektu arhitekta Gjure Carneluttija. U njezinu su prizemlju djelovale prva veletrgovina i gostionica, u koju je zalazio i Dragutin Domjanić, obiteljski prijatelj Weinbergerovih. I ugostiteljska tradicija ostalih dijelova ulice bila je iznimno snažna. Na mjestu današnjeg caffe bara Korner desetljećima su se smjenjivale kultne gostionice – od one Šimuna Hriberšeka s početka stoljeća, preko Jazbecove kuglane i mesnice, pa sve do poslijeratnog restorana Zelengaj.
Osim privatnih zdanja, prostor su oblikovale i javne institucije. Na mjestu nekadašnjeg vrta kaptolske kurije 1935. godine podignut je prvi vatrogasni dom, koji je kasnije srušen radi izgradnje današnje općinske zgrada, otvorene 1958. godine. Od 1991. ona služi kao sjedište najveće i najmnogoljudnije zagrebačke gradske četvrti. Gospodarsku snagu naselja dodatno prezentira Obrtnički dom, otvoren 1977. godine kao središte okupljanja i edukacije sesvetskih obrtnika. Cijelu ovu prostornu priču uokviruje željeznički kolodvor, izgrađen 1870. i obnovljen nakon velikog potresa 1880. godine. Osim što predstavlja najbržu i najekonomičniju vezu sa Zagrebom, kolodvor krije i zanimljivu biografsku crticu: u kolodvorskoj zgradi 1926. godine rođen je Nikola Tanhofer, redatelj kultnog filma H-8….
Godina 1961. donosi zanimljiv i specifičan ideološki sloj u povijesti ulice, trenutak kada se lokalni sesvetski prostor neraskidivo povezao s globalnim antikolonijalnim pokretom. Nakon ubojstva Patricea Lumumbe 17. siječnja 1961. godine, prvog demokratski izabranog premijera neovisnog Konga, lokalne sesvetske vlasti donose simbolički snažnu odluku: dotadašnja Kolodvorska ulica preimenovana je u Ulicu Patrisa Lumumbe. Na takvu su odluku jamačno utjecale masovne demonstracije održane 14. veljače na Trgu Republike u Zagrebu, na kojima se, po pisanju tiska, okupilo oko 200 tisuća Zagrepčana noseći Lumumbine slike i transparente protiv kolonijalizma. U tom snažnom društvenom ozračju, lokalna vlast u Sesvetama već 24. veljače donosi službenu odluku o preimenovanju.
Zanimljivo je da novo ime nije obuhvatilo cijelu trasu današnje Ninske, već je dodijeljeno isključivo onom identitetski najvažnijem istočnom segmentu od 200 metara – osi koja je nekada bila seoski put, a potom postala reprezentativno središte naselja. Dok je horizontalni krak uz prugu zadržao svoje funkcionalno ime (Željeznička ulica), ovaj vertikalni krak postao je nositelj imena afričkog mučenika i heroja borbe za suveren Kongo oslobođen belgijske vlasti. Bio je to fascinantan prostorni paradoks: simbol globalne borbe za slobodu postao je dio svakodnevne adrese sesvetskih obrtnika, trgovaca, ugostitelja i stanovnika.
Iako je ime Patricea Lumumbe za većinu Sesvećana ostalo egzotično, pa i teško izgovorljivo, ulične ploče s njegovim imenom unosile su globalni politički kontekst u sesvetsku svakodnevicu. Ulica je taj naziv nosila punih trideset godina, sve do 1991. godine, djelujući kao trajni simbol razdoblja u kojem su Sesvete bile simbolički povezane s idejama međunarodnog dostojanstva i prava na samoodređenje.
U tom “Lumumbinom razdoblju”, najdrastičniji prostorni i funkcionalni lom u razvoju ulice dogodio se 1984. godine izgradnjom autobusnog terminala u zoni Željezničke ulice. Prometni koridor u tadašnjoj Lumumbinoj ulici pretvoren je u primarnu pristupnu trasu gradskih autobusa, čime je potisnuta njezina nekadašnja uloga središta svakodnevnog života i susreta. Iako je projektiran kao privremeno rješenje, terminal je trajno preoblikovao karakter središta Sesveta.
Intenzivan prometni koridor donio je nova prometna pravila, jednosmjernost, buku i brzinu, što je neizbježno doprinijelo degradaciji prostora. Ulica koja je nekada pulsirala obrtima, trgovinama i ugostiteljskim objektima izgubila je na važnosti pred neumoljivom infrastrukturnom racionalizacijom. Ipak, unatoč pritisku autobusnog tranzita, tragovi prijašnjih slojeva i dalje su prisutni. Najstariji drvored kestena u Sesvetama, stare fasade, arhitektura i sjećanja starijih generacija ostaju kao nijemi svjedoci vremena u kojem je ova ulica bila nekadašnje središte, prije nego što je postala “žrtvom” vlastite prometne važnosti.
Konačni administrativni zahvat u transformaciji ovog prostora dogodio se 1991. godine. U širem procesu političkih promjena briše se naziv Ulice Patrisa Lumumbe, a tri povijesno različite osi spajaju se pod jednim, zajedničkim imenom – Ninska ulica.
Današnja Ninska ulica simbol je sesvetskog identiteta – ulica kroz koju je, doslovno ili simbolično, prošao svaki stanovnik Sesveta. Promjene imena – od Kolodvorske, preko Ulice Patrisa Lumumbe, do Ninske – nisu bile tek puke administrativne geste, već pokazatelji mijenjanja odnosa društva prema prostoru i kolektivnoj memoriji. Brisanjem Lumumbina imena nije nestao prostor, već jedan od njegovih najzanimljivijih slojeva u kojem je lokalna adresa bila nositelj globalne političke poruke.
Autor ovoga priloga, Damir Fofić, povjesničar je i arheolog, kustos Muzeja Prigorja te autor aktualne izložbe Ulica Patrisa Lumumbe koja se održava u Muzeju Prigorja do 20. veljače 2026.
Predavanje Damira Fofića o povijesti Ninske ulice održat će u petak, 30. siječnja 2026. u 19 30 u Muzeju Prigorja.
Izložba, predavanje i tekst dio su projekta Ulica Patricea Lumumbe. Projekt provode Udruga za nezavisnu medijsku kulturu (UNMK) i Muzej Prigorja, a podržan je od Grada Zagreba/ Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo temeljem javnog poziva Kultura i umjetnost u zajednici.
