Uoči UN-ove klimatske konferencije COP31, koja danas počinje u Turskoj, Zelena akcija upozorava na sve veći raskorak između hrvatskih klimatskih ciljeva i stvarne energetske politike.
Najnovije izvješće organizacije Climate Action Network Europe (NECP Tracker 2026) pokazuje da Hrvatska ozbiljno zaostaje za ciljevima koje je sama postavila. Emisije stakleničkih plinova u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama, među kojima su promet, zgradarstvo, poljoprivreda i otpad, rastu i znatno su iznad planirane putanje smanjenja. Istodobno, Hrvatska je jedna od rijetkih analiziranih država u kojima ni emisije industrijskih i energetskih postrojenja obuhvaćenih sustavom trgovanja emisijama nisu zabilježile pad tijekom 2025. godine.
“Dok se na međunarodnim konferencijama govori o napuštanju fosilnih goriva, Hrvatska nastavlja ulagati u njihovu budućnost. Širenje LNG terminala na Krku i razvoj novih plinovoda, uključujući Južnu interkonekciju s Bosnom i Hercegovinom, predstavljaju se kao projekti energetske sigurnosti, iako stvaraju rizik dugoročne ovisnosti o fosilnim gorivima. Zamjena ruskog plina američkim nije energetska tranzicija, a diversifikacija dobave ne može biti zamjena za jasan plan napuštanja korištenja fosilnih goriva”, izjavio je Luka Tomac iz Zelene akcije.
Problem je i izostanak dosljednog energetskog planiranja. Hrvatska ima strateške dokumente, ali energetske odluke prečesto proizlaze iz pojedinačnih investicijskih interesa i pretpostavke neograničenog rasta potrošnje. Novi veliki potrošači energije poput podatkovnog centra u Topuskom te ekspanzija turističke infrastrukture predstavljaju se kao razvojne prilike, bez dovoljno javne rasprave o njihovim energetskim, okolišnim i društvenim troškovima. Istodobno se otvara pitanje izgradnje samostalne nuklearne elektrane, projekta koji bi zahtijevao golema ulaganja i desetljeća planiranja i izgradnje, dok se zanemaruju brže dostupna rješenja. Klimatska kriza dodatno razotkriva slabosti takvog pristupa: toplinski valovi povećavaju potrošnju energije, dok suše i visoke temperature istodobno ugrožavaju njezinu proizvodnju.
“Projekcije rasta potrošnje energije nisu prirodni zakon, nego posljedica odluka o tome kakvo gospodarstvo razvijamo. Ne možemo svaku novu investiciju automatski proglasiti društvenim napretkom, a zatim očekivati da građani i okoliš snose troškove potrebne infrastrukture. Energetska politika mora odgovoriti na pitanje za što nam energija treba, tko od nje ima koristi i kakvu budućnost njome gradimo”, zaključio je Tomac.
Alternativa dakako postoji, a to je pokazala i studija deplinofikacije Hrvatske do 2035. godine, koju je objavila Zelena akcija. Studija projicira mogućnosti napuštanja fosilnog plina kroz razvoj obnovljivih izvora, energetsku učinkovitost, elektrifikaciju i sustavno smanjenje energetskih potreba. Umjesto novih fosilnih i skupih megaprojekata, Hrvatska mora usmjeriti ulaganja u pravednu tranziciju, uz zaštitu prirode i pravednu raspodjelu koristi i troškova.
Zelena akcija stoga poziva Vladu RH da uoči COP31 predstavi vjerodostojan plan napuštanja fosilnog plina, preispita nova ulaganja u fosilnu infrastrukturu i uspostavi transparentno planiranje energetskih potreba. Energetska sigurnost ne smije biti univerzalno opravdanje za nove projekte. Potreban nam je energetski suverenitet: sustav koji se prvenstveno oslanja na domaće obnovljive izvore, smanjuje ovisnost o uvoznim gorivima i omogućuje građanima i lokalnim zajednicama demokratsko odlučivanje o energetskoj budućnosti.
Članak je objavljen u sklopu projekta “O civilnom društvu” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
