Deseti i posljednji tekst u serijalu “Zagreb, volim te” bavi se kružnom formom u arhitekturi i elementima javnog prostora Zagreba.
Eksplicirati krug u prostoru (grada) znači odmak od uobičajenog. Počevši od najpoznatijih zagrebačkih kružnih formi kao što su paviljon Doma likovnih umjetnika do Zdenca života, a u oba primjera forma kruga dodatno se koncentrično širi, kružna forma u arhitekturi Zagreba bilježi čitav niz manifestacija koje polaze od temeljnog do detaljnog, od invencije do konvencije pa i od očitog do skrivenog. U gradu na drugi pogled kružne forme nose maksimirski paviljon Jeka ili Glazbeni paviljon na Zrinjevcu, Planićeva Okrugla vila (Vila Fuhrmann), paviljon Slovenijalesa u Savskoj, tržnica Volovčica ili zgrada Biocentra u okviru kampusa na Borongaju. Planićeva kuća na Gornjem Prekrižju najstarija je zagrebačka okrugla kuća, no nije jedina jer jedna postoji i ulici Dvoriček 17a u Podsusedu, druga, drvena, u ulici Nad tunelom 21 u Gračanima, a ona (žuta, s ravnim krovom) na adresi Oboj 64, na Bukovcu, srušena je za potrebe novogradnje.
Uz ostatke apside u Andautoniji, vjerojatno prve značajnije kružne forme u arhitekturi Zagreba obrambene su gradske kule od kojih neke opstoje još na Kaptolu, dok su druge izgubljene u vremenu, poput one u ulici Pod zidom ili polukružne Bakačeve. U modernije vrijeme, spremnici plina, poput nekadašnjih na uglu Gundulićeve i Hebrangove ili također srušenih spremnika tvornice Badel na uglu Zagrebačke ceste i Ljudevita Posavskog u Sesvetama, nekakvi su prethodnici onih HEP-a pored Doma sportova ili Toplane uz Savu kod jezera Savica kakvi se mogu vidjeti danas. Okrugla je i zgrada strojarnice zdenca gradskog vodovoda u Zagorskoj ili vodovodno postrojenje sred Parka pravednika.
Kružnu oblik imaju i kula nekadašnje vučje nastambe u ZOO-u, jedna od zgrada u okviru KBC Rebro, ili pergola s česmom u parkiću na uglu Držićeve i Radničke. Mjerilo kruga u gradu pritom je raznoliko: od dvorane Dražena Petrovića, preko svilare u okviru nekadašnjeg maksimirskog majura, danas dijela kampusa Agronomskog fakulteta, do preživjelih bunkera iz Drugog svjetskog rata kao što je onaj u Koturaškoj. I neke od grobnica na Mirogoju su okrugle, kao i brojne gradske fontane, često unutar kružnih tokova. I najpoznatija gradska fontana, Manduševac, od zadnjeg uređenja ima okrugli oblik. Okrugli je i stariji srušeni, i postojeći gredeljski vodotoranj, kao i onaj u okviru pivovare u Ilici, a punu kuglu imao je onaj na Bukovcu koji je postojao od 1986. do 2020. Kugla je i Prizemljeno sunce, odnosno sve planete Sunčeva sustava koje su postavljene sa Suncem u odnosu po cijelom gradu, kao i plastična kugla ispred Muzičke akademije. Mnogi su gradski detalji okrugli, od preživjelih bunara kao što je onaj u ulici Oboj, cvjetnih rondela, ili okruglih prozora kakve, primjerice, ima zvjezdarnica sjemeništa na Šalati.
Nevidljivi okrugli grad čine okrugle i polukružne strukture u unutarnjim dvorištima poput kupole sa stražnje strane zgrade nekadašnje Slovenske banke u Vlaškoj 53 ili mala kupola u dvorištu bivše vojarne, danas glazbene škole, u Vlaškoj 87.
Od nestalih objekata brojni su gradski tvornički dimnjaci od kojih je onaj paromlinski izgrađen 1916., srušen 2014., a ove 2026. dobio zamjenu, ovaj put u ulozi znaka i orijentira. Više ne postoji ni drveni motodrom na sajmu automobila na Hreliću po čijim bi zidovima vozili motori, a uskoro će nestati i okretište vlakova na Gredelju.
Privremeni grad čine okrugli cirkuski šatori, koji se sve rjeđe mogu vidjeti.
Prva zrinjevačka fontana, koja se nalazila na mjestu današnjeg paviljona, bila je okrugla. Jedina značajnija okrugla arhitektura u Novom Zagrebu dio je zgrade s bazenom Brodarskog instituta. Cibonin toranj jedini je okrugli neboder u gradu, a polukružne elemente ima nekoliko njih, od Napretkove zgrade u Bogovićevoj do Hoto tornja na Savskoj. Polukružna je i južna tribina maksimirskog stadiona, potom značajni elementi zgrada na Mirogojskoj i u Krapinskoj.
(Polu)kružni Zagreb nudi puno, a svakako među boljim ostvarenjima je Zdenac života, ujedno i jedna od najpoznatijih zagrebačkih skulptura, koja ima i identitetski važno mjesto u slici grada. Postav s oblinom ogradnog zida s klupama i kružnim ophodom za čitanje prikaza ciklusa života koji skulptura prikazuje, sjajan je primjer arhitekture maloga mjerila. Recentnija promjena materijala, iz bijelog (bračkog) kamena u kulir, i inicijalno, a i s vremenom pokazala se kao loša, pa bi ga trebalo vratiti u bijeli, samo kvalitetniji kamen nego ranije.
U povijesti graditeljstva na tlu Hrvatske forma kruga bilježi više od 7 000 godina povijesti tj. od mlađeg kamenog doba. Od neolitičkih kružnih utvrđenja (vjerojatno Staro Čiče), rimskih tumula noričko-panonskog tipa (1. i 2. stoljeće, oko Sesveta, Dumovca, u Turopolju i diljem kontinentalnog dijela Republike), preko brojnih srednjovjekovnih gradišta, poput wasserburga tj. okruglog opkopa koji ima dvorac Lukavec u okolici Zagreba, do plana da se s uređenjem pješačke zone na križanju Tesline, Preradovićeve i Masarykove u opločenju upiše kružnica i tako prostor koji nije nastao kao trg poprimi obilježje trga.
Tekst je dio serijala „Zagreb, volim te“ i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije na temelju provedenoga Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti.
Dosad objavljeno:
