Osmi tekst iz serijala “Zagreb, volim te”: U Zagrebu ne postoje javne površine nazvane po nekima od najvažnijih istraživačica i istraživača povijesti grada ili općenito osobama koje su značaju doprinijele upravo Zagrebu. Čeka se i na imenovanje ulice ili trga po Arsenu Dediću čiji je pjesnički i kantautorski opus, ali i duh, neodvojiv od Zagreba.
“Svaka ideja da sa svakim novim sistemom počinje nešto novo, u biti je antitradicionalna, a pokazala se uvijek i kao antikulturna jer negira bitno pitanje kontinuiteta kulture i dosegnutih vrijednosti.”
Radovan Ivančević, 1990.
Neobično je, ali indikativno za zapuštena društva, da u Zagrebu ne postoje javne površine nazvane po nekima od najvažnijih istraživačica i istraživača povijesti grada ili općenito osobama koje su značaju doprinijele upravo Zagrebu. Istovremeno, nije neobično da ulice imaju ljudi koji ih nisu nužno zaslužili ali su ih u određenim političkim trenutcima dobili pa tako svoju zagrebačku ulicu ima, primjerice, HDZ-ov ministar financija.
Prošle godine umrla je Snješka Knežević (1938. – 2025.), povjesničarka umjetnosti čiji je doprinos istraživanju utemeljiteljskog razdoblja modernog Zagreba ogroman. Ključno djelo njenog velikog istraživačkog opusa knjiga je Zagrebačka Zelene potkova. Da bi po nekoj osobi bio nazvan neki javni prostor, pravilnik propisuje da treba proći najmanje pet godina od smrti (to je pravilo dobro). Jednom kad taj period istekne, Zagreb bi se trebao odužiti Snješki Knežević imenovanjem neke od javnih površina, a možda dobro rješenje potencijalno je imenovanje sada bezimenog trga između Glavnog kolodvora i zgrade Pošte. Taj trg općenito traži redizajn iz parkirališta i nepotrebne betonjare u pravi trg. Nalazi se neposredno uz Zelenu potkovu, svojevrsno joj je proširenje, pa i između potkove i Gredelja, prema kojem jednom možda (opet) postane važna poveznica. Na trgu nalazi se i spomenik žrtvama holokausta, a uz Gredelj sve su to teme o kojima je Knežević također pisala, i utoliko lokacija lako veže uz ime. Jednom primjerenije uređen trg novi trenutak mogao bi obilježiti i novim, zapravo prvim ikad službenim imenom. Takva nakana unijela bi i površinski značajniju javnu površinu u Donjem gradu nazvanu po nekoj ženi, budući da ih gotovo nema, a ona nekolicina koje postoje izuzetno su (fizički) male.
Na taj mogući trg Snješke Knežević nadovezati se mogu javne površine na prostoru Gredelja koje bi se, jednom kad se formiraju, moglo nazvati po ključu upravo po osobama koje su se značajno bavile Zagrebom. Takva tematska imenovanja oslanjaju se na zagrebačku povijest i praksu promišljenijih bilježenja sjećanja koja gradu daju i na karakteru. S reurbanizacijom Gredelja izgledno je da će bivši industrijski sklop imati novi trg, park i ulice.
Odavno se neslužbeno predlaže da tamošnji javni prostoru budu, između ostalih, nazvani i po jednoj od najznačajnijih povjesničarki Zagreba, Lelji Dobronić (1920. – 2006.) i povjesničaru umjetnost, sveučilišnom profesoru i na temama grad angažiranom Radovanu Ivančeviću (1931. – 2004.). Primjerice, središnji trg po njoj, a glavni park po njemu.
Broj i vrsta javnih površina na Gredelju ovisit će o urbanističkom rješenju, no novih će sasvim sigurno biti, a izgledno je i da će one središnje biti pješačke. Nije teško zamisliti Šetalište Arsena Dedića (1938. – 2015.), osobe čiji je pjesnički i kantautorski opus, ali i duh, neodvojiv od Zagreba. Tematskim okvirom za Gredelj koji honorira zasluge za Zagreb, na neki se način sugerira i važnost te lokacije za grad.
Pokušaja da se neke od imena iz ešalona zaslužnih za Zagreb trajno zabilježe u memoriji gradskih ulica je bilo, no nisu svi uspješni tj. prihvaćeni. Možda najrecentniji je prijedlog iz 2021. godine za Park Antoanete Pasinović ( 1942. – 1985.), a odnosio se na službeno bezimenu javnu površinu u središtu novozagrebačkog naselje Sopot gdje su sve ulice nazvane po arhitektima. Tema proizlazi iz činjenice da se u tom naselju nalazi i sklop graditeljskih škola (proizišlih iz Bolleove Obrtne škole) pa se imena ulica znalački oslanjaju na na tu činjenicu. Imenovanjem središnjeg parka po Antoaneti Pasinović, arhitektici, (daleko) najznačajnijoj teoretičarki arhitekture u Hrvatskoj i aktivistici koja se istaknula u borbi za prve moderne pješačke zone u Zagrebu, dogodila bi se prva ženska javna površina u naselju u kojem su sve druge javne površine nazvane po muškarcima. Činjenica da za dio predmetnog parka postoji kolokvijalni lokalni naziv Krug, po arhitektonskom elementu u tlu parka, nije prepreka službenom imenovanju parka kao činu počasti i sadržajne nadogradnje koja doprinosi rodnoj ravnopravnosti, a istovremeno nadograđuje postojeći nomenklaturni kontekst. Takve male geste čine grad bogatijim, slojevitijim, konačno većim.
Nešto dublji pogled u prošlost, ukazuje i na predugi izostanak javne površine nazvane po gradskom inženjeru Rupertu Melkusu (1833. – 1891.). Melkus je rođen u Češkoj, a u Zagreb je doselio nakon studija u Beču. U Zagrebu je radio kao glavni gradski arhitekt i voditelj Gradskog građevnog ureda. Melkus je prvi moderni zagrebački urbanist i osoba čije se ime neizostavno veže uz neke od najvažnijih infrastrukturnih zahvata grada u usponu, poput izgradnje niza donjogradskih ulica, Zrinjevca, Mirogoja, i modernog vodovoda i kanalizacije. Dio je priče o Zagrebu u njegovom formativnom razdoblju kao većeg grada. Projektirao je i nekolicinu zgrada poput prvih zgrada gradskih škola, koje i danas služe svojoj svrsi (Kaptol, Varšavska, Krajiška). Možda najpoznatiji projekti su mu Mrtvačnica na Mirogoju i bivša Tvornica duhana u Klaićevoj. Neobično je da je povijest takve ljude, koji su gradu svoga vremena dali puno, preskakala. Moguća Ulica Ruperta Melkusa mogla bi biti negdje vezano uz neki veći infrastrukturni zahvat, možda pristup nekom novom mostu. Jednom kad i ako je grad dobije, bit će jedan od onih pokazatelja kontinuiteta kulture, a za Zagreb možda i nekakav mali povratak samom sebi.
Tekst je dio serijala „Zagreb, volim te“ i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije na temelju provedenoga Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti.
Tekst je dio serijala „Zagreb, volim te“ i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije na temelju provedenoga Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti.Dosad objavljeno:
