Drugi tekst iz serijala “Zagreb, volim te”: Izuzetno popularne zagrebačke izložbe Drevna kineska kultura, održane između 1984. i 1988. godine, predstavljale su prvi veliki izlazak Kine na Zapad, a za njihovo je održavanje odabrana prijateljska socijalistička zemlja. Elementi kineske kulture učestalije su prisutni u raznim dijelovima grada od početka 21. stoljeća, od arhitekture i skulptura do manifestacija i ugostiteljstva.
“Ljudi kažu da je Jang Ce velika rijeka. Velika jest ali ne i strašna. Nije li imperijalistička Amerika velika? Izazvali smo je i što se dogodilo? Ništa! Ima stvari na svijetu koje su velike ali ne i strašne.“
Mao Ce Tung, 1957.
Elementi kineske kulture, osobito tradicionalne kineske arhitekture, pojavljuju se u javnom prostoru Zagrebu od 20. stoljeća, a učestalije su prisutni po raznim dijelovima grada od početka 21. stoljeća. Prva zagrebačka trajna kineska struktura paviljon je Narodne Republike Kine, izgrađen na Zagrebačkom velesajmu, u Novom Zagrebu, 1957. godine po projektu arhitekta iz Kine Čenga Sunga Maa. To je zdanje i danas najmarkantniji trag kineske arhitekture ne samo u Zagrebu, već i u Hrvatskoj, a ima i status trajno zaštićenog kulturnog dobra RH. U bitno manjem mjerilu, u zagrebačkom Zoološkom vrtu, u sklopu malog kineskog vrta, nalazi se Kineski / Sečuanski paviljon, postavljen 2000-ih godina, kao još jedan i rijetki lokalni primjer (interpretacije) tradicionalne kineske arhitekture.
U Zagrebu danas živi nekoliko stotina Kineza i uglavnom se bave trgovinom ili ugostiteljstvom. Nove generacije već su rođene u Hrvatskoj. Njihovo je doseljavanje u značajnijoj mjeri krenulo s otvaranjem Hrvatske nakon pada autokracije 2000. godine, ali i otvaranja same Kine. U to vrijeme prve su naznake formiranja svojevrsnog zagrebačkog “Chinatowna” i to na Kajzerici gdje je u desetak godina (2004. – 2014.) ostvarena koncentracija kineskih trgovina. No, na Kajzerici nisu dugo opstale, a neke su potom preseljene na Jankomir. Dolazak Kineza u Zagreb utjecao je i na proširenje mreže kineskih restorana i trgovina po gradu. Ti su ugostiteljski objekti često više ili manje ukrašeni elementima tradicionalne kineske kulture koja postaje vidljivija u javnom prostoru grada. Ističu se restoran Peking u Ilici ili svojevremeno onaj u Brodskoj ulici u Središću.
Par kamenih lavova stoji na uglu Trga kralja Tomislava i Šenoine ulice, na ulazu u najstariji restoran tradicionalne kineske kuhinje u Zagrebu i Hrvatskoj, Asia, osnovan 1990. godine. Slični lavovi stoje i u Crnčićevoj ulici ispred kineskog restorana Panda, dok je još jedan par (identičan, samo veći) godinama stajao na pločniku ispred kineskog restorana Kina u Štoosovoj ulici, koji je imao i izgrađeni portal u tradicionalnom kineskom stilu.
Lavovi koji su postali mala lokalna atrakcija godinama su ostali na ulici i nakon što je restoran prestao s radom. U tome razdoblju netko im je obojao grivu u šarene boje, da bi prije koju godinu osvanuli ispred lokala u Parku Bartola Kašića, uz Martićevu ulicu, i obojeni u crno, gdje se nalaze i danas.
U javnom prostoru grada prisutni su i privremeni elementi, a možda najpoznatiji je skulptura “nebeskog konja” koja je bila postavljena u kružnom cvjetnjaku na Trgu Franklina Delanoa Roosevelta povodom izložbe Put svile održane u Muzeju Mimara 1996. godine. Izuzetno popularna bile su i izložbe Drevna kineska kultura održane u tadašnjem Muzejskom prostoru na Jezuitskom trgu, u dva navrata između 1984. i 1988. godine. Bio je to i prvi veliki izlazak Kine na Zapad, za što je odabrana prijateljska socijalistička zemlja, Jugoslavija, i Zagreb. Jedan od razloga zašto je za Kinu kulturno i politički važna izložba održana baš u Zagrebu vjerojatno je bila i činjenica da su Zagreb i Šangaj gradovi prijatelji od 1980. godine, što taj kineski grada čini jednim od najstarijih gradova prijatelja Zagreba.
Po uspostavi diplomatskih odnosa nakon neovisnosti Hrvatske, Zagreb po prvi put postaje sjedištem Veleposlanstva Narodne Republike Kine koje je bilo u Rusanovoj 13, a danas se nalazi u Mlinovima. Kroz godine pojedini odjeli bili su u različitim dijelovima grada, poput trgovinskog odjela na Bukovačkoj.
U siječnju 2016. godine na Trgu bana Jelačića, kao privremenu instalaciju, Veleposlanstvo Narodne Republike Kine postavilo je osamdeset figura ratnika, svojevrsni hommage čuvenoj Terakotnoj vojsci u Mauzoleju prvog kineskog cara kod grada Xi’ana, u povodu obilježavanja kineske Nove godine tj. Proljetnog festivala. Slična obilježavanja, s drugim elementima, tih su godina (od 2013.) na glavnom gradskom trgu održane u nekoliko navrata.
U sklopu Subversive festivala posvećenog šezdesetoj obljetnici Kineske revolucije, 2009. godine, umjetnik Dalibor Martinis izveo je performans Savski Jang Ce tako što je preplivao rijeku Savu s jedne na drugu obalu na potezu između Jadranskog i Zelenog mosta. Performans je evocirao, jednako performativan, povijesni događaj kad je Mao Ce Tung (opet) preplivao Dugu rijeku, Jang Ce, 1966. godine. Lokacija je odabrana i zbog tadašnje prisutnosti Kineza na Kajzerici.
Osim kineske nove godine i nekih promotivnih događanja, privremene kineske manifestacije u javnom prostru grada uključuju i Festival zmajevih čamaca koji je održava na Jarunu od 2014. godine u organizaciji Konfucijevog instituta Sveučilišta u Zagrebu, koji ima sjedište u Studentskom centru na Savskoj cesti, i u suradnji s Kajakaškim savezom.
Prisutnost tisućljetne kineske kulture na zagrebačkim ulicama je izravna, poput Kineskog paviljona, ili neizravna, poput popularnog i kolokvijalnog naziva Kineski zid za jednu od zgrada velikih dimenzija u naselju Travno. Isto ime danas ima i kineski trgovački centar na Jankomiru, najveći u gradu i zemlji. U istočnom dijelu grada, u Slavonskoj aveniji, djeluje kineski veletrgovački centar Kunlun, nazvan po planinskom lancu u zapadnoj Kini, koji ima i mitološku ulogu.
Arhitektura ili arhitektonski detalj, skulpture, instalacije i manifestacije koji pripadaju ili se oslanjaju na kinesku civilizaciju, a koji se mogu vidjeti u javnom prostoru, legitimiraju Zagreb kao europski grad kroz lokalnu baštinu jedne velike kulture.
Tekst je dio serijala „Zagreb, volim te“ i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije na temelju provedenoga Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti.