Dvije najjače „lijeve“ opcije, SDP i Možemo!, ganjaju LGBT+ glasove. SDP je na saborsku listu uvrstio Franka Dotu, dugogodišnjeg aktivista koji je objavio svoj Nacionalni LGBT program. Možemo! predstavlja pet politika za poboljšanje uvjeta života LGBT+ osoba. Bitku za taj segment biračkog tijela za H-Alter komentiraju urednica Crol.hr-a Iva Tomečić i sociolog Hajrudin Hromadžić.
Kratak period između objave datuma parlamentarnih izbora i njihova održavanja prisilio je političke stranke da svoje kampanje ubace u petu brzinu i brže-bolje skupe koje god glasače mogu. Dvije najjače „lijeve“ opcije, SDP i Možemo!, trenutno ganjaju i LGBT+ glasove. U svojim izbornim programima najavljuju borbu protiv diskriminacije u mnogim područjima, a mi donosimo pregled politika koje programi opisuju.
Podsjetimo, većina pozitivnih institucionalnih promjena došla je izvan Sabora. Sudski procesi na Ustavnom i Europskom sudu za ljudska prava i dugotrajna borba civilnog društva zaslužni su za to da je danas LGBT+ legislativa skoro zadovoljavajuća. U praksi, stranke koje danas pozivaju LGBT+ birače još nisu iskazale solidarnost kakvu je zajednica trebala. U Hrvatskoj ne postoje LGBT+ centri, Povorke ponosa organiziraju potkapacitirane udruge u nekoliko većih gradova, a pitanja rodnog identiteta izbjegavaju se u širokom luku kako razgovor o njima ne bi naljutio dio birača.
SDP u svom programu od preko 200 stranica obećava da će biti „predvodnik u boljoj zaštiti prava pripadnika LGBTIQ*+ zajednice i borbi protiv njihove diskriminacije. Kreirat ćemo, uvoditi i provoditi politike s ciljem zaštite, unapređenja i promocije prava svih rodno i seksualno nenormativnih osoba.“ Također, smanjili bi sistemsku diskriminaciju u zdravstvu, a pogotovo onu koju doživljavaju trans i rodno raznolike osobe. Detaljnijih politika nema, ali u programu naglašavaju „važan iskorak u zaštiti temeljnih prava i sloboda“ u mandatu Vlade 2011.-2015., misleći na Zakon o životnom partnerstvu.
Iva Tomečić, urednica portala Crol.hr, komentira: „Hrvatska LGBT+ zajednica, nije zaboravila fijasko iz 2013. kad je upravo ta stranka zajedno s HDZ-om izglasala održavanje referenduma o braku i – opet zajedno s HDZ-om – nije podržala slanje referendumskog pitanja Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti. Također, Zoran Milanović i SDP odgovorni su za promjenu Ustava iz 2011. po kojoj je nevažno koliko građana odlučuje na referendumu da bi odluka bila valjana, čime su utrli put za ono što će se dogoditi dvije godine poslije. Naravno, sjajno je što su se poslije ‘iskupili’ donošenjem Zakona o životnom partnerstvu, zahvaljujući kojem su LGBT+ parovi napokon mogli prestati živjeti u (pravnoj) neizvjesnosti. No, izglasavanju tog zakona prethodili su mjeseci i godine neumornog angažmana aktivistkinja i aktivista koji su za nj itekako zaslužni.“
SDP na listi u šestoj izbornoj jedinici predstavlja i nezavisnog kandidata Franka Dotu, dugogodišnjeg LGBT+ aktivista koji se u svom Nacionalnom LGBT programu zalaže za otvaranje LGBT+ centara u većim gradovima, omogućavanje istospolnim partnerima posvajanje djece, zabranu konverzivne terapije i propisivanje kazni za njihovo provođenje, i promicanje i samoodređenje rodnog identiteta na osobni zahtjev, bez dijagnoze.
U zdravstvu traži dokidanje diskriminacije muškaraca koji imaju seksualne odnose s muškarcima u postupcima darivanja krvi, osiguranje besplatne, dostupne i inkluzivne zdravstvene skrbi trans osobama i dostupnost PrEP-a, lijeka za prevenciju prenošenja HIV-a seksualnim putem, uz obavezno zdravstveno osiguranje. Tomečić smatra da je program vrlo detaljan i promišljen, a uspije li Dota ući u Sabor, vjeruje da će dati sve od sebe kako bi ga realizirao. Nada se da je „SDP u međuvremenu svladao neke lekcije te da više neće ponavljati onakve gafove“.
SDP je na Dan žena ove godine osnovao i Queer forum, interesni oblik organiziranja unutar stranke sličan Forumu žena ili Forumu mladih. Njegov je cilj “zaštita, unaprjeđenje i promocija prava svih rodno i seksualno nenormativnih osoba te borba protiv svih oblika nasilja i diskriminacije prema njima”. Također, SDP je prva stranka u regiji koja je osnovala ovakav tip organizacije. Tomečić o njemu kaže da je “pohvalno što je ga je SDP osnovao, no njegov je opis, barem zasad, prepun općih mjesta i parola, bez konkretnijih pojedinosti o tomu kako kane postići navedene ciljeve”. Za predsjednika je izabran mladi Karlo Vedak, dugogodišnji član stranke i aktivist, a budući da je Forum tek osnovan, vidjet ćemo hoće li njegovo postojanje pozitivno djelovati na smjer u kojem ide SDP-ovo predlaganje antidiskriminatornih politika.
Upravo su pitanja prava LGBT+ osoba ono što često odvlači ili privlači birače. Nedavno je Možemo! na svoj Instagram profil objavio sliku bedža duginih boja s logoom te stranke/platforme, kojeg su zainteresirani mogli uzeti s jednog od njihovih kampanjskih štandova. Mnogi su komentirali kako su planirali glasati za Možemo!, ali da neće zbog duginog bedža. Komentari na društvenim mrežama često nisu slika stvarnosti, čini se da većina glasačica i glasača Možemo! ipak podržava LGBT+ zajednicu, a dugin je bedž banalan primjer podrške. Ali, ova anegdota pokazuje da je upravo identitetsko pitanje ono koje danas odvaja desne od lijevih stranaka. Tako i desne stranke koriste homofobiju, a posebno transfobiju i moralnu paniku oko „rodne ideologije“ kako bi privukle glasače.
Možemo! u svom programu predstavlja pet politika za poboljšanje uvjeta života LGBT+ osoba. Najavljuju promjene Obiteljskog zakona i Zakona o socijalnoj skrbi, zabranu konverzivne terapije i diskriminaciju muškaraca koji imaju seksualne odnose s muškarcima pri postupku darivanja krvi, podršku mentalnom zdravlju osoba i njihovim obiteljima. Najavljuju i prostore za LGBT+ centre, jačanje instituta kriznog smještaja i edukaciju javnih službenika/ca, poslodavaca/ki, radnica/ka i potpore organizacijama civilnog društva.
Program te stranke Tomečić komentira: “On je onakav kakav bih od njih i očekivala, no, primjerice, kad je riječ o edukaciji policijskih službenika o zločinima iz mržnje, ona se, koliko mi je poznato, provodi već godinama. Bez obzira na to, iz njihova se programa, odnosno dijela koji se odnosi na LGBT+ prava, vidi se da prepoznaju specifične probleme i potrebe LGBT+ populacije, a budu li u prilici participirati u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, nadam se da će na tu temu surađivati sa samom zajednicom.”
Također, u programu se spominje i žurno postupanje u slučaju zločina iz mržnje, što je već određeno zakonom. Ono što nedostaje u programima obiju stranaka su promjene u obrazovnom sustavu. Obje se zalažu za obavezni građanski odgoj u odgojno-obrazovnim ustanovama, Možemo! čak spominje snažnije naglašavanje sadržaja vezanog uz seksualna i reproduktivna prava i zdravlje, ali mnoge su druge promjene potrebne sustavu obrazovanja da bi škole stvarno postale sigurne za LGBT+ mlade.
Tomečić dodaje kako “i jedna i druga stranka pokazuju dobru volju za unapređenje prava i statusa LGBT+ ljudi, a hoće li svoja obećanja ispuniti, tek ćemo vidjeti. Budući da živimo u iznimno nestabilnim i neizvjesnim vremenima, zbog čega jačaju regresivni, populistički i radikalni pokreti u cijelom svijetu, čvrsta, odlučna i beskompromisna politika koja bi ranjivim manjinama omogućila život bez straha od nasilja, represije ili gubitka stečenih prava možda nam je potrebnija no ikad.”
Politike koje predstavljaju SDP i Možemo! protivnici često nazivaju „ekstremnim lijevim idejama“, a članove i one koji ih podržavaju zovu „komunjarama“. Unatoč širokom dijapazonu stranaka na političkoj sceni, većina „lijevih“ ipak nisu lijeve koliko se desnici čini.
Hajrudin Hromadžić, profesor s Odsjeka za kulturne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, podsjeća da stranke o kojima ovdje govorimo, koje se nominalno svrstavaju pod kategorije ljevice, zelene ljevice ili lijevog centra, nisu stranke ljevice, već stranke klasičnog liberalnog centra s elementima odgovornijih socijalnih politika u njihovim programima i djelovanjima.
„Već nekoliko desetljeća pratimo manje-više kontinuirano pomjeranje na zapadnoj ljevici po principu, od bazičnih ekonomsko-političkih pitanja prema politikama identiteta. Ono je zahvatilo i postjugoslavenski prostor i to ne, kako se obično misli, od ranih 1990-ih, već barem od ranih 1970-ih godina kroz tranziciju od komunizma prema socijaldemokraciji. Takvu transformaciju označava prijelaz s motiva rada, radništva i kapitalističke eksploatacije, na figure raznoraznih identitetskih drugih, među njima i LGBT+ osoba. I ništa nije problematično s artikulacijom problema vezanih uz identitet. Dapače, to su važna pitanja, ali treba biti jasan i reći da su to aspekti vezani uz politike liberalno-demokratskog centra, a ne političke ljevice u klasičnim značenjima termina.
Dokaz tomu je da u svojim programima imaju pregršt prostora posvećenog politikama identiteta, ali spomenuta pitanja rada i radništva, kao i sistemska kritika kapitalizma kao takvog, simptomatično izostaju, nema ih, ni u tragovima. Ako tako postavimo stvari, jedine, meni poznate, stranke ljevice u Hrvatskoj jesu Radnička fronta i marginalni SRP, Socijalistička radnička partija.”
Upravo je izjednačavanje ljevice s podrškom LGBT+ osobama ono što koči i buni. Tako postoje gej kandidati na listama desnih stranaka koje se kandidiraju na ovim izborima, te homofobni i transfobni ljevičari. Ono bitno, bez obzira na ishod izbora, jest da LGBT+ biračice i birači svoje „predstavnike“ drže za riječ. Politike u izbornim programima su planovi, a ne obećanja s figom u džepu. LGBT zajednica, bez obzira na političke ukuse pojedinih članica i članova, mora pamtiti i podsjećati na najave u izbornim programima. LGBT+ zajednica najbrojnija je hrvatska manjina koja svakodnevno raste, a na budućim će izborima teme LGBT+ politika biti sve češće.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.