Politika
Na sljemenu vlasti netko je umislio da je Luj XIV, pa se svom silinom nejakih pluća dere iz svega glasa: „L’état c’est moi!“ Zoran Milanović? Andrej Plenković? Nije jasno, obojica znaju francuski.
Nijedna od značajnijih mjera nove zagrebačke vlasti nije osobito lijeva i sve su daleko od revolucionarnih, ali proizvele su stvarnu razliku u svakodnevnim životima običnih ljudi.
Andrej Plenković je s nekoliko poteza na vanjskopolitičkomu skliskom terenu, na unutarnjem planu vrlo glasno kukuriknuo prije zore.
Upravo je ustaški režim s ovoga mjesta, kolovoza 1942., deportirao 800 zagrebačkih Židova u nacističku tvornicu smrti Auschwitz. Nijedan nije preživio.
Empirijska je mudrost to da istina najviše boli, što se u nemilosrdnom šaketanju među dvama državnim brdima očitava amplitudama višeg ili nižeg intenziteta bijesa, prostačke invencije, podmetanja i osvetoljublja.
Najžešći prizivači prijevremenih izbora, koji se neće dogoditi, možda su zadnji koji bi trebali biti zainteresirani za takav rasplet, jer mnogi od njih u hipotetskim izborima ne bi vidjeli Sabor.
Dušica Radojčić: „Meni je, prije svega, interes da se vijećnici imaju prilike očitovati o temi referenduma koji smo predložili za gradnju na Lungomareu, za to se zalažem i to i je razlog eventualnog pokretanja zahtjeva za moju smjenu.“
Komu je to odjednom, iznenada, ničim izazvano, palo na pamet da se u glavnim gradovima zemalja članica tzv. obitelji kojoj oduvijek pripadamo hitno očiste davno već zaboravljena atomska skloništa u podrumima velikih zgrada!?
Maja Đerek: “To da je HDZ kriminalna organizacija potvrđeno je pravomoćnom sudskom presudom. Svi imamo pravo izreći da je HDZ kriminalna organizacija.”
Posljednjih tri-četiri mjeseca, život je već poskupio tridesetak posto u dijelu najosnovnijih potreba – a država se nije pokazala sposobnom/učinkovitom barem ublažiti/olakšati ljudima inflatorni udar.
Vili Beroš, jedan iz plejade vrlo nesposobnih ministara nesposobne vlade premijera nesposobnog riješiti ijedan ključni problemu državi, uvjerljivo neuspješno eksperimentira zdravljem i strpljenjem građana.
Ako ga javnost ne spriječi, ministar Josip Aladrović jamačno će dopustiti zvučnu državnu pljusku osobama s invaliditetom koje se iz petnih žila trse živjeti normalno i socijalno uključivo.
Treba uistinu imati debeli obraz i nešto vrlo kvarljivo u glavi, pa se kao najodgovorniji u zemlji pojaviti na prvu obljetnicu razornog potresa na Baniji među stradalnicima i bez srama ih pogledati u oči.
Da Andrej Plenković ne drži do zdravlja nacije kao do lanjskog snijega, ne bi u državnom proračunu olako maznuo bankrotiranom zdravstvu 6,4 milijardi kuna i njima uplatio prvu ratu za Rafale.
Budalama željnim vlasti po svaku cijenu COVID-populizam je pričuvna opcija, budući da njihove autsajderske opcije nemaju nikakve šanse. Vidi im politički rejting.
Kao trenutno najmoćniji političar u zemlji Andrej Plenković se osilio, pa je valjda smetnuo s uma da je premijer i cijepljenih i necijepljenih, i da mu je dužnost naći kompromisno rješenje.
Istina najviše boli, a „prostoseljački“, izravan i namjerno grub novinarski rječnik i stil Borisa Dežulovića izazovno usmjerava pozornost na suštinu problema.
Premijer Plenković i ministar Aladrović uistinu dobro žive na „fenomenalnomu mjestu za život“. Vrijeđali bi istinu kad bi kazali da žive loše u državi u kojoj drugima kroje gaće.
Rascijepljeni SDP još je nesposobniji biti iole respektabilnija opcija, vrijedna biračkog prepoznavanja i glasa povjerenja.
Kad su vladajući napokon uvidjeli da ne komuniciraju kvalitetno javnosti svoju polit-epidemiologiju i da im propagandne akcije manje-više padaju u vodu, čini se da zaoštravanje i strogoća opet dolaze u obzir.