Kako bi mirovni i antiratni pokret trebao odgovoriti na ovo pojačano militariziranje i britansko nuklearno širenje u novoj utrci u naoružanju?
Vjerojatno je bilo neizbježno da će odbijanje Španjolske da se povinuje zahtjevima Donalda Trumpa i NATO-a, i da zajedno s ostalim saveznicima poveća vojne izdatke na 5 posto BDP-a – izazvati bijes američkog predsjednika. Brzo je zaprijetio španjolskom premijeru Pedru Sánchezu strožim trgovinskim sporazumom, uključujući i to da će Španjolska plaćati “dvostruko više” carina od zemalja koje su poslušno slijedile njegove zahtjeve.
Nova obaveza izdvajanja 5 posto BDP-a za nacionalnu sigurnost, dogovorena na samitu NATO-a u Haagu, može se podijeliti, navodi se u priopćenju britanske vlade, na predviđenih 3,5 posto za „osnovnu obranu“ i 1,5 posto za „otpornost i sigurnost“, s ciljnim rokom do 2035. godine. Trump je, naravno, to proglasio “velikom pobjedom” i, što je posebno značajno, izrazio nadu da će se novac potrošiti na kupovinu američke vojne opreme.
Britanska vlada je to jedva dočekala – od američkog proizvođača Lockheed Martin odmah je naručila dvanaest borbenih aviona F-35A sposobnih za nošenje nuklearnog oružja, po cijeni od 80 do 100 milijuna dolara po komadu. To je ukupni trošak otprilike jednak iznosu koji ministrica financija Rachel Reeves nastoji uštedjeti na isplatama PIP-a i naknadama za Universal Credit. Ti će avioni biti stacionirani u RAF Marhamu, blizu Peterborougha, i bit će naoružani američkim nuklearnim bombama B61-12, koje će se skladištiti ili u RAF/USAF Lakenheathu ili u RAF Marhamu, a bit će biti dodijeljeni NATO-ovoj zračnoj diviziji.
Za razliku od aviona sposobnih za nošenje nuklearnog oružja koji su stacionirani u američkoj zračnoj bazi Lakenheath pod kontrolom američkih zračnih snaga – a koji su u vlasništvu američke vojske – novi avioni koji stižu u Marham, zajedno s oružjem koje će nositi, predstavljaju novo proširenje britanskih nuklearnih snaga. Britansko nuklearno oružje se trenutno nalazi na podmornicama i Kraljevska mornarica ga lansira s mora. Ovaj novi korak britanskom će arsenalu dodati nuklearno oružje koje se lansira iz zraka. Britanija je posljednji put imala zračne nuklearne sustave 1998. godine, kada ih je uklonila vlada Tonyja Blaira.
Na samitu u Haagu također je dogovorena obaveza članica NATO-a da ostanu predane kolektivnoj obrani prema članku 5. osnivačkog ugovora NATO-a, usprkos zabrinutosti koju je izazvao Trump svojim očigledno drugačijim tumačenjem kolektivne obrane u odnosu na ostale zemlje.
Ishod ovoga samita ima goleme globalne posljedice, osobito u pogledu klime, vojnih emisija i društvenog propadanja. Veliko pitanje za Britaniju jest – odakle će doći novac. Proračunski izvještaj koji je ministrica financija objavila ranije ovog mjeseca postavio je cilj izdvajanja 2,6 posto BDP-a za obranu do 2027., no sada, s novim ciljem od 5 posto, taj će udio već do 2027. narasti na 4,1 posto. Ova će vlada, po svemu sudeći, taj novac uzeti iz socijalnih izdvajanja. Trošak će biti ogroman.
Ovo je došlo zajedno s objavom Nacionalne strategije sigurnosti, s naglaskom na pristup „cijelom društvu“ koji usklađuje ciljeve sigurnosti i obrane s radnim mjestima, gospodarskim prilikama i rastom. Strategija također uključuje šire shvaćanje sigurnosti, poput energetske sigurnosti i suzbijanja bandi koje se bave krijumčarenjem ljudi. Poseban se naglasak stavlja na suverenu sposobnost – proizvodnju i kontrolu unutar vlastite zemlje, primjerice proizvodnju čelika i osiguravanje opskrbnih lanaca – kao i na znanost, obrazovanje, trgovinu i najnapredniju tehnologiju uz tzv. „meku moć“ kao što su operacije špijunskih službi MI5 i MI6.
Sve je to povezano s novom industrijskom strategijom vlade koja uključuje 86 milijardi funti za istraživanje i razvoj s ciljem poticanja rasta tehnologija za gospodarsku i vojnu konkurentnost, kao i uz obranu javnih službi i poduzeća, prometnog i energetskog sektora od kibernetičkih napada i sabotaže.
Dakle, kako bi mirovni i antiratni pokret trebao odgovoriti na ovo pojačano militariziranje i britansko nuklearno širenje u novoj utrci u naoružanju?
Očito je da „vojni kejnezijanizam“, koji promovira vojnu potrošnju kao gospodarsku korist, jednostavno ne drži vodu. Moramo iskoristiti ono što je unutar sindikata i šireg društva napravljeno za Alternativni obrambeni pregled[1] kako bismo pokazali štetnost pristupa „obrambenog dividenda“, te konkretno objasnili da je vojna potrošnja znatno slabiji multiplikator gospodarstva i zaposlenosti u usporedbi s drugim javnim ulaganjima. To znači da generira manje ukupne gospodarske aktivnosti i radnih mjesta, te manje dodatnih koristi u odnosu na ulaganja u ključne javne usluge, infrastrukturu i radno intenzivnih tehnologija, a osobito u obnovljive izvore energije.
Također se moramo usmjeriti na suprotstavljanje militarizaciji obrazovanja, posebno propagandi za vojnu regrutaciju koja je usmjerena na mlade u školama, a koju u suradnji provode Ministarstvo obrane i Ministarstvo obrazovanja.
Da, potreban nam je pristup cijelom društvu – ali pristup koji kaže „ne“ eskalaciji nuklearnog naoružanja, koji prepoznaje da otpornost i sigurnost dolaze iz ulaganja u zajednice, socijalnu skrb, kvalitetna radna mjesta, kvalitetno stanovanje i obrazovanje – a ne iz ulaganja u oružje i rat.
