Prijedlog potpisnika ovih redaka, premda prekasan i posvema uzaludan, bio bi da se 1,6 milijuna namijenjenih ratnim udrugama u svrhu obilježavanja početka rata preusmjeri na nešto korisnije.
Sredinom prošloga tjedna javnost je bila obaviještena o raspisivanju poziva Ministarstva branitelja veteranskim udrugama koje u 2026. godini namjeravaju obilježavati „obljetnice ratnih događanja i stradavanja“ i „prigodne nadnevke vezane za Domovinski rat“, da se jave radi financiranja ili sufinanciranja takvih aktivnosti.
U pozivu je posebno naglašeno da je godina 2026. jubilarna, trideset i peta od početka rata, pa udruge sada, nakon 2025. godine u kojoj se naveliko i naširoko „obilježavalo“ 1995. i kraj rata, u 2026. imaju priliku naveliko i naširoko „obilježavati“ njegov početak, 1991. Zahvatiš li ga spočetka, zahvatiš li ga skraja, „Domovinski“ rat je vječno rastezljiva kauguma.
„Godine 2026. navršava se 35 godina od početka Domovinskog rata, herojske obrane i stradanja grada Vukovara i Škabrnje 1991. godine, utemeljenja Oružanih snaga Republike Hrvatske, ustrojavanja dijela ratnih dragovoljačkih postrojbi, gardijskih brigada, pričuvnih postrojbi te postrojbi/jedinica specijalnih snaga MUP-a, ratnih stradavanja i drugih događaja iz Domovinsnkog rata 1991., koja su obilježila početke obrane Hrvatske od agresije i dala nemjerljiv doprinos stvaranju njezine slobode, samostalnosti i neovisnosti“, odredilo je braniteljsko ministarstvo, masnim slovima, ton onoga što se očekuje u projektnim ponudama.
Sam javni poziv sročen je ponešto neuobičajeno u odnosu na standarde koji inače postoje kada je riječ o financiranju aktivnosti civilnog društva javnim sredstvima. Npr, u natječaju je navedeno da se braniteljske udruge mogu na njega prijaviti „do 17. 11. odnosno do isteka osiguranih sredstava“, međutim u samom tekstu natječaja ne piše koliko sredstava je osigurano, pa smo taj podatak zatražili od dežurne službe za odnose s javnošću Ministarstva branitelja.
Odgovoreno nam je da je Odlukom o raspisivanju poziva (koja očito nije uvrštena u natječajnu dokumentaciju, premda je se spominje u javnom pozivu) navedeno da osigurana sredstva budu u ukupnom iznosu od 1.600.000,00 eura. S obzirom da maksimum koji svakoj pojedinoj udruzi na ovom natječaju može pripasti iznosi 8000 eura, to bi značilo kako je planirano da u „obilježavanju“ jubileja prve ratne godine sudjeluje u negdje između 200 ratnoveteranskih udruga do, možda, i tisuću njih. Ne moramo brinuti: trideset i peta godina od početka rata svečano će biti proslavljena doslovno u svakoj provincijskoj zabiti.
Odstupanje ovog javnog poziva od standarda (koje ustvari sugerira stanovitu familijarnost odnosa država – ratnoveteranske udruge) sastoji se u tome što nije navedeno tko ustvari odlučuje o financiranju pojedinih aktivnosti. Spomenuto je samo povjerenstvo za procjenu prijava, koje na osnovu nerazrađenih kriterija boduje pristigle ponude i zatim „predlaže“ koje bi od njih trebalo financirati.
Na naše izričito pitanje, braniteljsko ministarstvo odgovara da konačne odluke o financiranju donosi, zna se, ministar Medved.
Nadalje, javni poziv predviđa da u obzir za financiranje dolaze aktivnosti koje se provode od 1. 1. 2026., premda je sam poziv objavljen 14. 1. 2026. Od braniteljskog smo ministarstva zatražili objašnjenje što se dešava u slučajevima kada udruge započnu s provođenjem prijavljenih aktivnosti prije nego što povjerenstvo predloži nadležnom odluke prihvaćanje ili neprihvaćanje njihovih konkretnih prijava, odnosno prije nego što ta odluka bude donesena.
„Sukladno točki IX. Poziva, na Poziv se mogu prijaviti aktivnosti koje se provode od 1. siječnja do 31. prosinca 2026. Dakle, sve prijave koje su se počele provoditi ili su se provele prije prijedloga Povjerenstva za financiranje (ukoliko je pozitivan) i odluke o financiranju, odnosno od 1. siječnja 2026., bit će prihvaćane“, glasi odgovor ministarstva. Teoretski, proizlazi, moguće je da neka od veteranskih udruga započne svoj program u prvom mjesecu 2026. godine, ali da potom od natječajnog povjerenstva ne dobije potrebna 23 boda, pa da joj ministarstvo ne pokrije troškove. Daljnja istraga vodila bi u pravcu prikupljanja informacije – događaju li se, u praksi, takve situacije.
I na kraju, jedna od specifičnosti ovoga javnog poziva jest da ne predviđa izrijekom mogućnost prigovora na postupak ili rezultate natječaja, što bi trebao sadržavati na osnovu vladine Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (čl. 32.). Kako to?! Naime, u Hrvatskoj je registrirano između 1200 i 1400 braniteljskih udruga, udruga ratnih vojnih invalida i udruga civilnih ratnih žrtava. Lako bi se moglo dogoditi da interes za obilježavanje okrugle godišnjice početka rata bude poveći, pa da neke od onih kojima sredstva ne budu (u cijelosti) pokrivena ostanu nezadovoljne.
„Ministarstvo /…/ primjenjuje Uredbu o kriterijima u smislu odredbe čl. 32., na način da razmatra i rješava sve zaprimljene prigovore i o tome uredno obavještava udruge podnositelje istih, te činjenica da se u Pozivu ne navodi mogućnost prigovora ni na koji način ne utječe na izražavanje mišljenja udruga o rezultatima njihovih prijava“, odgovorili su nam, pomalo lakonski, iz braniteljskog ministarstva. Međutim, nenavođenje mogućnosti prigovora u samom tekstu poziva također bismo pripisali gore spomenutoj stanovitoj familijarnosti odnosa država – ratnoveteranske udruge.
Vratimo se na kraju onome što je u javnom pozivu napisano masnim slovima i što bitno određuje njegov ton: herojskoj obrani i stradanju Vukovara i Škabrnje, utemeljenju Oružanih snaga, formiranju dragovoljačkih formacija i gardijskih brigada, postrojbi rezervista i jedinica specijalnih snaga MUP-a, ratnih stradavanja… ako do dana današnjega o tome svemu još sve ne znamo, ništa nova nećemo doznati niti na jubilarnu 35. godišnjicu.
Zasigurno, na predviđenim se „svečanim obilježavanjima“ neće ništa čuti o nekim potisnutim događajima koji su se zbili 1991., poput nalijevanja civila nepoćudnih krvnih zrnaca akumulatorskom kiselinom i bacanju njihovih tijela u Dravu, masovnim mučenjima i ubijanjima u Pakračkoj Poljani, divljanju Merčepovih policijskih snaga po Vukovaru, ubojstvu obitelji Zec usred Zagreba, formiranju koncentracijskog logora u Lori, koncentriranju civila na Zagrebačkom velesajmu, o mučenjima i ubojstvu stotinjak civila u Sisku, travanjskoj pucnjavi po Borovu Selu, izbacivanjima s posla i različitim šikaniranjima u javnosti i dalje od nje… koji događaji, svi zajedno, a posebno oni neprocesuirani, također tvore određenu “vrijednost domovinskog rata”.
Prijedlog potpisnika ovih redaka – premda malo prekasan i posvema uzaludan, bio bi da se 1,6 milijuna namijenjenih ratnim udrugama u svrhu obilježavanja početka rata preusmjeri na nešto korisnije. Konkretnije, predlažemo:
- Financijsku pomoć hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji uoči Svjetskog prvenstva na kojem se očekuje da ova na najbolji mogući način predstavi Naš Narod, ili:
- Ulaganje u obnovu hrvatskih rimokatoličkih bogomolja koje su, doduše, sve već bile obnovljene prije dvadesetak-trideset godina, ali su im sada već fasade nagrižene zubom vremena, a ipak, to su Božje kuće, pa…, ili:
- Ulaganje u Hrvatsku demokratsku zajednicu kao stožernu stranku hrvatskog naroda bez koje svega ovoga (vojske, države, slobode, nezavisnosti, potisnutih događaja…) zasigurno ne bi ni bilo, ili:
- Nabavu dodatnih količina municije, pardon, streljiva, za naše hrabre novake koji će ove godine biti regrutirani u skladu s novim propisima, jer puca se svuda oko nas, svjesni smo, a trebat će nam novi heroji, invalidi i civilne žrtve kad ovima sadašnjima biologija presudi…
