“Smještaj velikog broja ljudi na malom mjestu bez privatnosti i mogućnosti svrsishodnog provođenja vremena i redovitog doticaja s vanjskim svijetom stvara uvjete u kojima nasilje postaje učestalo”, upozorava pravobranitelj za osobe s invaliditetom Dario Jurišić.
“Nasilje nad osobama s invaliditetom u institucijama sustavni je problem koji zahtijeva sustavne promjene. EU i njegove države članice moraju ispuniti svoje pravne obveze i zaštititi temeljna prava osoba s invaliditetom tako što će dati prednost njihovu uključivanju u zajednicu, postupati s njima dostojanstveno i s poštovanjem te ih učinkovito štititi od nasilja i zlostavljanja”, istaknula je direktorice Agencije EU-a za temeljna prava (FRA) Sirpe Rautio nakon objave novog izvješća Places of care = places of safety? Violence against persons with disabilities in institutions” („Mjesta skrbi = sigurna mjesta? Nasilje nad osobama s invaliditetom u institucijama”), koje pokazuje kako normalizacija nasilja, prepreke prijavljivanju zlostavljanja i nedostatak učinkovitog praćenja ugrožavaju prava osoba s invaliditetom.
Više od 1,4 milijuna osoba s invaliditetom u EU-u živi u institucijama. Budući da Europska unija i njezine države članice ne uspijevaju ispuniti svoje obveze u pogledu deinstitucionalizacije u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda (UN) o pravima osoba s invaliditetom, mnoge osobe u takvim okruženjima suočavaju se s kršenjima svojih temeljnih prava.
Oblici nasilja istaknuti u izvješću uključuju vikanje i uvrede, prisilna liječenja i primjenu prevelike količine lijekova, proizvoljnu upotrebu mjera ograničavanja, radno i financijsko iskorištavanje te fizičko i seksualno nasilje. Osobe s intelektualnim teškoćama, djeca i starije osobe izložene su većem riziku od zlostavljanja.
Nasilje i zlostavljanje u institucijama omogućeni su kroničnim nedostatkom osoblja i ograničenim resursima. Mnoge žrtve počele su doživljavati zlostavljanje kao normalno i nisu upoznate sa svojim pravima i kanalima za prijavljivanje zlostavljanja. To stvara trajne prepreke te kulturu šutnje i nekažnjavanja, ističu iz FRA.
Izvješće se temelji na istraživanjima u 27 država članica EU-a i trima zemljama kandidatkinjama (Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji), a nadopunjeno je razgovorima u 10 država članica EU-a (Hrvatskoj, Njemačkoj, Irskoj, Italiji, Latviji, Malti, Poljskoj, Portugalu, Slovačkoj i Sloveniji).
U Hrvatskoj je terensko istraživanje pokazalo ono isto na što upozorava i pravobranitelj za osobe s invaliditetom nakon obilazaka ustanovama u kojima su smještene osobe s invaliditetom: u ustanovama dolazi do verbalnog i psihičkog nasilja nad osobama s invaliditetom koje su u njima smještene, a zabilježeni su i slučajevi fizičkog nasilja ali i prisilnih postupanja (vezivanja, izdvajanje u sobe za izolaciju, sediranje prekomjernom upotrebom psihofarmaka).
“Ta prisilna postupanja iako su regulirana pravilnicima u suprotnostima s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i njima se teško narušava ljudsko dostojanstvo i integritet osoba nad kojima se provodi. Još više nego je to slučaj s nasiljem u obitelji, takvo nasilje ostaje unutar četiri zida jer je još veća ovisnost osobe nad nasilnikom koji je ujedno pružatelj skrbi”, ističe pravobranitelj Dario Jurišić.
Smještajem u ustanove krše se temeljna ljudska prava: pravo na slobodu kretanja, pravo na obiteljski život, pravo biranja gdje i s kim će živjeti. Osoba u potpunosti gubi kontrolu nad vlastitim životom i mogućnost upravljanja bilo kojim aspektom svog života počevši od onih najelementarnijih koje svi uzimamo zdravo za gotovo: što i kad će jesti, kad će ustajati, s kim i kako će provoditi svoje slobodno vrijeme do prava na rad i upravljanja vlastitim financijama.
“Takav sustav ne samo da ukida ljudsko dostojanstvo nego je duboko dehumanizirajući i uskraćuje ljudima mogućnost ostvarivanja bilo kojeg životnog cilja. Zbog straha za njihovu sigurnost oduzeta im je većina ljudskih prava. Smještaj velikog broja ljudi na malom mjestu bez privatnosti i mogućnosti svrsishodnog provođenja vremena i redovitog doticaja s vanjskim svijetom stvara uvjete u kojima nasilje postaje učestalo”, ističe Jurišić.
Zbog svega toga su se Hrvatska i Europska unija obvezale da ustanove treba transformirati i naposlijetku zatvoriti, a takav oblik skrbi što prije napustiti. U Hrvatskoj se s tim ciljem provodi transformacija ustanova socijalne skrbi.
“Taj proces ide vrlo spore i ne prati ga u dovoljnoj mjeri razvoj usluga podrške izvan ustanova kako bi osobe s invaliditetom neovisno o vrsti i težini invaliditeta mogle živjeti u svojim domovima ili stanovima i mogle biti uključene u sve one aktivnosti koje i mi ostali svakodnevno obavljamo”, zaključuje Jurišić.
Članak je objavljen u sklopu projekta “O civilnom društvu” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).