Tuniske vlasti u posljednje su tri godine sve više reducirale zaštitu izbjeglica, tražitelja azila i migranata, s opasnim pomakom prema rasističkom policijskom djelovanju i raširenim kršenjima ljudskih prava koja ugrožavaju živote, sigurnost i dostojanstvo ljudi, javlja sinoć Amnesty International.
„Suradnjom u kontroli migracija bez efikasnih mjera zaštite ljudskih prava Evropska unija riskira suučesništvo“, tvrdi organizacija. U jučer objavljenom izvještaju pod nazivom Nitko te ne čuje kad vrištiš: Opasna promjena u tuniskoj migracijskoj politici, Amnesty International dokumentira kako su, potaknute rasističkom retorikom službenih osoba, tuniske vlasti provodile rasno ciljana hapšenja i pritvaranja, nepromišljena presretanja na moru, kolektivna protjerivanja desetaka tisuća izbjeglica i migranata u Alžir i Libiju, te podvrgavale izbjeglice i migrante mučenju i drugom zlostavljanju, uključujući silovanje, suzbijajući istovremeno organizacije civilnog društva u pružanju ključne pomoći.
U lipnju 2024. tuniske vlasti naredile su prekid uloge UNHCR-a u obradi zahtjeva za azil, uklanjajući jedini put za traženje azila u zemlji. Ipak, suradnja EU-a s Tunisom na kontroli migracija nastavila se bez efikasnih mjera zaštite ljudskih prava, što EU dovodi u opasnu vezu s teškim nasiljem.
„Tuniske vlasti upravljale su znatnim kršenjima ljudskih prava rasplamsavajući pritom ksenofobiju, i nanoseći istodobno udarac za udarcem zaštiti izbjeglica. Moraju odmah prekinuti sa širenjem rasizma i zaustaviti kolektivna protjerivanja koja ugrožavaju živote. Moraju zaštititi pravo ljudi na azil i osigurati da nikoga ne protjeruju tamo gdje bi njegova/njezina ljudska prva bila u opasnosti. Osoblje nevladinih organizacija i branitelji ljudskih prava pritvoreni zbog pomaganja izbjeglicama i migrantima moraju biti bezuvjetno pušteni na slobodu“, rekla je Heba Morayef, AI-jeva regionalna direktorica za Bliski istok i Sjevernu Afriku.
„EU mora hitno obustaviti svaku pomoć u kontroli granica i migracija usmjerenu na zadržavanje ljudi u Tunisu i zaustaviti financiranje sigurnosnih snaga ili drugih subjekata odgovornih za kršenja ljudskih prava izbjeglica i migranata“, dodaje Morayef. „Umjesto prioritiziranja uhićenja ljudi i poticanja kršenja ljudskih prava, suradnja EU-a s Tunisom mora prinijeti u fokus osiguravanje dostupnosti odgovarajućih mjera zaštite i postupaka azila u zemlji, te uključiti jasne, provedive kriterije i uvjete za ljudska prava kako bi se izbjeglo suučesništvo u kršenjima.“
Svjedoci uključeni u AI-jevo istraživanje otkrivaju da je „migracijski i azilski sustav osmišljen da isključi i kazni, a ne da zaštiti“, tvrdi organizacija. „Izbjeglice i migranti crne boje kože bili su meta sustavnog rasnog profiliranja i uzastopnih valova rasističkog nasilja od strane pojedinaca i sigurnosnih snaga, potaknutog javnim zagovaranjem rasne mržnje, počevši od izjava predsjednika Kaisa Saieda.
“Situaciju je pogoršao niz represivnih mjera usmjerenih na najmanje šest nevladinih organizacija koje pružaju ključnu podršku izbjeglicama i migrantima. „To je imalo strašne humanitarne posljedice i dovelo do ogromnog jaza u zaštiti ljudi. Od svibnja 2024. vlasti su proizvoljno pritvorile najmanje osam službenika nevladinih organizacija i dva bivša lokalna funkcionera koji su s njima surađivali“, naglašava AI. Sljedeće ročište na suđenju osoblju jedne od tih organizacija, Tuniskog vijeća za izbjeglice, zakazano je za 24. studenog 2025.
Amnesty International istražio je 24 presretanja na moru i razgovarao s 25 izbjeglica i migranata koji su opisali po život opasno, nepromišljeno i nasilno ponašanje tuniske obalne straže, poput opasnih sudaranja, manevara velikom brzinom koji prijete prevrtanjem brodova, udaranja ljudi palicama, ispaljivanja suzavca iz neposredne blizine, uskraćivanja bilo kakve individualizirane procjene zaštite pri iskrcavanju.
„Stalno su udarali brod dugim palicama s oštrim krajevima, probili su ga… Na brodu su bile najmanje dvije žene i tri bebe bez prsluka za spašavanje. Vidjeli smo ih kako se utapaju. Nikad se nisam toliko bojala“, izjavila je AI-jevim istražiteljima kamerunska migrantica s pseudonimom Céline.
Od lipnja 2023. nadalje, tuniske vlasti počele su kolektivno protjerivati desetke tisuća izbjeglica i migranata, uglavnom crnaca, bilo nakon rasno motiviranih hapšenja ili nakon presretanja na moru, dodaje organizacija. Između lipnja 2023. i svibnja 2025. vlasti su provele najmanje sedamdeset kolektivnih protjerivanja, kojima je obuhvaćeno više od 11 500 ljudi.
Tuniska policija rutinski je ostavljala migrante, tražitelje azila i izbjeglice, uključujući trudnice i djecu, u udaljenim i pustinjskim područjima na granicama zemlje s Libijom i Alžirom. Ostavljala ih je bez hrane i vode, u pravilu nakon što bi im policajci oduzeli telefone, identifikacijske dokumente i novac, izlažući ih velikom riziku za njihove živote i sigurnost. Nakon prvog vala protjerivanja u lipnju i srpnju 2023. najmanje 28 ljudi pronađeno je mrtvo duž libijsko-tuniske granice, a 80 ih je prijavljeno kao nestalo.
„Ova protjerivanja provedena su bez ikakvih proceduralnih jamstava i kršeći načelo zabrane vraćanja“, zaključuje Amnesty International.
