Američki predsjednik Donald Trump proglasio je jučer Saudijsku Arabiju za glavnog partnera SAD-a izvan kruga zemalja članica NATO-a. U pozadini njegove izjave su nafta i neprijateljski stav saudijskih vlastodržaca prema iranskoj teokraciji.
Igrom slučaja, upravo jučer je Saudijska Arabija bila tema dnevnog reda Amnesty Internationala, jedne od najvećih međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava.
Točnije, njezin odnos prema stranim radnicima koji za kruh pokušavaju zaraditi upravo u toj zemlji.
„Desetljeće uništavajućeg zlostavljanja imigranata koji rade u sustavu podzemnih željeznica u Rijadu“, naslov je izvještaja ispod kojega organizacija opisuje oblike maltretiranja koje su razvili poslodavci Saudijci.
„Radnici migranti koji su došli u Saudijsku Arabiju kako bi radili na projektu metroa u Rijadu bili su prisiljeni plaćati pretjerane naknade za zapošljavanje, radili su na opasnoj vrućini i zarađivali bijedno plaće u uvjetima ozbiljnog zlostavljanja“, osnovna je informacija iz AI-jevog istraživanja.
Organizacija dokumentira zlostavljanje radnika na jednom od vodećih infrastrukturnih projekata u toj zemlji. Promoviran kao „kičma“ sustava javnog prijevoza u Rijadu, novootvoreni metro izgradile su vodeće međunarodne i saudijske tvrtke. Čitavim poslom rukovodila je Vlada, koja planira i daljnje širenje mreže. AI je ustanovio da su mnogim stranim radnicima naplaćivane nezakonite „naknade za osiguranje posla“, a zatim su podnosili duge, teške sate u ponekad nesigurnim uvjetima za minimalnu, diskriminirajuću plaću. Drugim riječima, bili su ucijenjeni od vlade zemlje u kojoj su se našli.
„Teškoće tih radnika pogoršala je izloženost ekstremnim vrućinama u zemlji u kojoj temperature dodatno rastu zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Činjenica da su se takve zloupotrebe nastavile godinama u više tvrtki na vodećem infrastrukturnom projektu otkriva očigledan neuspjeh vlade u provođenju zaštite i demontiranju sustava koji radnike drži u visokom riziku od iskorištavanja“, ističe AI.
Istraživači organizacije razgovarali su s većim brojem radnika, redom muškaraca iz Bangladeša, Indije i Nepala koji su u periodu između 2014. i 2025. bili zaposleni u nizu stranih i saudijskih tvrtki – uključujući glavne izvođače radova na metrou, podizvođače i dobavljače radne snage. Pokazalo se da je zlostavljanje redovito započinjalo prije nego što su ti radnici napustili napustili domovinu jer su unaprijed bili „zamoljeni“ da plate između 700 i 3500 dolara za naknade za zapošljavanje i povezane troškove agentima u njihovim matičnim zemljama. To plaćanje mnoge je prisililo na uzimanje kredita i zaduživanje u za njih velikim iznosima, što je dodatno pogoršalo njihov položaj i izloženost daljnjem zlostavljanju.
Ta su plaćanja često daleko premašivala ograničenja koja su postavile vlade domicilnih zemalja pri čemu saudijske zakone zabranjuje naplaćivanje naknada te vrste.
Suman iz Nepala opisao je istraživačima AI-a kako je bio prisiljen prodati ušteđevinu obitelji svoje supruge u zlatu da bi si priuštio sredstva za plaćanje naknada. S druge strane, osnovna plaća u Rijadu iznosila mu je svega 266 dolara mjesečno: „Trebalo mi je šest mjeseci da otplatim kredite“, rekao je nepalski radnik.
Cijena radnog sata u Saudijskoj Arabiji mnogima je iznosila manje od dva dolara po satu. Mnogi su zarađivali jedva polovicu tog iznosa kao fizički radnici, čistači i uredski asistenti na projektu metroa u Rijadu. Gotovo svi su radili preko šezdeset sati tjedno. Iako je većina radnika rekla da nisu bili izravno prisiljavani raditi prekovremeno, njihove osnovne plaće bile su toliko niske da praktički nisu imali drugog izbora. „Neuspjeh vlade da uspostavi univerzalnu minimalnu plaću za život učvršćuje niske plaće među radnicima migrantima – od kojih je većina rasno obilježena – što mnogima uskraćuje pristojan životni standard“, zaključuje Amnesty.
„Ova plaća je premala za pokrivanje kućanskih troškova. Nestaje dok plaćam obrazovanje svoje djece i ostale kućanske troškove. Ali što sam mogao učiniti? Moram se snaći“, rekao je istraživačima jedan od radnika.
U vezi vrućine, neki od Amnestyjevih sugovornika rekli su da su “kao u paklu”. U uvjetima temperatura koje su preko ljeta često sve do zalaska sunca iznad 40°C dulje, vladina zabrana rada na otvorenom na izravnom suncu od podneva do 15 sati potpuno je neadekvatna za zaštitu radnika. Pritom se Saudijska Arabija suočava sa sve češćim i intenzivnijim vrućinama, pa će uvjeti rada na otvorenom, očekuje se, biti sve gori i gori.
„Poslovođe i inženjeri bi nas prisiljavali da radimo prekovremeno čak i po visokim temperaturama. Rekli bismo: ‘Ne možemo. Iznimno je vruće.’ Ali oni bi rekli: ‘Nastavite raditi’“, posvjedočio je Janak iz Indije. „Što siromašni ljudi mogu učiniti? Moramo raditi. Moramo obavljati težak posao.“
Mnogi radnici rekli su da se suočavaju s drugim zlostavljanjima, poput oduzimanja putovnica, prenapučenih i nehigijenskih uvjeta života, loše kvalitete hrane i diskriminirajućeg postupanja na temelju radnog mjesta. „Hitno su potrebne sustavne reforme i pojačan obzir prema ljudskim pravima. Iskustva ovih ljudi ukazuju ne samo na propuste saudijske vlade, već i na visokorizično okruženje u kojem tvrtke – uključujući velike multinacionalne kompanije – posluju kada se odluče poslovati u građevinskom sektoru Saudijske Arabije, koji uvelike ovisi o širokoj mreži podizvođača“, ocjena je AI-ja.
„Konačno, zemlje podrijetla, uključujući Bangladeš, Indiju i Nepal, moraju preuzeti odgovornost za zaštitu svojih državljana praćenjem, istraživanjem i sankcioniranjem nezakonitog ponašanja agencija za zapošljavanje. Bez odgovarajuće odgovornosti u svim uključenim zemljama, ciklus zlostavljanja će se nastaviti.“
Nama preostaje da napomenemo ono što se vidi iz aviona: rasistički odnos prema stranim radnicima i krajnje eksploatatorski i ponižavajući stav prema radu kao takvome osobine su koje dijele Donald Trump i vrhovni saudijski feudalac, prestolonasljednik Mohamed bin Salman. Ovaj pritom figurira kao svijetli uzor i nedostižni ideal čovjeku koji je naumio da od SAD-a i čitavog svijeta napravi vlastiti feud.
