Osvrt na knjigu Kristen Ghodsee: Zašto žene imaju bolji seks pod socijalizmom i drugi argumenti za ekonomsku nezavisnost.
Međunarodna godina žene UN-a 1975. godine ponekad se spomene, ali se rijetko pamti kao ono što je zapravo bila, politički projekat snažno oblikovan od strane socijalističkih zemalja i zemalja globalnog juga. Njena ambicija nije bila da ženama simbolički dodijeli glas, nego da pitanje roda ugradi u obrazovanje, rad, nauku i politiku kao strukturno pitanje. To je bio jedan od rijetkih pokušaja gender mainstreaminga unutar Ujedinjenih nacija koji je pio vode i kakav se više nije ponovio, barem ne u tom obimu i s tom vrstom političke ambicije. Rod je tada tretiran kao strukturno i ekonomsko pitanje, a ne kao administrativna kategorija. I možda je upravo zato vrlo brzo “projekat 1975.” spremljen u ladicu.
Dugo nisam razumjela zašto je ta godina nestala iz institucionalnog pamćenja. Moj prvi susret s njom nije došao iz UN-ovih arhiva, nego s rodnih studija u Mađarskoj, kroz rad Francisce de Haan. Ona me naučila da se ženska historija ne piše kao moralna bilanca dobrog i lošeg, nego kao analiza kontinuiteta i diskontinuiteta emancipacije. I da se o socijalizmu ne mora govoriti kroz stalno izvinjenje da bi se o ženama govorilo ozbiljno.
Kada sam 2019. godine, na jednoj UN-ovoj edukaciji, pitala zašto se Međunarodna godina žene gotovo nikada ne spominje, konkretan odgovor nisam dobila. U međuvremenu je feminizam u institucijama dobio novi jezik. Jezik tržišta. Jer kapitalizam je počeo govoriti ženskim glasom.
Godine 2019. izlazi knjiga Why Women Have Better Sex Under Socialism Kristen Ghodsee. Provokativna u naslovu, ali precizna u analizi. Ghodsee ne piše o socijalizmu kao izgubljenom raju, nego o ekonomskim uslovima koji oblikuju intimne odnose. Seks je prva riječ u naslovu jer je seks mjesto gdje se zavisnost najbrže osjeti. Ne emocionalna, nego materijalna.
Njena osnovna teza je jednostavna i politički neugodna. Kada žene imaju ekonomsku sigurnost, seks prestaje biti valuta. Kada je nemaju, pretvara se u pregovor, ali pregovor između tijela i sistema.
Jedan od najupečatljivijih primjera koje Ghodsee koristi kao simbol tog odnosa jeste Valentina Tereškova. Prva žena u svemiru i žena koja je u tom trenutku provela više sati u svemiru nego svi američki astronauti zajedno. Američki, muški, slavljeni kao heroji. Ta je činjenica pokazatelj drugačije raspodjele simboličke vrijednosti rada. Ghodsee ne govori o savršenstvu sistema, nego o svijetu u kojem je bilo moguće zamisliti ženu kao subjekta tehnološkog i naučnog napretka bez ironije.
Autorica pokazuje da su žene u socijalističkim društvima imale širi pristup obrazovanju, zapošljavanju i socijalnoj infrastrukturi nego njihove savremenice na Zapadu. Je li to ukidalo patrijarhat? – Nije, ali ukidalo je ekonomsku ucjenu. U Istočnoj Njemačkoj žene su bile masovno zaposlene i imale institucionalnu podršku za majčinstvo. Istraživanja na koja se autorica poziva pokazuju viši nivo životnog i seksualnog zadovoljstva nego u Zapadnoj Njemačkoj. Sigurnost ostavlja traga i u tijelu.
Ovdje Ghodsee otvara pitanje koje Zapad decenijama sistematski potiskuje. Demonizacija komunizma i socijalizma nije bila samo ideološka, nego duboko rodna. Hladnoratovska propaganda, sa sloganima poput Better dead than red, gradila je sliku Istoka kao prostora represije, oskudice i seksualnog sivila, dok je Zapad predstavljao sebe kao teritorij slobode. Ta sloboda bila je tržišna. Njena cijena bila je ekonomska zavisnost žena, guranje u neplaćeni rad i moralizacija kroz ulogu domaćice. Socijalizam je morao biti demoniziran jer je predstavljao opasnu ideju da ženska sigurnost može biti institucionalna, a ne privatna.
Pad socijalizma taj odnos nije zamijenio boljim. Tokom devedesetih, tranzicija u istočnoj Evropi donijela je deindustrijalizaciju, nestanak javnih servisa i liberalizaciju tržišta rada. U trenutku kada fabrike propadaju i plate nestaju, prostitucija raste. Kada sve druge forme rada opadaju, seksualni rad postaje posljednja dostupna ekonomija. Empirijska istraživanja i razvojni izvještaji pokazuju direktnu korelaciju između raspada industrije, rasta nezaposlenosti žena i porasta prostitucije u postsocijalističkim zemljama. Istočna Evropa postaje rezervoar jeftinog ženskog rada upravo u trenutku kada se liberalizacija prodaje kao demokratski iskorak.
Ghodsee ne (de)moralizira seksualni rad. Ona ga historizira. Kada tijelo postane roba, tada užitak gubi autonomiju. Seks se u kapitalizmu prodaje kao sloboda izbora, dok se u praksi odvija pod pritiskom nesigurnosti, duga i iscrpljenosti. Liberalizacija ekonomije nema nikakve nužne veze s demokratskim vrijednostima, a demokratizacija i liberalizacija prostitucije često su floskule koje ne opisuju stvarne odnose moći u kojima žene žive i rade.
Tu se otvara i šira kritika savremenog zapadnog feminizma. Emancipacija se danas često mjeri brzinom povratka žene na posao nakon poroda. Zdravlje, oporavak i užitak tretiraju se kao privatni luksuz. Feminizam koji normalizira sagorijevanje nije feminizam. To je kapitalizam koji govori feminističkim jezikom!
Seks je u ovoj knjizi posmatran kao politička kategorija, jer se uvijek događa unutar ekonomije, kao mjera odnosa moći. Ghodsee ne tvrdi da su žene pod socijalizmom imale savršen život, naprotiv, njena poenta je preciznija. Kada su osnovni životni uslovi osigurani, žene imaju veću slobodu da biraju, odbiju i ne pristanu. I ta sloboda ostavlja trag i u intimi. I upravo tu se lomi zapadna priča o slobodi. Tržište može ponuditi izbor samo onima koji imaju alternativu. U istočnoj Evropi, kada alternativa nestaje, seks postaje ekonomija. I to ne seks iz želje, nego seks iz nužde. A to nije moralni problem, već strukturalni.
Ovu knjigu treba čitati ne zato da bi se rehabilitirao socijalizam, nego zato što razotkriva lažnu neutralnost kapitalizma. Zato što pokazuje da ženska emancipacija nikada nije bila pitanje stava ili samopouzdanja, nego infrastrukture, sigurnosti i raspodjele resursa. I zato što podsjeća da užitak nije privatna slabost, nego politička posljedica.
Ako želite razumjeti zašto se danas o ženskoj slobodi govori više nego ikada, a osjeća manje nego prije, ova knjiga nudi odgovore.
