Nedavni masovni prosvjed u blizini predsjedničkog kompleksa u Kijevu protiv Zelenskog i njegova režima, prvi nakon početka rata u Ukrajini , dao je naslutiti da se građani više ne mire s bezizglednim, teškim i nepodnošljivim stanjem u svojoj zemlji.
Nedavni prvi nakon početka rata u Ukrajini masovni prosvjed u blizini predsjedničkog kompleksa u Kijevu protiv Volodimira Oleksandroviča Zelenskog i njegova režima, ogrezla u najvećoj korupciji u Europi (i šire), dao je naslutiti da se građani više ne mire s bezizglednim, teškim i nepodnošljivim stanjem u svojoj zemlji. Najveća europska država gubi u ratu s Ruskom Federacijom, trpi nemilost nove američke administracije, grca u nepremostivim financijsko-gospodarskim problemima i suočava se rastućim nezadovoljstvom tzv. običnih/malih Ukrajinaca što dnevno podnose sve teži teret rata, nestašica, redukcija energenata, broje mrtve i ranjene članove obitelji, ostaju bez domova…
„Ukrajina danas preživljava zahvaljujući inozemnoj pomoći, sa svim posljedicama koje to donosi“, prenosi ovih dana Jutarnji list pisanje uglednoga britanskog The Economista, tvrdeći kako je Ukrajina u dubokim problemima. „Prihodi od poreza i domaće zaduživanje su dovoljni tek za osnovne vojne troškove, koji čine oko dvije trećine proračuna. Čak i najoptimističnije prognoze predviđaju manjak od 45 milijardi dolara u idućoj godini, dok su zapadni partneri zasad obećali najviše 27,4 milijarde. ‘Došli smo do točke u kojoj novca jednostavno nema’, kaže jedan dužnosnik. ‘Europa sama nema dovoljno sredstava da nas vrati na noge.’“
Je li masovni prosvjed u Kijevu protiv Zelenskog i gubitničke politike njegova režima na pupčanoj vrpci s ratnim huškačima iz EU/NATO-a i bivšeg američkog predsjednika Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. tek prvi ozbiljniji znak da je Ukrajina na prekretnici? Ali kakvoj? Završi li rat mirovnim sporazumom, koji ne može biti tipa „sa zapadnim partnerima smo pobijedili Ruse i obranili svaki centimetar svoje domovine“, ili se nastavi – najvjerojatnije bez dosadašnje potpore SAD/NATO-a, o čemu odlučuje isključivo nepredvidljivi/prevrtljivi Putinov „prijatelj“ Donald John Trump – pitanje je za milijun dolara kako će se Zelenski/Ukrajina izvući iz živog blata katastrofalnih ratnih posljedica i suspenzije tzv. demokracije.
Ukrajina Volodimira Zelenskog je slaba i nesigurna država, koja bez ogromne zapadne novčane, vojne i ekonomske pomoći ne bi opstala tjedan dana, a njezin predsjednik – „zbog ratnog stanja“ je lani samomu sebi produljio mandat na neodređeno vrijeme, sic transit – autokratski odlučuje o životu i smrti svojih sugrađana tako što mu državom i vojskom upravljaju Washington, Bruxelles i London. On pak hodočasnički putuje naokolo, drži vatrene proturuske filipike što ih zapadni sufleri vole čuti, prima tople „partnerske“ poljupce, zagrljaje i tapšanja „Slava Ukrajini“ i obavezno isprosjači nešto kešovine i oružja.
U zemlji mu pak jad i bijeda, suze i očaj, sve novi i novi grobovi, sela i gradovi nestaju u vatri i dimu, struje i vode malo ima pa malo nema, a Kijevljani noćima masovno dršću po hodnicima metroa, nema spavanja… Zapadni analitičari više ne kriju da je novačenje u Ukrajini sve teže i nasilnije, da je pješaštvo ozbiljno potkapacitirano, pa mlađi ljudi sposobni nositi pušku kriomice i samo u krajnjoj nuždi izlaze iz svojih domova u strahu od mobilnih timova za novačenje…
„U ranim danima rata, Ukrajinci su plaćali mito da bi otišli na bojište i borili se“, piše The Economist. „’ Danas samo bježe’, kaže ‘Fantomas’, bivši časnik za novačenje. ‘Sustav se raspao prošle godine.’ Teško je zamisliti pobjedu bez široke mobilizacije koja bi uznemirila društvo. Nove regrute bi se moralo izvlačiti iz bazena civila. Sinovi političara, koji su sada često zaštićeni, također bi morali u vojsku. Kompromis koji bi nametnuo Donald Trump možda je najbolje čemu se Ukrajina može nadati. Jedan visoki dužnosnik tvrdi da su obrisi takvog dogovora već vidljivi, ali većina u oružanim snagama ostaje pesimistična i priprema se za dugotrajnu borbu. Ako Ukrajini ponestaje vojnika, to znači da joj ponestaje i demokratske legitimnosti.“
Ta činjenica, koju nova američka administracija uzima u obzir kad kreira tzv. ukrajinsku politiku i komunikaciju sa Zelenskim, počinje zabrinjavati europske saveznike Kijeva. Oni kriju činjenicu da je „puklo povjerenje između vlasti i društva“ kad je vlada prošlog srpnja pokušala uzdati rad dviju neovisnih protukorupcijskih agencija, čije su istrage zapasale i sâm državni vrh. Prezaigrani režimski dugoprstići – među kojima se sumnja i na Zelenskog i njegova šefa kabineta Andrija Borisoviča Jermaka – prvi su na mjestima, gdje se zapadni med pretače. Je li, kao u onoj narodnoj: pola pije, pola šarcu daje!? Pritisak ljutite javnosti i stranih saveznika bio je prisilio Zelenskoga da odustane od takvog treniranja strogoće.
No, ostaje loš dojam: dio vladajućih krade novac za obranu, kojeg ionako nedostaje i zbog kojeg Zelenski prosjači uzduž i poprijeko Europe i SAD-a! Kad ono, kod kuće… Predsjednik s isteklim mandatom već je više puta zbog korupcije smjenjivao dužnosnike u vlasti, vojsci i logistici, ali očito za tu boljku ili nema učinkovita lijeka ili ne valja ordinarijus? Prije će biti da škripi oboje. Međutim, koliko se Zelenski/Ukrajina bacakaju u živom blatu nezavidnog stanja u zemlji, potvrđuje – osobito nakon srpanjskih prosvjeda, koji su uplašili vladajuće i unijeli nemir u vojsku – oštar gard režima prema političkoj oporbi i gospodarskim oligarsima.
Budući da je bivši osrednji tv-komedijaš Volodimir Zelenski bio nakon uvjerljive izborne pobjede 2019. godine stekao potpunu kontrolu nad parlamentom, centralizirao vlast i zapasao „više formalnih ovlasti od ijednog ukrajinskog predsjednika prije sebe“, na Zapadu je proizveden u „kultnu zvijezdu otpora ruskom hegemonizmu“. Zato se, samouvjeren, ne bi li amortizirao krizu režima razobličnu srpanjskim događanjem naroda – nazvanim „kartonskom revolucijom“ zbog rukom ispisanih transparenata „Da manje kradete, manje bih sahranjivao prijatelje“ i „Nisi car“ – ohrabrio udariti na sve i svakoga u Ukrajini tko mu se protivi.
Zaredale su vrlo opasne prijetnje medijima i oglašivačima, pravosudni progoni političkih oponenta (čak bivšeg predsjednika Petra Oleksijoviča Porošenka), ucjene optužbama za veze s Rusijom, odnosno za reket (npr. sigurnosna služba), etc. Jedan je ukrajinski industrijalac prisiljen platiti dva milijuna dolara kako ne bi bio optužen za vezu s Rusijom, a bivši je kompromitirani parlamentarni zastupnik Fedir Volodimirovič Hristenko, optužen za izdaju, otet iz skrovišta u UAR-u kako bi svjedočio protiv protukorupcijskog istražitelja koji češlja najuži krug ukrajinskog predsjednika. „Zelenski je u početku bio demokratičniji“, kazao je The Economistu jedan političar iz ukrajinske vlasti, „ali sav taj zapadni pljesak ga je odveo u oblake. Počeo je vjerovati u vlastitu sudbinu.“
Sve odluke, tvrde insajderi, „prolaze kroz sve uži filtar Zelenski-Jermak“ i klimoglav tri-četiri suradnika od posebnog povjerenja, a odluke diktiraju također tri-četiri najvidljivija zapadna saveznika na potezu Bruxelles (na obje adrese) – London – Washington. Procjenjuje se da ukrajinska vlada priprema izbore za sljedeću godinu bude li dogovoreno mirovno rješenje i vladajuća politika ostvari zadovoljavajući rejting u uvjetima ekonomskog kraha, iseljenih blizu 10 milijuna Ukrajinaca od kojih se većina neće vratiti, kritičnom padu nataliteta, manjku radne snage, ali i dramatičnog povratka s ratišta stotina tisuća traumatiziranih veterana, invalida, sasvim razorene zemlje, rasta BDP-a jedva cca dva posto, neizvjesna članstva u Uniji te unutarnje političke nestabilnosti…
Nije nikakva tajna da je rat ozbiljno narušio povjerenje Ukrajinaca u izglednu budućnost svojih obitelji. U slučaju nastavka rata, zemlja će se dalje iscrpljivati u svakom smislu i stabilnost vlasti dolazi u pitanje, jer ju dio nezadovoljnih građana već odavno smatra krivom za svoju nesreću. „Ako se rat produlji i onemogući održavanje izbora, Zelenski će morati pronaći novu ulogu, osim ratnog vođe, kako bi vratio vlastiti legitimitet“, tvrdi The Economist. „Prema internim anketama u koje je The Economist imao uvid, Zelenski bi u prvom izbornom krugu pobijedio najizglednijeg protivnika, bivšeg zapovjednika vojske Valerija Fedoroviča Zalužnog, no u drugom bi mogao izgubiti. Mnogi Ukrajinci zasad nisu uvjereni ni u jednog od dvojice kandidata.“
Analitičari također procjenjuju da su, u odnosu na stanje prije dvije godine, znatno napredovali ukrajinsko civilno društvo i privatni sektor, što budi nadu, jer pokreću neke dobre procese u zemlji. „No“, tvrde, „ključni dijelovi središnje vlasti nazaduju. Iako je osobnom hrabrošću spasio zemlju, Zelenski sada kao da ostaje bez ideje kako naprijed. Nije sigurno da će naći pravi put.“ Je li taj ratni vođa, zapadni poslušnik, koji svaki drugi dan trči po „svoje mišljenje“ u Bruxelles i po Uniji, u Washington samo kad ga pripuste, sposoban u miru izvući Ukrajinu iz živog blata? Nije. To je zadaća predsjednika od integriteta, novog sastava Vrhovne Rade i vlade.
