Zagrebačka kulturna javnost uglavnom je ignorirala biskupsko priopćenje protiv Močvarinog programa. Biskupski vapaj valja staviti u širi kontekst društvenih tendencija i kulturnih zbivanja u posljednjih mjesec dana, s događanjem naroda na Hipodromu na čelu. Dok Thompson poziva na preuzimanje Hrvatske, Batarelo i ostali najavljuju restauraciju katoličke Hrvatske. Istovremeno, Dolenčić režira Anušićevu vojnu paradu u Zagrebu.
Prije nekoliko smo tjedana svjedočili pokušaju još jedne packe moralnih policajaca nad zagrebačkom i hrvatskom nezavisnom kulturom. Krajem prošloga mjeseca nemali je broj medija prenio vijest o priopćenju zagrebačkih biskupa sa sjednice Zagrebačke crkvene pokrajine. U priopćenju su zagrebački biskupi izrazili zabrinutost zbog predstojećeg koncertnog događaja. Nije zabrinutost, naravno, bila upućena prema Thompsonovom megakoncertu u kojemu je Crkva (ako već nije bila jedna od prikrivenih organizatora, kako naslućuju bolji poznavatelji izvođača) itekako uživala i protiv čijeg popratnog ustašluka u javnome prostoru nije imala ama baš ništa.
Zagrebačke je biskupe i „zabrinute vjernike“, ipak, ovoga puta zaškakljao program Kluba Močvare najavljen za ljetne mjesece, pri čemu su pozvali „mjerodavne institucije, osobito one koje su zadužene za njegovanje istinske kulture“ da bolje pripaze na pojave kojima je cilj „izrugivati kršćanstvo i same kršćane, unoseći nemir u cijelo društvo.“
Radi se, naime, o nekoliko black metal koncerata najavljenih za ljetne mjesece u trnjanskom Klubu Močvara. Nije ovo ni prvi ni zadnji put da se prelati pribojavaju nekolicine kosmatih likova koji pred stotinjak drugih kosmatih likova, uz potporu snažnih distorzija i disonantnih tonova, vrište na mikrofon, uglavnom se unoseći u izmaštane uloge, pri čemu sve od bogova do vragova dolazi u obzir. No ne treba biti u zabludi, upozorio je nekidan „rock-svećenik“ Anto Bobaš (autor bestsellera Rock-glazba i sotonizam) – u pitanju je „duhovni boj“!
„Biskupi smatraju nedopustivim da se takvi destruktivni, ujedno kulturalno plitki i uvrjedljivi programi financiraju iz javnih proračuna“, kažu dalje u maniru najeklatantnijeg licemjerja institucije koja stoljećima preživljava upravo na javnom financiranju.
Ovdje je važno napomenuti i to da zagrebački biskupi pod četvrtom točkom svog priopćenja alternativce iz Močvare stavljaju u istu ravan s bombašem samoubojicom koji je, naoružan eksplozivnim pojasom, u Damasku ubio dvadesetak vjernika, ranivši ih više od 80.
Zagrebački biskupi, istini za volju, masakr u pravoslavnoj crkvi sv. Ilije u Damasku stavljaju pod a) segment iste točke, dok sotoniste iz Močvare stavljaju pod b), posvetivši blasfemičarima s Trnja otprilike pet puta više prostora. Pod c) ide priča o euharistijskom slavlju povodom proslave 1100. obljetnice uspostave Hrvatskoga kraljevstva. I potencijalno izmaštani kralj Tomislav je, pokazala nam je godina iza nas, itekako postao pitanjem kulturnih politika.
Iz Močvare i Udruženje za razvoj kulture (URK) koje upravlja klubom, reagirali su, rekli bismo, dostojanstveno. Odnosno, odsustvom ikakve reakcije povodom biskupskog priopćenja. Ovako gledamo na situaciju: nije da se đavao ne voli bosti s rogatima, već je čak i močvarnim nevjernicima i bogohulnicima ispod časti tuči se i sukobljavati s potkapacitiranima.
Ipak, biskupski vapaj valja, držimo, staviti u širi kontekst društvenih tendencija i kulturnih zbivanja u posljednjih mjesec dana, s događanjem naroda na Hipodromu na čelu. U danima i tjednima nakon ukazanja dron-gospe i dron-raspela pred više stotina hiljada ljudi, uslijedilo je slavlje nove države božje, uskrsnule nad Thompsonovim čistim i iskrenim pozivom koji u skraćenom obliku glasi: „Preuzmite Hrvatsku potpuno“.
Notorni Vice Batarelo, naprimjer, u danima je nakon koncerta na portalu neokonzervativne huškačke udruge Vigilare napisao sljedeće: „Moji prijatelji Poljaci i Slovaci koji su bili na koncertu, vratili su se u svoje zemlje silno impresionirani, sanjajući kako nešto slično napraviti u svojim zemljama. Hrvati su postali ‘trendseteri’ za slobodu i patriotizam.“
I zaključio: „Sada se nastavlja restauracija katoličke Hrvatske i ništa nas ne može zaustaviti.“
„Preuzmite Hrvatsku potpuno“, dakle.
Pa iako je lobistička moć u medijima nekoć redikuliziranog Batarela i njegovih poljskih i slovačkih drugova itekako dokazana, možda se treba vratiti na početak i ponovno zapitati: treba li zagrebačke biskupe i njihovo priopćenje jednostavno ignorirati kao pojavu ili shvatiti priopćenje kao jedan u nizu poteza ljudi s jasnim planom i vizijom društva kakvim priželjkuju, a kojemu događaji u posljednjih mjeseci itekako idu naruku?
Za početak, nije ovo niti blizu prvi nasrtaj na kulturu u glavnome gradu zbog povrijede katoličke ideje ćudoređa. Zagrebačka se kulturna javnost dade mobilizirati, ali nekako je tankog pamćenja. Da nije, možda bi netko dosad već stavio u kontekst slučajeve poput povlačenja Gavellinog plakata za predstavu Fine mrtve djevojke od prije desetak godina, i to zbog djelovanja netom spomenute Batareline sljedbe.
Ili, možda, nešto svježiju situaciju od prije par godina, kada je monsinjor Borna Puškarić, župnik župe sv. Blaža, sudskom zabranom tražio ukidanje programa Queer festivala zbog „vrijeđanja vjerskih osjećaja i sablazni u župljana“. Tada je, prema župniku, bio prekršen sporazum prema kojemu Kinoteka smije koristiti kinodvoranu ako neće provoditi programe suprotne „učiteljstvu Katoličke Crkve i kršćanskomu moralu“.
Recentni slučaj donosi, ipak, novitet. Nepodobni su ovoga puta prozvani s gotovo pa najviših crkvenih instanci. S predsjedavajućim zagrebačkim nadbiskupom i metropolitom Draženom Kutlešom na čelu, progovorili su već notorni biskupi, poput, naprimjer, sisačkog biskupa Vlade Košića kojemu ovo nipošto nije prva osuda za „poganstvo i bezbožnost“. Biskupa Košića uplašenog pred nadnaravnim silama zla, ipak, svjetovno zlo drugačije dira, pa je za ustaštvo na predstavljanju knjige o Thompsonu (uz koga je i nastupao) prije nekoliko godina govorio da “nije bilo fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države“.
Košić je prilikom propovijedi u spomen na 443. obljetnicu obrane kaštela Gvozdansko prije nekoliko godine tlapio o stoljetnom tlačenju hrvatskog naroda od strane „Turaka, komunista ili Srba“, savršeno se uklapajući s onom Thompsonovom: „Antikristi i masoni. Komunisti ovi, oni. Šire sotonske fraze. Da nas poraze.“ Ne treba zaboraviti niti Košićevo javno branjenje i ugošćavanje haškog osuđenika Kordića, po sisačkom biskupu nepravedno osuđenog heroja.
Od zabrinute petorke koja je sa zagrebačkim nadbiskupom izišla priopćenjem protiv Sotone, u ovom kontekstu svakako treba izdvojiti i pomoćnog biskupa zagrebačkog Ivana Šašku, koji s političkim akterima krajnje desnice zajedničkim snagama propagira ideju o tome da Zagreb prije osamdeset godina nije oslobođen i predvodi mise za ustaške vojnike izginule u ratu.
Restauracija je, dakle, čekala i dočekala pravodoban signal za preuzimanjem. A vruće zagrebačko i hrvatsko ljeto je točno na pola puta i finale preuzimanja narativa tek slijedi. Zagrebu, tako, predstoji veliki vojni mimohod, koji prema režiseru događaja, kazališnom redatelju Krešimiru Dolenčiću (autoru slavne Tuđmanove vojne parade), „mora pomiriti vojničku stegu i umjetničku ideju“. Pitanje kulture, itekako, i to u fantastičnom skoku od antiratnog Krleže u Gavelli do Anušićevog teatra i okupacije jedne od glavnih zagrebačkih prometnica radnog popodneva zadnjeg dana u mjesecu.
Zatim slijedi još jedan Thompsonov megakoncert, ovoga puta u Sinju, kao simboličan čin osvajanja provincije iz centra, i sve što nas već može dočekati tog 5. kolovoza na tridesetu godišnjicu akcije Oluja.
A onda, za točno mjesec dana, 23. kolovoza, simbolično finale, ovoga puta u režiji revizionističke Europske unije i slavnog dana Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma. Zamišljamo mizanscenu: briselski demokrati tjeraju na smetlište povijesti zajedno SS i Crvenu armiju (zajedno s njima i NOVJ), a za njima prelati gone antikriste i masone.
Za kraj priznajmo da naši prelati i crkveni velikodostojnici, s udobne i zaštićene pozicije najviših crkvenih instanci, možda i nisu svjesni da prozivke, u priopćenju stavljene u kontekst zajedno s bombaškim samoubojicama, u ovako podijeljenom društvu mogu značiti ispaljivanje startnog hica za hajku na šačicu alternativaca bez ikakvog realnog utjecaja na društvo. Na kraju krajeva, nije da prije početaka svojih koncerata pravi pravcati sotonisti defiliraju gradskom špicom pjevajući sotonske stihove, niti postoje dokazi da tako uska ekipa provodi išta okultno.
Ili su, pak, naši prelati sasvim svjesni svojih postupaka?
