Potencijalno rješenje problema sve niže izlaznosti građana na izbore u Hrvatskoj, Gong vidi u uvođenju obveznog izlaska na izbore po uzoru na iskustva nekih europskih zemalja koje su na taj način potaknule građane na veće sudjelovanje.
Povod današnjoj raspravi na okruglom stolu “Treba li Hrvatska obavezno glasanje”, bila je Gongova studija autora profesora Berta Šalaja, Brune Marinović i Josipe Brajković Dike, koji su analizirali prednosti i nedostatke uvođenja izborne obaveze građanima, kao i iskustva država u kojima je ova praksa u nekom trenutku bila ili još uvijek je institucionalizirana.
Naime, nedavni izbori definitivno pokazali da Hrvatska ima ozbiljan problem sa sve nižim odazivom građana na izborima.
“Ako na izbore izlazi sve manje ljudi, smanjuju se legitimitet vlasti i povjerenje u institucije, a otvara se prostor za manipulacije. Smatramo da bi obvezno glasanje povećalo odaziv, pojačalo legitimitet institucija, smanjilo društvene nejednakosti u participaciji te potaknulo osjećaj građanske odgovornosti”, rekla je Gongova izvršna direktorica Oriana Ivković Novokmet.
Suatorica studije Bruna Marinović kazala je da Gong temu obveznog glasanja otvara ne zato što smatra da ima gotov odgovor, nego da kao društvo ozbiljno razmislimo o posljedicama sve izraženijeg zazora građana od izlaska na izbore.
“Niska izlaznost dugoročno pogoduje očuvanju uskih mreža međusobnih interesa i ovisnosti između političkih elita i dijela biračkog tijela”, kazala je i dodala da se, kad više ljudi sudjeluje, smanjuje prostor za ekstremizam koji raste upravo na osjećaju nezadovoljstva i isključenosti građana.
Berto Šalaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i suautor studije, kazao je da obvezno glasanje ide u srž demokracije u smislu pitanja što se od građana očekuje i što im se nudi.
“Uvođenje obaveznog izlaska na izbore ne znači da morate glasati za neku od političkih opcija koja vam se ne sviđa. Listić možete i poništiti, ubaciti praznog”, pojasnio je Šalaj, istaknuvši i to da je ovaj prijedlog moguće razmatrati i u svjetlu mogućeg uvođenja elektroničkog glasanja.
Saborski zastupnici SDP-a, Možemo, Centra i Mosta, stranaka koje su se odazvale pozivu na okrugli stol, kazali su po ovom pitanju kod njih nisu provedene šire unutarstranačke rasprave.
Tonči Restović (SDP) kazao je da osobno podržava obvezno glasanje, a Dubravka Novak (Možemo) svakako se zalaže, rekla je, da građani sudjeluju na izborima u što većem broju. Most je, kazao je Ivica Ledenko, načelno za obvezno glasanje, a predstavnica HSLS-a i nezavisna zastupnica Marija Selak Raspudić su, pak, protiv ove ideje.
Marijana Puljak (Centar) smatra da građani ne glasaju zato što ne vjeruju u izborne procese i institucije, a da obavezno glasanje ne bi vratilo to povjerenje: “Demokracija se ne spašava prisilom, nego sređenim registrom birača, izbornim jedinicama i elektroničkim glasanjem.”
Prije rasprave, Anthoula Malkopoulo sa Sveučilišta Uppsala iz Švedske održala je predavanje “Obvezno glasanje, demokracija i populizam” i predstavila povijesni pregled iskustava s obveznim glasanjem u različitim zemljama:
“Povijesno gledano, argument koji se pojavljivao u različitim zemljama i razdobljima, bio je da obvezno glasanje predstavlja demokratski alat protiv ekstremizma. Obvezno glasanje, uz to, prisiljava kandidate da se obraćaju svim skupinama građana, a posredno ono pridonosi većem interesu građana za političke debate, većom potrebom za političkim obrazovanjem i boljim zakonima koji se donose.”
Kao glavni argument protivnika obveznog glasanja navela je to da bi građani trebali imati slobodu neizlaska na izbore. “Kontraargument zagovornika je, pak, to da nije glasanje ono što je obavezno, nego samo izlazak na izbore. Pritom je svatko slobodan ubaciti prazan listić”, kazala je Malkopoulo.
Članak je objavljen u sklopu projekta “O civilnom društvu” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).