Pripadnike jedne od najugroženijih skupina našeg društva, korisnike i korisnice zajamčene minimalne naknade, država tjera na prisilan rad – upozoravaju Centar za nenasilje, mir i ljudska prava – Osijek i Centar za mirovne studije.
Korisnici zajamčene minimalne naknade su samci ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, niti ta sredstva mogu osigurati prihodom ili prodajom svoje imovine, objašnjavaju ove dvije udruge. Iznos koji mjesečno dobivaju je 132,72 eura (1.000 kuna), a od prvog će siječnja iznositi 150 eura: neupitno je da taj iznos nije dostatan za život. Zakon o socijalnoj skrbi pritom radno sposobnim i djelomično radno sposobnim korisnicima prijeti ukidanjem zajamčene minimalne naknade ako se ne odazovu na rad za opće dobro bez naknade – kako kažu u udrugama, “besplatni rad na kojem im nisu garantirana najosnovnija radnička prava”.
„Ljude koji su u situaciji da primaju 132,72 eura da bi mogli preživjeti tjera se da rade, ali ne kako bi dodatno zaradili, nego da im se i tih 132,72 eura ne bi ukinulo“, kaže Tea Radović iz Centra za mirovne studije.
„Takvo uvjetovanje novčane socijalne pomoći u državi koja je ustavom definirana kao socijalna upitno je iz ustavne i ljudskopravaške perspektive“, dodaje Natalija Havelka iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek.
Stoga su ove dvije organizacije danas Ustavnom sudu predale zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi ZoSS-a koje se tiču mjere rada za opće dobro bez naknade.
„Provedba mjere rada za opće dobro bez naknade nije zaposlenje niti uključivanje u tržište rada, već prisilan rad koji korisnici moraju prihvatiti, inače im se u potpunosti ili djelomično ukida zajamčena minimalna naknada. Ovom mjerom ne potiče se njihovo uključivanje na tržište rada. Osoba koja je prisiljena raditi 4 sata dnevno cijeli mjesec, ne može istovremeno tražiti posao, slobodno birati svoje zaposlenje ili sudjelovati u programima prekvalifikacije“, kaže Havelka. Ona dodaje da je prema trenutnim podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u 2023. godini doneseno 46 pravomoćnih rješenja o ukidanju ili umanjenju zajamčene minimalne naknade zbog neodazivanja na rad za opće dobro bez naknade. Ponovno pravo na minimalnu naknadu korisnici stječu tek nakon šest mjeseci.
Iako je mjera postojala i ranije, njeno provođenje u većoj je mjeri započelo donošenjem novog Zakona o socijalnoj skrbi koji je u primjeni od siječnja 2023. jer je njime provođenje mjere stavljeno u obvezu jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave. Radović ističe da obje udruge ne staju na predaji zahtjeva za ocjenu ustavnosti, će provesti i niz drugih mjera u cilju brisanja spornih odredbi iz ZoSS-a: „Smatramo da je sramotno da u 21. stoljeću zemlja koja Ustavom garantira ljudska prava provodi prisilni rad.“
CZMOS i CMS daju podršku korisnicima koji su pozvani na rad za opće dobro bez naknade pružanjem besplatne pravne pomoći.
Sandra Kasunić iz CMS-a osvrnula se na položaj ekonomskih i socijalnih prava u Republici Hrvatskoj, istaknuvši da se ona i dalje tretiraju kao drugorazredna, iako su garantirana Ustavom. „Pravo na rad, pravo na adekvatne radne uvjete, pravo na socijalnu zaštitu i ostala ekonomska i socijalna prava istovjetna su građanskim i političkim pravima, dakle slobodi udruživanja, slobodi govora, pravu na život i ostalim pravima“, naglasila je.
Kasunić je dodala da je Republika Hrvatska svojim Ustavom, ali i ratifikacijom međunarodnih dokumenata obavezna poštivati, štiti i ispunjavati ekonomska i socijalna prava, te da je problem dobrovoljnog prisilnog rada korisnika socijalne pomoći primjer neodvojivosti ekonomskih i socijalnih prava od građanskih i političkih.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti podržava i odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić. Ona je istaknula da je socijalna pravda deklarativno prema Ustavu jedna od temeljnih vrijednosti Republike Hrvatske – a nju su svi dužni poštivati i štititi. U tom je smislu ukazala na važnost organizacija civilnog društva kao branitelja ustavnih vrijednosti koje reagiraju u situacijama kad to zakonodavac propušta činiti: “Kada zakon o socijalnoj skrbi ima odredbu koja je protuustavna, time prekida sponu efikasne vladavine prava koja povezuje Ustav i svakog građanina Republike Hrvatske.”
