Prijedlog revidiranog Plana gospodarenja otpadom RH umanjuje postojeće ciljeve, potiče nastavak štetnih projekata i neće doprinijeti potrebnom poboljšanju postojećeg sustava u Hrvatskoj, ističu iz Zelene akcije.
Priopćenje Zelene akcije prenosimo u cijelosti:
Prijedlog revidiranog Plana gospodarenja otpadom RH, pod izgovorom usklađivanja s europskim zakonodavstvom, umanjuje postojeće ciljeve, potiče nastavak štetnih projekata i neće doprinijeti potrebnom poboljšanju postojećeg sustava u Hrvatskoj.
Okolišne organizacije i građanske inicijative iz čitave Hrvatske tako su ocijenile dokument (revizija Plana za 2022.) upućen u javnu raspravu, istaknuvši kako je neprihvatljivo da ona traje tjedan dana.
Unatoč činjenici da brojni ciljevi iz europskih direktiva nisu ispunjeni, Plan se i dalje ne usmjerava na to da intenziviranje potrebnih mjera i ulaganja u narednoj godini doprinese cjelovitom poboljšanju sustava gospodarenja otpadom u RH. Također, neće dovoljno potaknuti jedinice lokalne samouprave da ispune svoje obveze kako bi izbjegle drastične kazne za koje već godinama stižu opomene Europske komisije, a uskoro bi mogle stići i same kazne.
Ovom se revizijom brišu neki važni ciljevi postavljeni važećim Planom, poput cilja za smanjenje nastanka otpada, dok se neki ciljevi, kao što je povećanje odvojenog prikupljanja, oslabljuju. To daje vjetar u leđa neodgovornim gradovima i općinama, poput Gospića, Opuzena i Pakoštana, koji imaju 0 posto odvojenog otpada, ne zato što ne mogu, već jer ne žele. S druge strane, da ciljevi mogu i trebaju biti viši, dokazuju gradovi koji su cijelo desetljeće ispred EU ciljeva poput Grada Preloga i desetak općina u Međimurju s više od 65 posto odvojenog otpada.
Iz analize utrošenih EU sredstava vidljivo je da većina ide za regionalne centre za otpad, a višestruko manje za prioritetne ciljeve koji stoga očekivano nisu ispunjeni. Iako je u važećem Planu i upozorenjima Europske komisije istaknuto da regionalni centri ugrožavaju postizanje ciljeva recikliranja, nastavlja se planiranje njihove izgradnje. Prva dva centra (Marišćina i Kaštijun) imaju velikih ekonomskih i okolišnih problema te bi od novih hitno trebalo odustati. Međutim, ovaj Plan im dodaje vodu na mlin jer nelogično prenosi obvezu izrade planova gospodarenja otpadom na županijsku razinu, očigledno, u svrhu potpune kontrole dotoka smeća u centre.
Plan mora definirati preraspodjelu EU sredstava i sredstava od naplaćenih naknada u lokalnu infrastrukturu poput centara za ponovnu uporabu, sortirnica i kompostana. Za obradu neodvojenog otpada potrebna su lokalna postrojenja s tehnologijama koje ne uključuju pripremu za spaljivanje, već maksimalno recikliranje i stabilizaciju krajnjeg ostatka za industrijsku proizvodnju ili sigurno odlaganje. To je prava cirkularna ekonomija, a ne prevoženje smeća stotinama kilometara na pripremu za spaljivanje koje rezultira stvaranjem novog smeća s još toksičnijim svojstvima te zagađenjem zraka i štetama za zdravlje i džepove ljudi.
Što se tiče smanjenja jednokratne plastike, države poput Francuske, Irske i Austrije propisale su više ciljeve od Direktive te dokazale potrebu za većom ambicijom. Ovim se Planom djelomično prenosi minimum ciljeva, a dio se uopće ne regulira, već se poziva na akte koji se tek trebaju donijeti. Tragično je da su ovaj Plan i nedavno usvojen Zakon krovni dokumenti o gospodarenju otpadom, a ne sadrže ciljeve za smanjenje potrošnje brojnih jednokratnih proizvoda, velikih zagađivača, poput vrlo laganih plastičnih vrećica, jednokratnih čaša i spremnika za hranu. Jednako tako, nedostaju mjere i modeli poticaja poslovnim subjektima za uvođenje višekratnih rješenja.
Odgovornost za recikliranje otpada prepuštena je neuređenom tržištu umjesto uspostave nacionalnog sustava za zbrinjavanje odvojeno sakupljenog otpada. Hrvatska zbog toga gubi puno resursa i stvara štete po okoliš i ekonomiju te onemogućava ispunjenje ciljeva. U vezi toga je poslan i dopis od strane 33 organizacije i inicijative civilnog društva resornom ministarstvu, FZOEU, saborskom Odboru za okoliš i prirodu te Pučkom pravobraniteljstvu RH.
Ako se ovakav neambiciozan Plan usvoji, očekuje nas novo razdoblje sporih i nedostatnih pomaka, neispunjenja ciljeva smanjenja, ponovne uporabe i recikliranja otpada te izglednog poskupljenja računa diljem Hrvatske. Udruge i inicijative okupljene u mrežu Zero Waste Hrvatska i platformu za borbu protiv zagađenja plastikom nastavit će borbu za unaprjeđenje zakonodavstva RH u skladu sa zaštitom okoliša i javnim interesom.
