U povodu 76. godišnjice dolaska prvih zatvorenika na Goli otok Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću ponovo upozorava kako kompleks u kojemu su zatvarani politički protivnici tadašnjeg režima već desetljećima propada.
Iz Documente su pozvali Upravu i Ministarstvo kulture i medija na objavu informacije što se, ako išta, od 2016. godine poduzelo radi stalne zaštite zatvorskog kompleksa, s obzirom da je tada donesena Odluka o preventivnoj zaštiti od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci.
“Sramotno je da Goli otok i Sveti Grgur još nisu zaštićeni kao važan dio kulturne baštine ne samo Republike Hrvatske već i svijeta”, ističu u priopćenju.
Podsjećaju kako je Goli otok je od 1949. do 1956. godine bio logor za stvarne i navodne pristalice Staljina. Zatvorenici su dovođeni u logor bez pravičnog suđenja, često samo na osnovu sumnji, bez ikakvih stvarnih dokaza. Uvjeti u logoru su bili nehumani. Logoraši su se suočavali sa brutalnim psiho-fizičkim nasiljem, žeđi, gladi i bolestima. Procjenjuje se da je na Golom otoku umrlo gotovo 300 osoba.
“Želimo izraziti poštovanje prema tisućama žrtava psihičke i fizičke torture na Golom otoku, Sv. Grguru i drugim logorima za preodgajanje političkih zatvorenika i upozoriti na značaj suočavanja sa činjenicama o tim logorima u koje su ljudi dovođeni bez pravičnog suđenja”, zaključuju iz Documente.
Članak je objavljen u sklopu projekta “O civilnom društvu” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).