“Štrajk nije razglednica iz prošlosti, nego karta za budućnost”

U fokusu ovogodišnjeg osmomartovskog prosvjeda bila je borba radnica – borba protiv još jednog prijedloga Zakona o radu kojim se smanjuju radnička prava, borba protiv potplaćenog i neplaćenog rada žena. Marširajući su pozvale na štrajk kao zalog za budućnost u kojoj se rad žena neće uzimati zdravo za gotovo.

““Štrajk nije razglednica iz prošlosti, nego karta za budućnost. Živimo u sustavu koji nas uči da je okej da patimo mi, samo da ne pati posao. Da je prihvatljivo da raste cijena svega, osim cijene našeg rada. Da je pohvalno što se žene lome skrbeći za druge. Da je najnormalnije da žene svakoga dana rintaju po kući i da se to zove ljubav. Da je u redu da radnice Orljave koje su šivale za sve nas ostanu na ulici, da same krpaju kraj s krajem. Da je poticajno što su penzionerke prisiljene raditi i da je skupljanje boca legitiman način života u starosti”, poručile su organizatorice sa Zrinjevca.

Pridružila im se i predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture Božica Žilić: “Odgojiteljica je prva učiteljica, a vrtić prva stepenica obrazovanja. Pandemija je pokazala da su vrtići i njihove radnice nezamjenjive. Licemjerno je govoriti da su nam djeca na prvom mjestu, a one koje s njima rade stavljati na zadnje”.

I ove godine marširale su za besplatan i dostupan pobačaj, za zdravstveni sustav koji uistinu funkcionira kao javno dobro za sve.“Želite li pobaciti u Vinkovcima, morate na dogovor sa šefom. Želite li pobaciti u Kninu, morate na ilegalno savjetovanje tijekom kojeg će vas medicinska sestra odgovarati jer fetus može postati političar, vojskovođa, a neki čak i biskup. Želite li pobaciti u Zagrebu, sad već znate da u Svetom duhu ne morate ni pokušavati zbog kolektivnog priziva savjesti. Želite li pobaciti u Hrvatskoj, pripremite strpljenje, trećinu svoje prosječne plaće i živce, a možda i putovnicu. Toliko o zdravstvenoj skrbi za žene”, kazale su.

Ovaj osmi mart posvetile su i svim borbama protiv nasilja, ženama u regiji koje su hrabro progovorile o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju na ulicama, na radnim mjestima, na fakultetima, u ginekološkim ordinacijama. Posvetile su ga i svima koji su živote izgubili zbog okrutnih europskih migracijskih politika i poručile da se bore za svijet u kojem rat i nacionalizam neće biti svetinje.