Belgija ima tek jednu službenu naturističku plažu dok ih Španjolska ima 400. U Hrvatskoj je, unatoč bogatoj naturističkoj povijesti, danas čak i toples tema novinskih članaka i rasprava općinskih vijeća.
Općinsko vijeće Kostrene raspravljalo je u listopadu o golim ljudima na plažama. Nezavisnog vijećnika Ante Vičevića smetaju žene bez grudnjaka na plažama jer se na plažama kupaju i mala djeca. Načelnik Dražen Vranić rekao je, prenosili su mediji, da bi komunalni redari mogli kupiti barke da obilaze plaže i kažnjavaju te ljude koji su se usudili skinuti se na plaži. No, pročelnik za komunalije podsjetio je kako je isto u nadležnosti policije u domeni Zakona o prekršajima protiv reda i mira, a ne u nadležnosti komunalnih redara.
Iako komunalni radari u Kostreni neće kažnjavati gole na plažama, ova crtica dobro ocrtava atmosferu koja se svako ljeto potencira i medijskim natpisima o ženama u toplesu na plažama i zgražavanjima ostalih posjetitelja. U skladu s porastom konzervatizma u društvu, i ljudsko tijelo postaje tema cenzure, i to u zemlji koja je svojevremeno bila, posebno 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, jedan od centara nudističkog turizma u Europi. Sužavanje prostora za naturizam pokazuje i plaža Koversada i kamp u Vrsaru koji imaju posebno mjesto u povijesti hrvatskog naturizma. Prošle godine su redovni gosti naturističke plaže koja je u svom najboljem dobu mogla primiti i 10 000 posjetitelja, potpisivali peticiju s ciljem da se spriječi pretvaranje jednog dijela plaže u „plažu za odjevene“ no nisu u tome uspjeli pa je i ovdje sada prostor za njih sužen.
O sužavanju prostora za naturizam govore i brojke pa je tako, prema pisanju Poslovnog dnevnika, SR Hrvatska 1979. u naturističkim kampovima ostvarivala čak 20 posto od ukupnog broja od 30 milijuna noćenja dok danas naturistički kampovi ostvaruju samo 1,2 posto ukupno ostvarenih noćenja.
Poznati natpis „FKK“ kojima su Nijemci označili brojne plaže u Hrvatskoj kao mjesta za „kulturu slobodnog tijela“ danas su na brojnim plažama Jadrana prekrižene ili su ih jednostavno zauzeli kupači u kostimima. Prema novom istraživanju međunarodne organizacije za istraživanje i analizu podataka YouGov koje je objavljeno u studenom, mlađe generacije Nijemaca nisu toliko sklone naturizmu kao stariji. Dok gotovo polovica osoba starijih od 50 godina u Njemačkoj (46-48%) kaže da bi bile spremne biti javno gole, to vrijedi za samo 31% Nijemaca u dobi od 18 do 34 godine, što je u rangu s onima te dobi u Britaniji (32%), Francuskoj (33%) i Italiji (35%).
Ipak, naturizam je u nekim zemljama i u porastu. Istraživanje koje je provedeno u šest zapadnoeuropskih zemalja (Britaniji, Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj) pokazalo je da su Danskoj mlađe generacije otvorenije za naturizam, s 57% osoba u dobi od 18 do 34 godine i 60% osoba u dobi od 35 do 49 godina koje su spremne biti javno gole, u odnosu na samo 35% osoba starijih od 65 godina.
Pogledali smo kakav je danas odnos prema naturizmu u Španjolskoj, Italiji, Češkoj i Belgiji.
Španjolska: Nudizam je potpuno legalan u bilo kojem javnom prostoru
12% španjolskih plaža dopušta nudizam, prema Vodiču za plaže koji je objavilo španjolsko Ministarstvo za ekološku tranziciju i demografske izazove (Miteco). Od 3556 plaža u Španjolskoj, više od 400 službeno je naturističkih plaža raspoređenih diljem zemlje, posebno na obalama Andaluzije, Katalonije, Kanarskih otoka i Valencije. Španjolska je tako zemlja s najvećim brojem plaža i nudističkom tradicijom, ima također i 95 nudističkih kampova.
Prema Španjolskoj naturističkoj federaciji od “odobrenja Ustava iz 1978. godine, u Španjolskoj nijedan poseban moral ne prevladava nad drugim pred zakonom, što znači da se nudizam ne može zabraniti iz moralnih razloga. To pravo proizlazi iz nekoliko ustavnih članaka i Europske povelje o ljudskim pravima, koja štiti slobodu izražavanja. Pod prethodnim režimom, ‘javni moral’ korišten je za opravdanje zabrana golotinje ili odjeće, ali s demokracijom su ta pravila postala nevažeća.”
Iako su “nudističke plaže” u početku bile određene kako bi se pomirila individualna sloboda s bivšim zločinom “javnog skandala”, taj je koncept ukinut 1989. godine i definitivno nestao Kaznenim zakonom iz 1995. godine. Od tada je nudizam “potpuno legalan u bilo kojem javnom prostoru u Španjolskoj, bez potrebe za odobrenjem”.
Kazneno djelo nepristojnog izlaganja odnosi se samo na opscene seksualne činove pred maloljetnicima ili ranjivim osobama, a ne na jednostavan čin nagosti. Stoga se nudizam ne može smatrati zločinom ili nepristojnim činom.
Označavanje ovih plaža uglavnom ovisi o lokalnim vijećima, jer ne postoji jedinstveni nacionalni propis koji to čini obveznim.
Posljednjih godina nije došlo do značajnog pada u praksi naturizma, iako je u nekim obalnim područjima došlo do određenog pritiska konvencionalnog turizma, što je smanjilo prostor dostupan nudistima na tradicionalno naturističkim plažama. Do te mjere da su na katalonskoj obali „tekstilci“, odnosno ljudi koji nose kupaće kostime, zauzeli naturistički teritorij.
Španjolsko društvo ima tolerantan stav prema nudizmu, a naturističke udruge odigrale su važnu ulogu u promicanju pogleda na tijelo bez predrasuda i obrani prava na golotinju kao izraz osobne slobode i poštovanja prirode.
Italija: Tek 13 plaža službeno je određeno za naturizam
Naturizam je prisutan u Italiji, ali nikada nije bio osobito jak ili uobičajen te se razvio prilično kasno u usporedbi s drugim europskim zemljama te nije jasno je li u posljednje vrijeme u opadanju. Barem dio talijanskih naturista redovito je provodio odmor u naturističkim mjestima u inozemstvu, posebno u Hrvatskoj.
Naturizam nije reguliran posebnim nacionalnim zakonom, unatoč godinama lobiranja naturističkih udruga, tek su neke regije ili općine regulirale su naturizam.
13 plaža službeno je određeno za naturizam, a nekoliko drugih tradicionalno posjećuju naturisti, poput plaže Capocotta u blizini Rima (prva plaža koja je određena 2000. godine), nekoliko mjesta u Toskani (područje otoka Elbe) i na Sardiniji, gdje još uvijek postoje mnoga relativno udaljena područja. Nekoliko drugih određenih plaža postoji na jugu, dok naturističke plaže gotovo da i ne postoje na talijanskoj obali Jadranskog mora.
Talijanska naturistička federacija navodi samo 12 naturističkih odmarališta diljem zemlje, uključujući kampove i pansione s doručkom.
Budući da nije jako raširen, naturizam nije izazvao značajne prosvjede za ili protiv njega diljem Italije. Nekoliko vijesti izvještava o nekim kontroverzama koje su se pojavile na plažama u posljednjem desetljeću, ali sve su one ostale rijetke i kratkoročne lokalne teme.
Glavna udruga koja promiče naturizam u Italiji je Federazione Naturista Italiana (FENAIT), dio Međunarodne federacije naturista.
Češka: Naturizam u padu nakon 2000.
U Češkoj se naturizam prakticira uglavnom u obliku nudističkog plivanja, provođenja vremena uz vodu. Ovaj oblik naturizma doživio je spontani uspon i veliki procvat 1980-ih pod utjecajem starijeg trenda iz Njemačke. U 1990-ima se potom masovno prenio na često posjećene češke kampove i plaže na Jadranu – u to se vrijeme često šalilo da su Česi upoznali Hrvate s fenomenom nudističkih plaža. U stvarnosti to vjerojatno nije bio slučaj, ali istina je da su situacije u kojima se cijeli autobus turista iznenada skinuo gol mogle biti nove na mnogim mjestima.
Na češkim jezerima i ribnjacima, kojih u zemlji ima 24 tisuće, postupno je nastalo oko stotinu uspostavljenih nudističkih plaža, od nekoliko tisuća koje se koriste za kupanje. One su i danas u funkciji.
No u usporedbi s 1990-ima, nudizam danas nije toliko popularan. Procvat je počeo jenjavati nakon 2000. godine. Na etabliranim nudističkim plažama u Češkoj još uvijek možete sresti ljude, ali nema pravih gužvi. Od onih koji posjećuju te plaže, 60-65 posto su ljudi stariji od 50 godina ili čak stariji.
Postoji samo jedna veća naturistička organizacija koja provodi značajne aktivnosti u Češkoj, a to je Češko-moravska naturistička federacija koja djeluje tek od 2014.
Naturistički sportovi u Češkoj se uglavnom prakticiraju na plaži, poput odbojke ili boćanja, ali opet uglavnom na nekoliko poznatih mjesta uz vodu. Slučajevi naturističkog turizma ili sportova izvan tih lokacija su iznimni. Naturisti se zapravo ne susreću puno sa širom javnošću, tako da se ne može govoriti o bilo kakvim sukobima.
Belgija: Tek jedna nudistička plaža
Belgijski pristup naturizmu u 2025. je tiha tolerancija bez formalnog priznanja. Sve dok nudisti ostaju unutar dogovorenih granica i održavaju diskreciju, vlasti zatvaraju oči pred tim. Ali bez jasnog pravnog okvira, naturisti i dalje ovise o lokalnoj dobroj volji i neformalnim policijskim sporazumima – krhkom aranžmanu koji belgijsku “slobodu da bude gol” ostavlja više simboličnom nego stvarnom.
U zemlji poznatoj po svojim liberalnim društvenim stavovima, Belgija ostaje iznenađujuće konzervativna kada je u pitanju javna golotinja. Dok tisuće Belgijanaca uživaju u naturizmu putem klubova i određenih mjesta, praksa i dalje djeluje u legalnoj sivoj zoni, tolerirana u nekim područjima, ali nije izričito zaštićena zakonom.
Belgija nema poseban zakon koji legalizira ili regulira nudizam u javnosti. Umjesto toga, golotinja u javnim prostorima može potpasti pod odredbe Kaznenog zakona o nepristojnom izlaganju, što se kažnjava novčanim kaznama ili čak kratkim zatvorskim kaznama. Pravni izvori napominju da „Belgija nema zakon o javnoj golotinji, ali zabranjuje nepristojno izlaganje“, s kaznama u rasponu od 8 dana do jedne godine zatvora i novčanim kaznama između 26 i 500 eura, ovisno o slučaju.
U praksi se naturizam prihvaća samo unutar dobro definiranih okvira – poput klubova, privatnih kampova ili službeno priznatih plaža. Izvan tih konteksta, čak se i jednostavna golotinja i dalje može smatrati oblikom „javne nepristojnosti“. Izvješće iz 2022. godine opisalo je belgijski pravni okvir za naturiste kao „staromodan“, napominjući da se „svaka golotinja izvan privatne sfere može smatrati javnom nepristojnošću“.
Prva i do sada najpoznatija nudistička plaža u zemlji, smještena u Bredeneu na flamanskoj obali, djeluje u ovom krhkom pravnom limbu. Predsjednik Belgijske naturističke federacije (FBN/FBN) objasnio je da su „jednostavno sretni što imamo dogovor s policijom i podršku gradonačelnika“, priznajući da su pravno „u limbu“. Dio plaže u Bredeneu ostaje jedino službeno tolerirano naturističko mjesto na obali, unatoč prethodnim pokušajima otvaranja drugog u Lombardsijdeu, koji su više puta odgađani.
Nekoliko poznatih klubova i kampova izvan obale, poput Athene Hélios ili Bockstaelhoeve, nude sigurne i legalne prostore za nudističku rekreaciju. Studija iz 2022. procijenila je da oko pola milijuna Belgijanaca povremeno sudjeluje u naturističkim aktivnostima, no zemlja nudi samo nekoliko rekreacijskih područja osim jedine gore spomenute nudističke plaže.
Kulturni stavovi prema golotinji razlikuju se među regijama. Prema naturističkim izvorima, Flandrija je općenito otvorenijeg uma, dok Valonija ostaje oprezna u pogledu širenja javnih naturističkih zona. U međuvremenu, sunčanje u toplesu se uglavnom tolerira na belgijskim plažama.
