Klupa u parku na dan koji bi bio njen 127. rođendan transformirana je u privremenu umjetničku instalaciju, njoj u spomen.
Sunčano zagrebačko jesenje dopodne u subotu, 4. listopada ove godine bilo je dobro okruženje za proslavu rođendana jedne odavno odsutne osobe. Središnje mjesto okupljanja bila je klupa u parku, odmah pored dječjeg igrališta. Što se to dešavalo da je bilo vrijedno zastajanja, gledanja, slušanja govora i osluškivanja razgovora?
Mjesto događanja nosi znakovito ime: Park Otti Berger. Plava tabla s imenom parka nudi kratko objašnjenje: Otti Berger, tekstilna dizajnerica i nastavnica na školi Bauhaus. Upisane su i godine rođenja i smrti, 1898. – 1944. Tko je bila Otti Berger moglo se detaljno saznati na predavanju povjesničarke umjetnosti i istraživačice njena života i djela, dr. sc. Antonije Mlikote, u obližnjem Centru za kulturu Maksimir održanom 1. listopada. Kratke naznake o umjetnici upisane na ploči u parku bile su precizno dokumentirane i objašnjene: umjetnica, poduzetnica, studentica i nastavnica na školi Bauhaus u Dessauu, vjerojatno najznačajnijoj i najuticanijoj umjetničkoj školi 20. stoljeća. Godine rođenja i smrti su odgonetnute i locirane: rođena u Zmajevcu u Baranji, ubijena u Holokaustu, u koncentracijskom logoru Auschwitz. Osnove životopisa upotpunjene nizom nevjerojatnih otkrića i detalja, poput onih o bogatoj kreativnoj suradnji Otti Berger i istaknutog finskog arhitekta Alva Aalta, ili intimnijih o njenoj gluhoći, obitelji, bratu Ottu, itd. Predavanje je ujedno označilo početak projekta Sag za dječju sobu – u spomen na Otti Berger. Taj sag, istkan 1929.godine, jedini je rad Otti Berger izlagan za njena života u Zagrebu.
Klupa u parku na dan koji bi bio njen 127. rođendan transformirana je u privremenu umjetničku instalaciju, njoj u spomen. To mjesto za odmor ili susrete postalo je prostor izlaganja novog rada Vlade Marteka, jednoga od najuglednijih živućih hrvatskih suvremenih umjetnika. Martek iza sebe ima respektabilnu umjetničku karijeru nedavno ovjenčanu Nagradom grada Zagreba i ove godine Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo. Nagrađen je za svoju medijski nekonvencionalnu i etički beskompromisnu umjetničku praksu koju je započeo pred pedeset godina s izložbama-akcijama. Poput ove zagrebačke posvete Otti, bili su to kratkotrajni događaji, trajali su svega nekoliko sati u javnim prostorima Zagreba, Beograda, Moščenićke Drage i Venecije. Martek je te dinamične izložbe realizirao zajedno sa svojim prijateljima, umjetnicima i istomišljenicima. Njihova imena su Boris Demur, Željko Jerman, Mladen Stilinović, Sven Stilinović i Fedor Vučemilović. Povijest umjetnosti nazvala ih je Grupom šestorice autora. Grupa je to koja je iz temelja izmijenila umjetnička pravila ponašanja i djelovanja u javnom prostoru. Uz izlaganja na travnjaku uz obalu rijeke, asfaltu glavnog gradskog trga, šljunčanoj plaži uz more, zidu pothodnika, povijesnom trgu prepunom turista, u auli fakulteta i na brojnim drugim mjestima, Martek je paralelno izlagao u galerijskim prostorima, na samostalnim izložbama i brojnim grupnim izložbama diljem svijeta. Samo nedavno sudjelovao je na izložbama u Parizu, Varšavi i Pragu, uskoro odlazi u Carigrad. Martek stanuje svugdje, uglavnom u Novom Zagrebu, ali nastanjuje i tako važna mjesta kao što su Centre Pompidou u Parizu, Kontakt kolekcija i MUMOK u Beču, muzeji u Ateni, New Yorku, Iowa Cityju, Nimesu, Istanbulu, Leonu, Wroclawu, Krakowu … On je svakako jedan od najprisutnijih hrvatskih umjetnika u kolekcijama svjetskih muzejskih ustanova.
Klasična klupa u parku ukazala se kao idealno mjesto za Martekovu novu umjetničku intervenciju. Sred parka susrećemo stope od papira koje upućuju prema klupi. Koji korak dalje, već na prvi pogled niz začudnih predmeta izazvao je znatiželju i blago čuđenje: na klupu položene dvije atraktivne svilene tkanine protkane zlatnim šljokicama, nekoliko objekata od izrezanog papira, meke papuče. Neočekivano šarenilo, nježni objekti na tvrdoj klupi čine sastavni dio rođendanske čestitke umjetnika umjetnici. U svojoj posveti Otti Berger umjetnik gradi poveznice između javnog prostora i intimne kućne atmosfere doma: tkanine koje su neodvojiv dio života i (njenog) umjetničkog stvaralaštva. Rasprostrti su papiri izrezani u obliku ruke kao puni i prazni elementi, prisutni i odsutni istovremeno. Autor se poigrava i tako naznačuje prisustvo i onih kojih nema. Neki su papiri sa zapisima, poput fiktivne igre kvantitetom: 45 Otti, 15 Otti, 25 Otti, 35 Otti.
Martek je svoj hommage Otti Berger nazvao Dvostruko prisustvo. U kratkom uvodnom govoru na mjestu susreta on ističe da je Otti dva puta prisutna, u umjetnosti je već zabilježena, a u sadašnjem trenutnu zabilježena je kroz ovu privremenu instalaciju. Ta druga prisutnost se u tom momentu ostvaruje, na dobrobit onih koji proučavaju i koji naslućuju i očekuju snagu umjetnosti. Osobito to naznačuje pred klupu položenim papučama koje simboliziraju kućni, domaći život. Ne nosi ih nitko, jer je ona tu negdje: u stanu, parku, u nama. Prisutnost ove instalacije je vremenski limitirana, traje tek kratko, kroz vrijeme okupljanja, ali ostaje trajno memorirana među promatračima i nastavlja živjeti kroz priče, fotografije i bilješke. Autor navodi da je umjetnost jako prisutna ali istovremeno vrlo krhka, te da umjetnost i umjetničke energije bivaju (po)trošene u normalnom životu. Prema svojim prethodnicima i prethodnicama osjeća zahvalnost zbog dragocjenog iskustva koje iskazuje osobnom adoracijom i – djelima. Odavno u svojim radovima ispisuje da voli Bretona ili Tzaru, agitira za pjesnike i pisce poput Majakovskog, Branka Miljkovića, Kamova, Arthura Rimbauda, uskoro i za Srečka Kosovela. Naslikao je seriju slika pod nazivom Ruski grobovi: to su poznata li nepoznata mjesta posvećena Danilu Harmsu, Osipu Mandeljštamu, Kazimiru Maljeviču ili Marini Cvetajevoj.
Martekova intelektualna širina i umjetnička veličina očituju se u njegovoj skromnosti kao čovjeka. Očito je to bilo i ondje, na običnoj zagrebačkoj klupi i malom parku kroz posvetu jednoj drugoj velikoj umjetnici, ali i sretnu publiku koja je bila dirnuta jednostavnom, no istovremeno snažnom umjetničkom gestom prisjećanja i stvaranja.
Uvodnim predavanjem i umjetničkom izvedbom, projekt Sag za dječju sobu time otpočinje ispunjavati neke od svojih ciljeva. Prvi je osnažiti prisutnost Otti Berger u hrvatskoj kulturi iz koje je potekla, a osobito u suvremenoj kulturi Zagreba u kojem se dijelom i školovala. Drugi i ne manje važan cilj je da njena tragična sudbina bude podsjetnik na povijest fašističke represije. U kompoziciji u parku, jedan naoko mali crveni papir autorov je doprinos suprotstavljanju svim onim snagama koje su nekad, i ponovo danas, glasne u negiranju umjetnosti i slobode. Sportskim rječnikom (a sloboda je uvijek borba, nadigravanje), Martek zapisuje pobjednički rezultat: UMJETNOST – UNIŠTENJE 2 : 0
