Kako je moguće da u tijelu koje bi trebalo okupljati mlade iz udruga, učeničkih vijeća, studentskih zborova i političkih pomladaka velika većina članova pripada političkom pomlatku samo jedne stranke?
U četvrtak 5. veljače, održana je konstituirajuća sjednica Savjeta mladih Republike Hrvatske. Savjet je ustrojen na način da svaka županija koja ima konstituiran svoj savjet mladih šalje jednog člana u nacionalni Savjet mladih. Savjet u novom sazivu broji 15 od maksimalnih 21 člana.
Nova/stara predsjednica Savjeta, Lara Mandić, istaknula je: „U novom sazivu nastavljamo raditi na tome da Savjet mladih ostane relevantan i snažan sugovornik u politikama za mlade, uz ravnomjernu zastupljenost mladih iz svih krajeva Hrvatske.“
Lara Mandić, inače predsjednica Mladeži HDZ-a Požeško-slavonske županije, propustila je istaknuti da će Savjet, kao i do sada, ravnomjerno zastupati članove Mladeži HDZ-a iz svih krajeva Hrvatske: od Splitsko-dalmatinske do Varaždinske županije. U Savjetu je, naime, od 15 izabranih članova njih 12 učlanjeno u Mladež HDZ-a ili je na neki način povezano sa strankom, dok jedan član dolazi iz redova Možemo!, a jedna članica iz redova SDP-a.
Na novi saziv Savjeta mladih reagirali su putem društvenih mreža u Mreži mladih Hrvatske, savezu koji okuplja 77 udruga mladih i za mlade. Iz Mreže su istaknuli da je proces izbora članova netransparentan te da se od tijela koje bi trebalo služiti kao „glas mladih“ radi produžena ruka politike.
Uz Mrežu mladih reagirao je priopćenjem i Forum mladih SDP-a. Istaknuli su: „Ovakav sastav Savjeta mladih Republike Hrvatske nije slučajnost, već logična posljedica netransparentnog, neinkluzivnog i politički dirigiranog procesa izmjena Zakona o savjetima mladih. Procesa u kojem su sustavno ignorirane organizacije civilnog društva koje desetljećima rade s mladima, među kojima i Mreža mladih Hrvatske. Procesa u kojem se nepovjerenje prema mladima koji nisu stranački organizirani pretvorilo u zakon.“
A što je to toliko sporno u procesu izbora članova za Savjet mladih Republike Hrvatske i kako je moguće da u tijelu koje bi trebalo okupljati mlade iz udruga, učeničkih vijeća, studentskih zborova i političkih pomladaka velika većina članova pripada političkom pomlatku samo jedne stranke?
Marin Capan, predsjednik Mreže mladih Hrvatske, u razgovoru za H-Alter kaže da je ovakav model izbora članstva uspostavljen Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o savjetima mladih, donesenim u lipnju 2023. U procesu javnog savjetovanja Mladež HDZ-a uputila je nekoliko prijedloga izmjene zakona koji su u prvotnom izvješću odbijeni, da bi se naknadno, preko noći i bez ikakvog savjetovanja, izvješće promijenilo tako da su inicijalno odbijeni prijedlozi HDZ-ove mladeži prihvaćeni.
Capan je istaknuo da, unatoč poslanom upitu tada nadležnom Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade, odgovor nisu dobili do rasprave u Saboru, kada je državna tajnica Željka Josić jasno i nedvosmisleno rekla da je ideja Savjeta mladih RH zamijeniti poziciju Mreže mladih Hrvatske, čime je postalo jasno zašto se izvješće o javnom savjetovanju tajno i preko noći promijenilo. Ubrzo nakon usvajanja izmjena i dopuna Zakona o savjetima mladih uputili su zahtjev za ocjenu ustavnosti, na koji nakon dvije godine i dalje čekaju odgovor Ustavnog suda RH.
Jedan od prihvaćenih prijedloga odnosi se upravo na izbor članova županijskih savjeta mladih, koje „po novome“ izabire županijsko vijeće, odnosno stranka koja je tamo na vlasti. Županijski savjet mladih zatim izabire jednog člana u nacionalni Savjet mladih.
U praksi to izgleda tako da se u trinaest od petnaest konstituiranih županijskih savjeta mladih na mjestu predsjednika nalazi osoba koja dolazi iz redova vladajuće stranke u toj županiji. Jedini izuzetak čine Primorsko-goranska i Vukovarsko-srijemska županija, no i tamo osobe na mjestu predsjednika, odnosno predsjednice, dolaze iz redova političkih stranaka, a ne organizacija mladih. Valja istaknuti da je i u preostalih šest županijskih savjeta koji još nisu konstituirani, u prethodnom sazivu također na mjestu predsjednika bila osoba iz redova vladajuće stranke u toj županiji.
Ne čudi stoga da gotovo svi članovi nacionalnog Savjeta mladih, izabrani u županijskim savjetima, dolaze iz redova pomladaka političkih stranaka. Najveću korist od ovakvog principa izbora ima upravo mladež vladajuće stranke, dok su najveći gubitnici organizacije civilnog društva koje okupljaju mlade, studentski zborovi, vijeća učenika i ostale nepolitičke organizacije fokusirane na mlade.
Predsjednik Mreže mladih, Marin Capan, ističe da je proces izbora nedovoljno transparentan, kriteriji vrednovanja kandidata nisu jasno definirani niti javno obrazloženi, a ne postoje zaštitni mehanizmi kojima bi se osiguralo da dio Savjeta mladih, uz stranačke osobe, budu i predstavnici udruga mladih i za mlade, vijeća učenika, studentskih zborova, neformalnih inicijativa ili mladih koji djeluju u zajednici bez stranačke pripadnosti. Time se gubi pluralizam perspektiva koji je ključan za kvalitetno savjetodavno tijelo.
Nadodaje da trenutni model izbora županijskih savjeta mladih omogućava stvaranje prevlasti unutar savjeta mladih te se zloupotrebljava tako da članovi županijskih savjeta mladih većinski dolaze iz istog stranačkog podmlatka. U praksi to znači da proces izbora često nije natjecateljski ni inkluzivan, već unaprijed politički determiniran. Savjet mladih trebao bi biti prostor susreta različitih iskustava i realnih potreba mladih, od ruralnih sredina do urbanih centara, od učenika i studenata do mladih radnika i nezaposlenih. Kada dominira jedan politički krug, Savjet prestaje biti korektiv vlasti i postaje njezin produžetak.
Da bi se stanje promijenilo, nužno je mijenjati trenutni model, ističu u Mreži mladih:
„Nije zakonski zamišljeno da sastav savjeta mladih ocrtava sastav županijskog vijeća koje ga bira, već da bude reprezentativno tijelo mladih te županije. To znači da model treba uključivati jasne i javno objavljene kriterije izbora, obvezu obrazloženja odluka o imenovanju, kvotu ili minimalnu zastupljenost pojedinih tipova organizacija mladih i za mlade, mehanizme sprječavanja političke dominacije jedne opcije itd. Bez toga govorimo o formalnoj participaciji bez stvarne moći i utjecaja.“
Na pitanje kakav bi model izbora za Savjet trebalo primjenjivati da ono bude istinski reprezentativno tijelo mladih u Hrvatskoj, Capan ističe: „Model izbora trebao bi počivati na nekoliko ključnih principa. Članovi bi trebali dolaziti iz različitih oblika organiziranja mladih: udruga mladih i za mlade, studentskih i učeničkih predstavničkih tijela, neformalnih inicijativa, političkih podmladaka. Time se osigurava da Savjet ne govori iz jedne pozicije, već reflektira raznolikost mladih iz zajednice. Cijeli proces kandidiranja, vrednovanja i izbora mora biti javno dostupan, uz obrazloženja odluka. Javnost postupka temelj je povjerenja. Iako članovi mogu biti politički aktivni, model bi trebao spriječiti situaciju u kojoj jedna politička opcija ima apsolutnu većinu i time kontrolu nad stavovima i međunarodnim predstavljanjem. Osim formalne kandidature, trebalo bi vrednovati iskustvo u radu s mladima, razumijevanje javnih politika, prethodno iskustvo i sposobnost zastupanja šireg interesa mladih.“
Navodi još da ne smijemo zaboraviti da participacija mladih nije privilegij, već ustavno pravo i temelj svakog demokratskog društva. Ako savjetodavna tijela mladih postanu produžena ruka dnevne politike, šaljemo poruku da mladi mogu sudjelovati samo ako su politički podobni. To nije participacija, to je selekcija. Stoga savjeti mladih moraju biti prostor autonomnog, kritičkog i pluralnog glasa mladih. Sve manje od toga znači da propuštamo priliku izgraditi političku kulturu u kojoj mladi uče demokraciju kroz stvarnu praksu, a ne kroz formalne strukture bez stvarne moći.
