HDZ

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva danas je u Smaragdnoj dvorani zagrebačkog hotela Esplanade proslavila svoj dvadeseti rođendan.

Strmoglavi krah europučanske politike namaknuo je krila konzervativnim proputinovskim opcijama,  radikalima svih boja i protumigrantskim politikama, kojima zabrinjavajuće raste popularnost.

Sjajno desetljeće ili obična fatamorgana: u povodu desete obljetnice članstva Bijedne Naše u Europskoj uniji Andrej Plenković nije štedio prepotencije, samohvale i populističke hiperbolike.

Letimičan kardiološki pregled nacije na dvadeset i petu obljetnicu smrti Gojka Šuška odaje pomalo nevjerojatnu činjenicu, da je pokojnik u našim srcima življi no ikad.

Andrej Plenković i njegova družba odabrali su strategiju odgađanja imenovanja novih članova Vijeća za elektroničke medije kako bi posve ovladali ovim regulatornim tijelom.

Čista je populistička floskula HDZ-a i Plenkovića da će se prenapuhane cijene svega i svačega ne samo vratiti na stanje 31. prosinca 2022., već da će i padati pod udarom inspekcijskog nadzora. Neće.

Koliko se moglo zaključiti iz izjava viđenijih i manje viđenih ljudi iz političke oporbe – mora da je jako, jako vruće na tajnom tržištu nemoralnih zastupničkih ruku kad je obučavanje ukrajinske vojske u pitanju.

Nije li Čovićevo jeruzalemsko soliranje zapravo Milanovićevo kukavičje jaje u HDZ-Plenovićevom gnijezdu? Dragan Čović distancira se od svih kritika kojima razni politički akteri napadaju Milanovića.

Darinko Dumbović je držao glavu iznad vode Plenkovićevoj tzv. stabilnoj većini u Saboru, pa ga tada nije bilo uputno inkomodirati u namještanju milijunskih poslova tvrtci svoga sina.

 Na sljemenu vlasti netko je umislio da je Luj XIV, pa se svom silinom nejakih pluća dere iz svega glasa: „L’état c’est moi!“ Zoran Milanović? Andrej Plenković? Nije jasno, obojica znaju francuski.

Rascijepljeni SDP još je nesposobniji biti iole respektabilnija opcija, vrijedna biračkog prepoznavanja i glasa povjerenja.