Na 30. godišnjicu Oluje, Srpsko narodno vijeće s tugom se sjeća više desetaka hiljada poginulih i ranjenih, ljudi hrvatske nacionalnosti kao i naših sunarodnjaka Srba.
“Također se sjećamo i suosjećamo s patnjama više stotina hiljada Hrvata i Srba koji su pred ratnim opasnostima, prijetnjama ili silom, morali napustiti svoje domove i zavičaje, svoju zemlju. Posebno se sjećamo patnji naših sunarodnjaka koje su proživljavali u godinama povratka, kao i patnje onih koji se nikada nisu vratili i koji su trajno ostali i bez doma i bez zavičaja u kojima su oni i njihovi preci generacijama i stoljećima živjeli”, kaže SNV u svojem današnjem proglasu.
“Umjesto da naša tuga i naša suosjećanja nakon trideset godina budu manji, oni se povećavaju”, dodaje organizacija. Tuga se povećava zbog toga što je u Hrvatskoj “sve manje sjećanja na stradanja naših sugrađana srpske nacionalnosti, a u Srbiji sve manje sjećanja na stradanje pripadnika hrvatskoga naroda”, kao i stoga što nas “državne politike sjećanja sve više udaljavaju od izgradnje i učvršćivanja politike mira i pomirenja među Srbima i Hrvatima, između Srbije i Hrvatske”.
Tim se jači, kaže SNV, “izraz našega suosjećanja za stradanje i patnje drugih”, kao i “naša nastojanja da politike sjećanja budu dio politika mira”.
Udruga ističe da njezine pripadnike neće nas pokolebati i obeshrabriti sve glasnije i sve raširenije ispunjavanje našega javnoga prostora pozdravima, pjesmama i porukama mržnje. Ističe svoju dužnost da komemorativnim praksama podsjećam “na nečastan, zločinački trag koji su pozdravi i poruke iz vremena ustaške kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske ostavili iza sebe”. Udruga nastavlja zahtijevati da predsjednik Republike, Sabor i Vlada zaštite ustavne vrijednosti Republike Hrvatske, omoguće život bez straha i tolerirane mržnje, kao i da obrazovni sistem omogući stjecanje znanja o tome što je bila NDH i za kakve i koje je sve zločine odgovorna prema Srbima, Židovima, Romima i Hrvatima antifašistima, a zbog kojih su ustaški pozdrav, ustaške pjesme i ustaška znamenja protivni Ustavu.
“Bez obzira na to što je u ovakvim okolnostima teže djelovati u cilju postizanja javne svijesti o ukupnim žrtvama rata, u koje bi bile uključene i priznate i srpske žrtve u Hrvatskoj, naročito civilne, mi ćemo to djelovanje nastaviti”, najavljuje SNV. “U tom ćemo nastojanju učiniti sve da nadležna državna tijela i institucije ne ostavljaju taj posao samo nevladinim organizacijama, nego da ga i same obavljaju, a nevladine organizacije prihvate u tome kao svoje partnere. Nastavit ćemo podsjećati i Vladu i pravosudne institucije na zakonsku, međunarodno preuzetu i javno deklariranu obavezu da će se počinjeni zločini prema srpskim civilima sankcionirati jer, u proteklih trideset godina, podignute su samo tri optužnice, od kojih su dvije završile osuđujućim presudama, i to za zločin u Kijanima i za zločin u Prokljanu i Mandićima. Među neprocesuiranim zločinima i zločin je počinjen prema izbjegličkoj koloni koja se kretala cestom od Gline prema Dvoru i bila napadnuta na području Ravnog Rašća, Donjeg Klasnića i Donjeg Žirovca. Tom prilikom ubijeno je 78 ljudi – 48 civila, 17 vojnika i 13 osoba dosad neidentificiranog statusa. Najstarija žrtva imala je 99 godina, a najmlađa 23 godine. Žrtve stradale na tim mjestima, koje su pokopane na groblju u Dvoru, još uvijek nisu identificirane.”
Udruga podsjeća na potrebu osiguravanja pretpostavki za život s tekućom vodom i održavanim i uređenim putovima u ruralnim krajevima Banije: “Prije svega, dužnost nam je da osiguramo zaustavljanje propadanja skromnoga, ali proteklih decenija koliko-toliko obnovljenoga gospodarskoga života. Znamo da će trebati mnogo vremena da Banija obnovi svoju predratnu razinu stočarstva i voćarstva, ali znamo i to da ako ne počnemo odmah podržavati one koji su sada tu, vrijeme obnove postat će neizvjesno, kao što je neizvjestan život onih koji čekaju državu da im pomogne u razvijanju njihova održiva života.”
SNV poziva na zajedničko sjećanje na sve ratne žrtve, ranjene i prognane, kao i na ljude koji su privremeno ili trajno iskorijenjeni iz svojih zavičaja. “Ništa od toga nije se moralo, a još manje trebalo dogoditi da se prije 35 ili prije 30 godina više čuvao mir i da su se čuvali ljudski životi te da se ljudima ostavljala mogućnost izbora”, zaključuje SNV.
