Je li Europa spremna potrošiti više od tri bilijuna eura u sljedećih desetak godina za obranu Ukrajine u ratu s Ruskom Federacijom?
Uz minimalne ili nikakve izglede da ta najveća europska zemlja ne bude potučena do nogu, osakaćena za cca 25 posto teritorija i dovijeka osramoćena zato što se upustila u rat s neusporedivo snažnijom Ruskom Federacijom? Predsjednik Volodimir Oleksandrovič Zelenski je pristao biti zapadnom marionetom. Dao se prvacima proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada – Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. (SAD), Ursula Röschen/Ružice von der Leyen (EU) i Jens Stoltenberg (NATO) s istomišljeničkim proturuskim jastrebovima – nagovoriti da na ratni megdan izazove znatno polit-vojno superiornijeg „ruskog cara“ Vladimira Vladimiroviča Putina.
I Ukrajina je katastrofalno planula najvećom ratnom/humanitarnom katastrofom na Starom kontinentu nakon Drugoga svjetskog rata. Skoro četiri godine smrti i užasa nikad se više ničim ne mogu nadoknaditi. Tim više, jer povratkom Donalda Johna Trumpa za poslovođu najvećeg u svijetu diskonta oružja (43 posto globalna prometa) nevjerojatno je živnula, i još će, trgovina smrću u korist profita američke vojne industrije. Ne samo zato što je EU-luzerima ukrajinskog rata ispod časti izvjesiti bijelu zastavu, poriznati da su „džaba krečili“ i životnostandardno bili osiromašili Europljane nego i stoga što je Trump, jedan od gospodara života i smrti na tom poligonu za ispitivanje in vivo novih oružja i taktika, marketinški iskoristio rat i strah od njegova širenja za prodaju enormnih količina američkog oružja.
Kojem je, bez obzira na žrtve, upeterostručio cijene. Ali i ucijenio vodstvo EU-a, pa ono svojih 27 zemalja članica, da ga kupuju isključivo u SAD-u. Trgovina smrću raste/cvjeta od Bliskog istoka (Izrael, Saudijska Arabija, Katar…) i Azije (Japan, Južna Koreja, Tajland…) do Europe. Američki vojni industrijalci zadovoljnije no ikad trljaju ruke i zbrajaju milijarde, a slapovi zelembaća će biti još obilniji. Svijet se opasno ljulja u strahu od globalne eksplozije tolikog oružja koju, kao uvijek u povijesti, može izazvati neki nesmotreni potez militantnog aroganta ili naprosto „loš dan“ AI-ja, tehnološki „zamor materijala“, itsl. Bloomberg Adria piše kako, u pogledu Ukrajine, „Trumpovi i Putinovi timovi pregovaraju, a Europa plaća cijenu“.
I ne samo plaća. Bruxelles ne pita porezne obveznike smije li, a radi se o bilijunskim svotama koje jedva minimalno može ublažiti kamatna pljačka na 300 milijardâ eura tzv. zamrznute na Zapadu ruske imovine. Prepuštena samoj sebi, Unija primjetno dršće od straha hoće li SAD ili neće i treći put oružjem i vojnicima stati uz Europu zarati li izravno s Rusijom i izazove Treći svjetski rat. Nedajbože nuklerni.
S obzirom na to što EU, UK i NATO rade u Ukrajini te protiv Rusa šire u svijetu, rat nije isključen. Pa ni armagedonskog tipa. Budući da Trump nije Biden i da Bidenovi stari/novi poslušnici u Uniji ne vjeruju prevrtljivu šefu Bijele kuće, koji grubo sugerira kako mu nije odveć stalo ni do EU-a niti do NATO-a, osim kao stalnih mušterija u njegovu diskontu oružja, trgovina smrću jamačno će vrlo brzo imati vrlo neugodne posljedice ne samo za ekonomiju već i za mir i sigurnost na Starom kontinentu.
Trump je već odobrio prve američke pakete vojne pomoći Ukrajini, čiju će cijenu biti prisiljeni podmiriti europski porezni obveznici. Htjeli – ne htjeli, neće ih se pitati. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Von der Leyen nagovoriti na to lidere Mađarske, Slovačke i Češke, koji se protive naoružavanju Ukrajine europskim novcem, odnosno države – npr. Francuska, Njemačka, etc. – gdje snažno raste euroskeptična politička tzv. desnica (Nacionlno okupljanje Marine Le Pen, AfD). Te su rastuće snage radikalno protiv ratnohuškačke i vrlo skupe EU politike, koja gura ekonomiju u recesiju i Europljanima ruši životni standard. Ukrajina pak – najkorumpiranija zemlja u Europi, enormno troši i kešovinu i oružje, a na bojišnicama i u globalnoj tzv. visokoj politici nema napretka. Dapače.
Isporuka Ukrajini novih paketa (ukupno 10 milijardâ dolara) američkog oružja u sklopu „dogovorenog sa saveznicima novoga financijskog mehanizma“ pod nazivom „Popis prioritetnih zahtjeva Ukrajine“ (akronim PURL), vrijedna je 500 milijuna dolara po paketu u prve dvije pošiljke. Pentagon je potvrdio Reutersu da će „Ukrajinci dobiti puno toga što su tražili“, no Trump joj još uskraćuje krstareće projektile Tomahawk dometa cca 2500 kilometara radi gađanja ciljeva dublje u Ruskoj Federaciji, pa i same Moskve/Kremlja.
Budući da Ukrajina nema vojne specijaliste za učinkovitu uporabu toga sofisticiranog oružja – nema ni za ine moderne zapadne sustave kojima u tajnosti upravljaju zapadni operativci – Moskva je upozorila Washington da Tomahawci u Ukrajini neće ostati bez žestokog odgovora. Zapad time rizikuje globalno teške posljedice izravnog sukoba Rusije s NATO-om. Inače, Kijev je došao u Trumpov diskont oružja s popisom „obrambenih prioriteta“ (protuzračni projektili, presretači, sustavi, rakete i topništvo) te mjenicom koju imaju isplatiti EU građani na stavci pomoć za obranu Ukrajine.
„To su stvari koje su Ukrajinci tražili“, šturo je objavio Pentagon. „Puno stvari. To je protok koji im je do sada omogućio stabilizaciju linija.“ Trump je pak kazao ukrajinskoj novinarki da je njezina „zemlja u vrlo ozbiljnim problemima“, da se „ovaj rat nikad nije smio dogoditi, ali zaustavit ću ga. Zaustavio sam sedam ratova u posljednjih osam mjeseci. Mislio sam da će ovo biti lakše, jer poznajem Putina. Ali, pokazalo se da nije. Između Zelenskog i Putina vlada ekstremna mržnja! Ali, mi ćemo to zaustaviti“.
Američki pak veleposlanik pri NATO-u Matthew George Whitaker tvrdi da „mehanizam PURL sada funkcionira glatko i učinkovito. Trenutno samo očekujemo da će naši europski saveznici nastaviti kupovali američko oružje. Sada je vrijeme da naši saveznici u NATO-u pojačaju i učinkovito operacionaliziraju svoju predanost Ukrajini i njezinoj obrani da se načini scenarij po kojem se može postići mirovni sporazum“. Pa, što Europljane koštalo da koštalo budući da je mirovni sporazum još na vrbi svirala.
E sad, sve se strane verbalno slažu s tim kako je već prošlo i pet poslije 12 za mir u Ukrajini, a time i Europi za odahnuti s olakšanjem, no još je previše aktera sa svih uključenih strana koji drže fige u džepovima. Npr. glavni krivac za rat, Zelenski, kojem je već odavno istekao mandat šefa države, a po završetku rata ima položiti račun za tu tragediju i najveću korupciju u Europi. Njemu očito odgovara status quo? Uz njega, bivši i aktualni čelnici EU-a/NATO-a imaju objasniti urbi et orbi otkud im toliko užegla ratnohuškačkog putra na glavi, koji je preskupo stajao najprije Ukrajince, a kolateralno Europljane, čijem se financiranju ukrajinskog rata ne vidi kraj. Kaže mudar pûk: lako je tuđim k*cem gloginje mlatiti.
Američki je predsjednik otvoreno kazao da građani SAD-a više ne žele i neće snositi trošak ukrajinskog rata. Trumpovim je ulaskom u Bijelu kuću postao isključivo europska obaveza. Novi mehanizam PURL (Prioritized Ukraine Requrements List) dogovorena je zamjena za SAD-ove donacije oružja Ukrajini. Europa će PURL-om plaćati SAD-u oružje Kijevu, pa…
SAD-ov je ministar obrane Peter „Pete“ Brian Hegseth neki dan uoči sastanka ministara obrane zemalja NATO-a u Bruxellesu arogntno bio prisnažio Trumpovoj trgovini smrću, koja radikalno odudara od njegova tzv. mirovnoga garda: „Povećajte izdvajanja za kupnju američkog oružja za Ukrajinu (vojna potpora je u srpnju i kolovozu 2025. pala 57 posto, op. a.). Mir se postiže kada ste jaki. Ne kada koristite snažne riječi ili upirete prstom, nego kada imate snažne/stvarne sposobnosti kakve protivnici poštuju. Naša očekivanja su da više država donira više, da kupe još više za ukrajinske potrebe kako bi rat mirno završio“.
U igri je i Trumpov ultimatum zemljama članicama NATO-a za najmanje pet posto izdvajanja iz BDP-a za naoružanje/obranu u okolnostima kada ih više od polovice od ukupno 32 članice još ne izdvaja ni dva-tri posto. Šef Bijele kuće želi – pod smjesta, sic transit!? – čuti kako će i do kada ostvariti tih pet posto, pa prijeti ne samo time da SAD neće braniti svoje europske saveznike/partnere u slučaju ruske agresije (“još ću i nagovoriti Putina da vas napadne“) nego i izlaskom iz Alijanse.
Španjolska je objavila da ne želi izdvajati pet posto BDP-a, službeno dogovorenih u lipnju 2025. na sastanku u Haagu, pa joj je ljutiti Trump oštro zaprijetio carinama. Nema tu hoćeš-nećeš, moraš!? Troši novac u američkoj industriji, a s oružjem radi što te volja!? Ukrajina nije njegov problem, a po svoj prilici ni Unija niti NATO. Poslovni čovjek Donald Trump želi voditi Ameriku kao dohodovnu korporaciju u kojoj diskont oružja ima važnu ulogu, a Ursula von der Leyen je uza sve to obvezala Europljane i platiti Trumpu 600 milijarda eura „danka“ do kraja njegova mandata. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede!?
„Ako smo nešto naučili od predsjednika Trumpa“, pametovao je njegov trbuhozborac Hegseth u Bruxellesu ministrima obrane 32 zemlje članice Alijanse, među njima i hrvatskom Ivanu Anušiću, kojih mu je većina ponizno kimala odobravajućim glavama, „to je kako ostvariti mir putem snage.“ Očito ministar Hegseth nema pojma o tomu kakva bi i čija snaga mogla preskupim američkim oružjem prisiliti rusku snagu izvjesiti mirovnu zastavu u Ukrajini. Očito da ministrov gazda Trump ne poznaje dovoljno ni Putina niti ruski mentalitet, koji na snagu odgovaraju – svom snagom. Izbijanje klina klinom nikad nije nikomu donijelo mir.
„Usredotočit ćemo se na to kako ojačati naše odvraćanje i obranu“, u ime je nacionalnih ministara obrane uobičajeno apstraktan i djelatno nemušt glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, bivši nizozemski premijer znan kao proturuski ratni huškač, a sada karijerni „protrumpovski“ preobraćenik na pupčanoj vrpci s istomišljeničkim vodstvom EU-a. „Na summitu u Haagu smo donijeli povijesnu odluku o povećanju izdvajanja za obranu. Želimo imati najbolje oružane snage spremne zaštititi naše građane. Razgovarat ćemo i o novim aktivnostima radi jačanja istočnog krila NATO-a.“
Naravno, jedno je sastančiti u ovom ili onom formatu, tapšati jedni druge po ramenu, naslikavati se po medijima i obilno trošiti birane delicije ića i pića o trošku poreznih obveznika, a nešto sasvim drugo odgovorno činiti za mir i sigurnost na Starom kontinentu. Ulaganje u istinske vrijednosti mira i sigurnosti ne znači arčenje s mukom zarađena europskog novca na američko ili bilo čije oružje, već pregovorima i dogovorima mirno i dobronamjerno riješiti problem. Pa i ukrajinski gordijski čvor; to nije baš nerješiva – kvadratura kruga. Ne inatljivo se nadmetati politikantskim šaketanjem s protivnikom kojemu možeš staviti soli na rep, ako se i on zainati, nego pružiti ruku, razgovarati, razumjeti i dogovoriti se.
Za to trebaju čist obraz i savjest, politički integritet, ljudski, a ne zmijski jezik, što će reći da ratni huškači i ubojice nisu materijal za sklopiti mir. Nisu to ni trgovci smrću, kojima je ljudska nesreća „alibi“ za umnožiti prvi, drugi, treći… milijun/milijardu nečega desetom, pedesetom, tisućitom, prvim bilijunom… Trgovina smrću nikad nije imala ljudsko lice.
