Venezuelski državljani koje je vlada Sjedinjenih Država u ožujku i travnju 2025. poslala u El Salvador su mučeni i podvrgnuti drugim zlostavljanjima, uključujući seksualno nasilje, navodi se u današnjem izvještaju Human Rights Watcha i organizacije Cristosal.
Izvještaj pod naslovom Stigli ste u pakao: Mučenje i druga zlostavljanja Venezuelanaca u mega zatvoru u El Salvadoru pruža sveobuhvatan prikaz postupanja s venezuelanskim državljanima. U ožujku i travnju 2025. američka vlada poslala je 252 Venezuelanaca, uključujući nekoliko desetaka tražitelja azila, u tzv. Centar za terorizam (Centro de Confinamiento del Terrorismo, CECOT) u El Salvadoru, unatoč uvjerljivim izvještajima o teškim kršenjima ljudskih prava u zatvorima u toj zemlji. Venezuelanci su bili izloženi refoulementu – slanju na mjesta gdje postoji veliki rizik od nehumanog tretmana, arbitrarnog oduzimanja slobode, prisilnog „nestanka“, mučenja, nehumanih uvjeta pritvora i, u nekim slučajevima, seksualnog nasilja.
„Trumpova administracija platila je Salvadoru milijune dolara za arbitrarno pritvaranje Venezuelanaca koje su potom salvadorske sigurnosne snage gotovo svakodnevno zlostavljale“, komentira Juanita Goebertus iz Human Rights Watcha. „Trumpova administracija suučesnik je u mučenju, prisilnom nestanku i drugim teškim kršenjima prava. Trebala bi prestati slati ljude u Salvador ili u bilo koju drugu zemlju u kojoj se suočavaju s rizikom od mučenja.“
Human Rights Watch i Cristosal zatražili su informacije od vlade SAD-a i Salvadora o pritvaranju tih ljudi, ali nisu dobili odgovor. Organizacije navode da je američka vlada osigurala Salvadoru najmanje 4,7 milijuna dolara, uključujući i pokrivanje troškova pritvora muškaraca. Neki Venezuelanci poslani u Salvador tražili su azil u Sjedinjenim Državama nakon što su pobjegli od progona u Venezueli. Organizacije tvrde da otprilike polovica Venezuelanaca poslanih u CECOT nije imala kriminalnu prošlost, a samo 3 posto ih je u Sjedinjenim Državama osuđeno za nasilno ili potencijalno nasilno kazneno djelo. Dodatne provjere prošlosti pokazale su da mnogi nisu osuđeni za zločine ni u Venezueli ili drugim latinoameričkim zemljama u kojima su živjeli.
Rodbina i odvjetnici zatočenih rekli su da je najmanje 62 Venezuelanaca deportirano u toku postupka dobivanja azila u Sjedinjenim Državama. Američka i salvadorska vlada više su puta odbijale otkriti informacije o sudbini ili boravištu Venezuelanaca u onome što se prema međunarodnom pravu smatra prisilnim nestancima. Cristosal je pomogao rodbini da podnese 76 peticija za habeas corpus Ustavnom vijeću Vrhovnog suda El Salvadora, koje do sada nije donijelo odluku o njihovim slučajevima. Ljudi zatočeni u CECOT-u bili su podvrgnuti redovitom i teškom fizičkom, verbalnom i psihičkom zlostavljanju od strane salvadorskih zatvorskih čuvara i interventne policije.
Organizacije navode da salvadorski zatvorski čuvari i interventna policija redovito tuku Venezuelance, čak i zbog manjih kršenja pravila, poput glasnog govora ili tuširanja u krivo vrijeme, ili zbog traženja liječničke pomoći.
„Stražari su svaki dan dolazili pretraživati ćelije“, rekao je jedan od bivših pritvorenika istražiteljima dviju organizacija. „Izveli su nas sve iz ćelija, natjerali da kleknemo, stavili nam lisice na ruke iza leđa i stavili ruke na glavu te nas tukli palicama, nogama i šakama… a zatim su nas ostavili klečati 30 ili 40 minuta.“ Nekoliko bivših pritvorenika reklo je da su ih policajci tukli nakon što su razgovarali s osobljem Međunarodnog odbora Crvenog križa za njihova posjeta CECOT-u u svibnju. Jedan od njih rekao je da su ga čuvari „udarali u trbuh, a kad sam pokušao disati, počeo sam se gušiti u vlastitoj krvi“. Tri osobe zatočene u CECOT-u rekle su da su bile izložene seksualnom nasilju. Jedna je rekla da su je četiri čuvara seksualno zlostavljala i prisilila na oralni seks s jednom od njih. „Igrali su se palicama po mom tijelu“, rekla je.
Human Rights Watch i Cristosal zaključili su da slučajevi mučenja i zlostavljanja Venezuelanaca u CECOT-u nisu bili izolirani incidenti odmetnutih stražara ili interventne policije, već sustavna kršenja. „Čini se da su zlostavljanja bila dio prakse osmišljene za podjarmljivanje, ponižavanje i discipliniranje pritvorenika“, tvrde u dvjema organizacijama. „Brutalnost i opetovanje zlostavljanja ukazuju na to da su stražari i interventna policija djelovali na temelju uvjerenja da njihovi nadređeni ili podržavaju ili barem toleriraju njihova nasilna djela.“ Venezuelanci su k tome bili zatvoreni u nehumanim uvjetima, s oskudnom i neadekvatnom hranom, lošim higijenskim i sanitarnim uvjetima, ograničenim pristupom zdravstvenoj brizi i lijekovima te bez pristupa rekreaciji ili obrazovanju. Sredinom srpnja salvadorska vlada poslala je 252 osobe u Venezuelu u zamjenu za deset američkih državljana koji su u većem broju slučajeva bili arbitrarno pritvoreni.
„Američka vlada nije bila povezana s djelima sustavnog mučenja u ovim razmjerima još od Abu Ghraiba i mreže tajnih zatvora tijekom rata protiv terora“, kaže Noah Bullock, izvršni direktor Cristosala. „Dovođenje ljudi u nadležnost vlade koja ih muči protivi se samim načelima koja su Sjedinjene Države povijesno učinila državom zakona.“
