U otvorenom pismu jedinicama lokalne samouprave, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić ukazuje na ignorantski odnos javnosti prema sportašima s invaliditetom i prema dostupnosti aktivnog bavljenja sportom osobama s invaliditetom.
Početak godine prilika je za podsjećanje cjelokupne javnosti na pozitivne učinke koje bavljenje sportom ima na osobe s invaliditetom i na djecu s teškoćama u razvoju, kaže Jurišić. Osoba koja se bavi sportom otkriva i razvija svoj talent, poboljšava svoje tjelesno zdravlje, kondiciju i motoričke sposobnosti, a nemjerljiv je pozitivan utjecaj sporta na psihološki i emocionalni razvoj. Bavljenje sportom doprinosi jačanju samopouzdanja, socijalizaciji i stjecanju različitih vještina, a kontinuirani trening, ulaganje truda i napora, kao i postizanje rezultata na temelju vlastitih vještina, pomažu u izgradnji osjećaja postignuća i ravnopravnosti.
“Možemo reći da je sport važan oblik kontinuirane rehabilitacije osoba s invaliditetom koji utječe na očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, pomaže u uključivanju u život zajednice te pridonosi povećanju kvalitete života osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju”, dodaje pravobranitelj.
“Prikupljena iskustva i saznanja Pravobranitelja za osobe s invaliditetom upozoravaju nas da u društvu još uvijek postoje neutemeljene predrasude i stereotipi koji otežavaju uključivanje djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u sportske i rekreativne aktivnosti”, ističe.
Pravobranitelj ilustrira tu tvrdnju primjerima iz “brojnih lokalnih sredina” u kojima izostaje primjerena podrška (npr. financijska potpora, termini u dvoranama, bazenima i sl.) udrugama i klubovima koji provode sportske programe i aktivnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, nedostatak informacija o mogućnostima uključivanja u sport, nedovoljna educiranost obrazovnog i sportskog kadra o specifičnostima koje proizlaze iz pojedine vrste invaliditeta, a nedostupnost prilagođenog i pristupačnog prijevoza za odlaske na sportske aktivnosti, kao i nepristupačni sportski objekti, također su česti razlozi zbog kojih osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju nemaju mogućnost baviti se sportskim i rekreativnim aktivnostima.
Posebno zabrinjavajućim pravobranitelj smatra umanjivanje vrijednosti rezultata parasportaša, parasportskih klubova, parasportskih natjecanja i sporta gluhih u odnosu na sport osoba bez invaliditeta, a što se u pojedinim sredinama prepoznaje prilikom raspodjele financijskih sredstava i drugih oblika podrške sportu.
Pravobranitelj je stoga svim županijama, gradovima i općinama uputio preporuku o mjerama i aktivnostima važnim za uključivanje djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u sportske aktivnosti.
POSI, Preporuka za JLP(R)S, sportske i rekreativne aktivnosti
On predlaže da se prilikom sufinanciranja sportskih programa od strane lokalnih i regionalnih vlasti, dodatno vrednuju projekti i programi koji uključuju osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. “Takvim pristupom potaknulo bi se udruge i klubove na osmišljavanje sportskih sadržaja za osobe s invaliditetom.”
Pravobranitelj ističe važnost razvoja inkluzivnih programa u kojima djeca s teškoćama u razvoju sudjeluju zajedno s vršnjacima bez invaliditeta, uz osiguranu stručnu i financijsku podršku provoditeljima. Takvi programi doprinose socijalizaciji, međusobnom razumijevanju i stvaranju zajednica u kojima se različitost doživljava kao vrijednost. Preporuča i pružanje snažnije podrške onima koji osmišljavaju i provode takve inkluzivne programe, kao i proaktivnije korištenje nacionalnih i europskih izvora financiranja za osiguranje pristupačnosti sportskih objekata, nabavu opreme i osiguranje pristupačnog prijevoza.

K tome, pravobranitelj skreće pažnju tijelima lokane samouprave na važnost edukacije sportskih i obrazovnih radnika i na podizanje razine znanja o potrebama i mogućnostima djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom: “Stručno osposobljen kadar ključan je za uključivanje u sport od najranije dobi, kroz vrtiće, škole i klupske aktivnosti.” Upozorava pritom na normativni okvir prema kojemu se prilikom raspodjele lokalnih i regionalnih proračunskih sredstava, ali i općenito u javnom djelovanju, mora ravnopravno vrednovati sport, parasport i sport gluhih.
Pravobranitelj preporuča jedinicama lokalne samouprave da u sve aktivnosti uključe što širi krug sudionika, kako bi “zajedničkim djelovanjem stvorili okruženje u kojem će sportske i rekreativne aktivnosti biti dostupne svima, bez obzira na vrstu i težinu invaliditeta i bez obzira na mjesto stanovanja”.

